Home Tags Posts tagged with "Vladimir Šeks"
Tag:

Vladimir Šeks

Vijesti

Je li Glavaš je Šeksu prijetio smrću? Sve istražuju DORH i policija

by Ante R.
Objava Ante R.

Glavaš već godinama javno pokazuje animozitet prema Šeksu, između ostalog tako što ga na društvenim mrežama naziva udbašem te proziva kako mu je upravo on namjestio suđenje

Premijerov savjetnik Vladimir Šeks koji se povukao iz aktivne politike navodno prima prijetnje od strane Branimira Glavaša, a cijelim slučajem se bavi policija i Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu. Prema pisanju Jutarnjeg lista, Glavaša i dalje smatra da je Šeks nalogodavac kaznenog postupka koji se protiv njega vodi već dva desetljeća zbog ratnih zločina nad osječkim civilima srpske nacionalnosti 1991. godine.  Glavaš već godinama javno pokazuje animozitet prema Šeksu, između ostalog tako što ga na društvenim mrežama naziva udbašem te proziva kako mu je upravo on namjestio suđenje.

– Nećete mi vjerovati što mi se sada dogodilo? U 18,29h zvoni mi telefon, a na njemu piše Šeks. Javim se, a ono Šeksov glas i kaže: Gordana ti si? A ja odgovorim: Hebala te Gordana! Jel hoćeš zapisnik sa sudske rasprave? Sova se u pravom trenutku pred kraj sudskog postupka konačno razotkrila – stoji u Facebook objavi Branimira Glavaša.

Branimir Glavaš tvrdi kako su prijetnje ‘glupost’.
To je glupost, nikome ja nisam prijetio, Šeks je stjeran u kut i to je njegova artiljerija prije presude. Neće mu pomoći to što stalno zove Gordanu Getoš da mu dostavlja informacije. Čak se i zabunio pa mene nazvao umjesto nje. Pogledajte moju objavu na fb – osvrnuo se na njegovu objavu. Policija i tužitelji trebaju utvrditi istinitost, ali i ozbiljnosti prijetnji.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
IzdvojenoVijesti

Rojs priprema senzaciju, reći će sve: ‘Sova si je jednom popio, pa mi rekao svašta’

by Ante R.
Objava Ante R.

Ratni general-bojnik Ljubo Ćesić Rojs ovih dana puni medijske stupce osvrčući se na kaos koji se dogodio u režiji čelništva Hrvatskog generalskog zbora i Udruženja generala Armije BiH. Rojs je glasno kritizirao vodstvo tih organizacija, a ponajviše posjet zloglasnog generala Džemala Merdana Zagrebu. Napetosti su dosegle vrhunac kada je predsjednik Marinko Krešić izbacio Ćesića Rojsa iz članstva, a u srijedu navečer Rojs planira u Bujici iznijeti ‘eksplozivne’ informacije.

Upravni odbor HGZ-a donio je odluku o isključenju Ljube Ćesića Rojsa, navodeći da je svojim nepodložnim izjavama u medijima nanio štetu ugledu i interesima udruge. Rojs je proglasio tu odluku nasiljem, a predsjednik HGZ-a, Marinko Krešić, nije dopustio raspravu, unatoč pravu na obranu koje je Rojs istaknuo. Rojs je izrazio žaljenje zbog sudjelovanja Krešića u tim spletkama, ističući da ostaje pri svom stavu koji je rezultirao njegovim izbacivanjem iz Generalskog zbora.

Spor u HGZ-u izbio je zbog otvorenog pisma koje je potpisalo 12 generala – pet bivših i sedam aktivnih članova HGZ-a. U pismu su napali predsjednika HGZ-a Marinka Krešića zbog njegovog susreta s delegacijom Udruženja generala BiH u prostorijama Islamskog centra u Zagrebu, prije Dana državnosti. Popričali smo s generalom Rojsom o njegovom neustavnom izbacivanju iz ove organizacije.

‘To je bio skriven sastanak’
“Nisam se čuo s Krešićem. Ne mogu mene oni izbaciti, to bi se protivilo statutu. prvo mora reagirati Časni sud, pa onda ukor…”, rekao je Rojs.
Krešić je nakon cijele drame izašao s izjavom da se nitko u Generalskom zboru ni s kim nije svađao niti je itko isključen. “To su Rojsove populističke poruke prema vani”, rekao je Krešić.

Upitali smo Rojsa što je general Džemal Merdan uopće radio u Zagrebu.
“Ne znam. To je bio skriven sastanak”, rekao je Rojs.

Kaže i kako će biti prisutan na idućoj sjednici Generalskog zbora.
“Nego što nego da ću doći. Nadzorni odbor još se nije očitovao o mojoj smjeni”, rekao je. Borim se za branitelje jer da nije bilo zajedništva, nikada ne bismo ostvarili naše veličanstvene pobjede. Spasili smo i BiH i okupirani teritorij RH”, rekao je Rojs.

‘Samo nas je Franjo mogao povesti u stvaranje Hrvatske’
Istina je, kako navodi, da se HDZ u originalnom nazivu trebao zvati “Hrvatski Demokratski Zbor”.

“To vam je živa istina. Mi smo čak lijepili plakate prije nego je registrirana stranka. Predsjedniku su tada rekli da se mora zvati zajednica, ali tri slova su ostala. U HDZ-u više nema utemeljitelja. Jedan od zadnjih je Vladimir Šeks. Sjećam se da sam i ja bio skeptik prije nego sam upoznao predsjednika Tuđmana. Govorio sam ‘što će ovaj sada reći…’, no iz njegovih govora shvatio sam da je on jedini koji nas može povesti u stvaranje Hrvatske. To se pokazalo točnim. Imali ste tada ljude poput Marka Veselice, ali dokle bi s njima dogurali? Na kraju se pokazalo da je samo Franjo mogao uspjeti i nositi se s bjelosvjetskim hoštaplerima. Amerikanci su tada u Beogradu govorili kako nećemo nikada stvoriti hrvatsku državu, a Gojko Šušak je tek na prvim izborima išao u Njemačku, gdje su mu rekli istu stvar. Onda su nakon Daytona Amerikanci pitali ‘što možemo učiniti za vas?’”, rekao je Rojs.

“Danas opet imamo poslušne ljude na vlasti. Nekad su slušali Beograd a danas Bruxelles. Treba slušati bilo svog naroda, koji vas bira. Morate vidjeti što narod najviše tišti i što ga boli. Šeks je uvijek bio rušilački raspoložen, još od 1992. godine. Tada bi njega predsjednik otjerao, ali rat nije vrijeme kada treba biti buntovan i stvarati neprijatelje. Držao ga je kao ‘cucka na lancu’, blizu. ništa se njega nije pitalo. On danas donošenje Ustava pripisuje sebi jer je preminuo pokojni Smiljko Sokol, koji je bio deset puta jači pravnik od Sove. Ništa on nije. On je s Mesićem taktizirao 94′. da se ruši većina u Saboru, pa ne bi bilo ni Bljeska niti Oluje”, rekao je Rojs.

Peta prijetnja Gotovini
“To je osoba koja je meni rekla, dok smo stali na benzinskoj pumpi kod Siska, kada je malo popio, ‘ja sam veoma osvetoljubiva osoba. Tko meni stane na žulj, ja ne praštam, ja se osvećujem’. Tko god je osvetoljubiv nije dobra osoba. Morate znati praštati. što bi bilo od našeg naroda da ga izjeda mržnja? Ekstremizam nikada nije dobar. Tuđman je znao reći da pobjednik koji ne zna praštati sije klice budućih zala. Ja sam takav. Ne mrzim nikoga”, rekao je Rojs.

Potvrdio nam je kako je izjava kojom je otvoren lov na generala Antu Gotovinu – locirati, identificirati, uhititi, transferirati – na kraju trebala imati još jednu prijetnju: Likvidirati.
“On to nije pročitao, ali ta prijetnja je trebala biti realizirana. To su teške riječi, ali postojala je ta riječ. Svi su molili boga da Ante počne bježati kada je bio uhapšen. Što bi napravila policija kada bi ga pronašli? Pa likvidirali bi ga. Na licu mjesta, nego što. Ponizili su ga pred čitavim svijetom, sjetimo se da su tamo bile kamere. Sve su to odradili naši ljudi, a bojim se da su i primili novce za to. Jednom mi je Ante rekao ‘prijatelji, izić će sve. Svi koji su lagali, sve će izaći na vidjelo. Kada to izađe, sve ćete se začuditi. Doći će vrijeme za sve. Pisat će se više knjiga, snimat će se serija… Onda će povjesničari morati paliti svoje knjige, a ja imam sve činjenice. Ipak, neka prođe još neko vrijeme , ima vremena za sve”, rekao je Rojs, piše Dnevno.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
IzdvojenoVijesti

“NABROJAO REDOM IMENA ‘PROGONITELJA” Glavaš: Politička zločinačka osovina odlučila me lažno progoniti, ali sve im badava. Na kraju ću ja biti pobjednik!

by Ante R.
Objava Ante R.

Bivši saborski zastupnik Branimir Glavašna društvenim mrežama objavio je zanimljiv status o tome, kako je naveo, kako se stvarala umjetno stvorena medijska psihoza linča u hrvatskoj javnosti, kada je politička zločinačka osovina odlučil progoniti ga, “na izmišljenim i montiranim optužbama”. Objavu prenosimo u cijelosti.

“Evo kako se stvarala umjetno stvorena medijska psihoza linča u hrvatskoj javnosti, kada je politička zločinačka osovina (Sanader, Šeks, Bajić) odlučilo progoniti me, na izmišljenim i montiranim optužbama.

Međutim, sve je to bila najobičnija laž skrojena u HDZ-ovoj političkoj kuhinji 2005. godine. Haški tribunal nije DORH-u protiv mene dostavio niti jednu kompromitirajuću informaciju, jer da je, to bi bilo u sudskom spisu koji broji danas gotovo 13.000 stranica, ali ništa od dokumenata iz Haaga.

U spisu nema ništa, osim lažnih iskaza onih koje su kupili da lažno svjedoče protiv mene. Za lažna svjedočenja par tih gnjida su kupili stanovima, poslovima, uhljebničkim zapošljavanjem, opraštanjem i ukidanje presuda presuđenim kriminalcima, ali sve će im biti zabadava! Na kraju, ja ću biti pobjednik!”, poručio je Glavaš na Facebooku.

 

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Vijesti

Šeks: Poruke iz Beograda o Oluji su stupidna politika

by Ante R.
Objava Ante R.

Bivši predsjednik Sabora Vladimir Šeks  komentirao je održavanje obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja u Kninu.

“Današnji dan treba zračiti simbolom hrvatske sloge i zajedništva. Ovo je dan pobjede i danas se skupila cjelokupna novija povijest Hrvatske i kada je pobijeđena zloglasna teza o razbijanju Hrvatske od strane velikosrpske politike”, rekao je Šeks.

Kaže da su poruke koje dolaze iz Beograda o tome kako je Oluja bila zločinačka akcija “stupidna politika”. “Vrlo je jasno da su Milošević i srpski vođe u Krajini pozvali cjelokupno srpsko stanovništvo otiđe iz Hrvatske. Unatoč tome što ih je predsjednik Tuđman pozvao da ostanu. Oni izolirani slučajevi koji su se dogodili nakon Oluje ne mogu zatamniti tu veličanstvenu pobjedu”, rekao je.

Kako navodi, 1997. godine na prijedlog Franje Tuđmana Sabor je donio promjenu izmjena Ustava kojim se ustanovilo da je pravedni obrambeni rat temelj hrvatske pobjede.

Komentirao je činjenicu da nitko iz SDSS-a nije bio prisutan na komemoraciji. “Volio bih da dođu. Prošle je godine ministar Medved bio u Varivodama. To je bila dobra praksa, ali je prestala. Bitno je znati da svo zlo dolazi iz Beograda”, rekao je Šeks, prenosi N1.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
IzdvojenoVijesti

Šeks nezadovoljan zbog rušenja njegove tužbe protiv RH: ‘Kako to može ugroziti nacionalnu sigurnost?’

by Ante R.
Objava Ante R.

Sud je odlučio da bi objava 25 transkripata s oznakom ‘državna tajna – strogo povjerljivo’ utjecala na našu nacionalnu sigurnost

Vladimir Šeks tužio je Republiku Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava zbog uskraćivanja prava na pristup povjerljivoj dokumentaciji iz vremena bivšega hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Tužba nije prošla, a sud je stao na stranu RH zbog čega bivši predsjednik Sabora ne krije svoje nezadovoljstvo.

Šeksu su ti dokumenti trebali za pisanje knjige “Rašomon na Savi – Dokumentarna kronologija rata u Bosanskoj Posavini”. Knjiga je u međuvremenu objavljena na više od tisuću stranica, no njezin autor nikako se nije mirio s odlukama pet instanci u Hrvatskoj, počevši od Ureda tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pa do Ustavnog suda, te je prije godinu dana podnio tužbu Sudu u Strasbourgu.

 

Odluka je donesena u rekordnom roku i izražava stav koji su već iznijele institucije RH, odnosno da bi objava 25 transkripata s oznakom “državna tajna – strogo povjerljivo” utjecala na našu nacionalnu sigurnost.

“Još nisam iščitao presudu u cijelosti, radi se o dvadeset i pet stranica teksta i to se sada prevodi. Načelno, ono što mi je rekla odvjetnica, da je Europski sud dao povjerenje državi čija su tijela provjerom utvrdila da je to u funkciji očuvanja nacionalne sigurnosti i da bi prijevremenom objavom tih podataka, koji su zaštićeni, klasificirani, došlo do njezine ugroze, odnosno da ta zaštita države preteže nad interesom povjesničara, istraživača, znanstvenika i pisaca poput mene”, komentirao je Šeks za Slobodnu Dalmaciju.

Dodao je kako u svemu tome nema obrazloženja koji bi to konkretno bili podaci koji bi mogli ugroziti nacionalnu sigurnost.

“Primjerice, ja sam od Državnog arhiva i Vijeća za zaštitu tajnosti podataka dobio oko deset tisuća dokumenata koji su bili označeni kao državna tajna. Vijeće je onda skinulo oznaku tajne i ja sam ih dobio na uvid te koristio u svojim do sada objavljenim knjigama “Moja sjećanja na stvaranje hrvatske države”, prvi i drugi dio, “Domovinski rat”, “Državni udar” 1 i 2… Ja sam sve to dobio i koristio, a na opće iznenađenje nisam dobio nekih dvadeset i pet dokumenata”, kazao je Šeks.

 

Ipak, odbija špekulacije da bi sve ovo bila dnevna politika, posljedica njegova odnosa s tadašnjom predsjednicom ili nešto slično. Najnelogičnije od svega mu je uskraćivanje jednog konkretnog dokumenta, stenograma razgovora predsjednika Tuđmana.

“Taj isti dokument koji je meni Vijeće uskratilo objavljen je, a što sam ja pretragom ustanovio, u jednom od izdanja Feral Tribunea pod nazivom “Stenogrami o podjeli BiH”. I tu se, kao i u sedamdeset, osamdeset posto svih dokumenata koje sam tražio, radi o razgovorima, pregovorima, sastancima predsjednika s domaćim i međunarodnim političarima. I zato mi je sve još nejasnije”, rekao je.

Šeks još nije siguran hoće li iskoristiti neki od pravnih lijekova, koji su mu na raspolaganju kod istog suda, piše Slobodna Dalmacija.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Vijesti

Ovo je obrazloženje presude u kojoj ESLJP odbija Šeksovu tužbu protiv RH

by Ante R.
Objava Ante R.

Europski sud za ljudska prava odbio je tužbu koji je protiv Republike Hrvatske podnio Vladimir Šeks.

U nastavku donosimo obrazloženje presude.

“U današnjoj presudi Vijeća u predmetu Šeks protiv Hrvatske (zahtjev br. 39325/20) Europski sud za ljudska prava jednoglasno je zaključio sljedeće:

Nije došlo do kršenja članka 10. (sloboda izražavanja) Europske konvencije o ljudskim pravima.

Slučaj se bavi pritužbom umirovljenog političara u kojoj tvrdi da je njegov zahtjev za pristup tajnim dokumentima iz arhive predsjednika države, a koji su mu potrebni za istraživački rad koji namjerava objaviti u knjizi, odbijeni iz razloga nacionalne sigurnosti.

Sud je posebno istaknuo kako je odluka predsjednice, kojom je odbijen zahtjev za skidanjem oznake tajnosti za neke od traženih dokumenata, temeljena na mišljenju specijaliziranog tijela koje se bavi pitanjima nacionalne sigurnosti, a tu odluku su potom potvrdili i Povjerenik za informiranje, Visoki upravni sud i Ustavni sud. Štoviše, zahtjev podnositelja zahtjeva za pristup dokumentima u većem je dijelu bio odobren.

Sud je zaključio da je uplitanje u slobodu pristupa informacijama podnositelja zahtjeva bilo nužno i razmjerno u odnosu na važan cilj očuvanja nacionalne sigurnosti, te da su naknadne neovisne provjere njegovog zahtjeva te odluke od strane domaćih tijela omogućile podnositelju zahtjeva dovoljno postupovne garancije te je ostao unutar okvira u kojem država može slobodno odlučivati o takvim stvarima.

Glavne činjenice

Podnositelj zahtjeva, Vladimir Šeks, hrvatski je državljanin rođen 1943. godine i živi u Zagrebu (Hrvatska). Riječ je o umirovljenom političaru, koji je prethodno obnašao visoke funkcije u Hrvatskoj.

U lipnju 2017. godine Šeks je Hrvatskom državnom arhivu podnio zahtjev za pristup 56 dokumenata iz arhive Ureda predsjednika iz razdoblja od 1994. do 1999. godine. Tražio je pristup tim dokumentima u sklopu istraživanja za knjigu koju je pisao o osnivanju Republike Hrvatske. Dokumenti su bili označeni oznakom “Državna tajna – strogo povjerljivo”.

Ured predsjednika zatražio je mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost o uklanjanju tajnosti. Potonji je savjetovao da se skine povjerljivost s 31 dokumenta, dok je smatrao da bi ostalih 25 dokumenata mogli naštetiti neovisnosti, integritetu, nacionalnoj sigurnosti i vanjskim odnosima zemlje. Ured predsjednice poslušao je taj savjet i donio takvu odluku.

Šeks se zatim obratio Povjereniku za informiranje – neovisnom tijelu nadležnom za zaštitu, praćenje i promicanje prava na pristup informacijama. Nakon uvida u relevantne dokumente, njegova žalba je odbijena u srpnju 2018. godine. Povjerenica se složila sa zaključkom da bi skidanje oznake tajnosti s navedenih dokumenata moglo naštetiti nacionalnoj sigurnosti i vanjskim odnosima zemlje, te nije utvrđeno da je ranija odluka izvršne vlasti bila štetna. Također je dodala da podnositelj zahtjeva u svojoj žalbi nije uspio objasniti zašto bi njegov interes za pristup tim informacijama bio važniji od toliko ključnih javnih interesa.

Odluka predsjednice kojom je odbijeno skidanje oznake tajnosti s 25 dokumenata kasnije su također preispitali i potvrdili Visoki upravni sud u listopadu 2018. te Ustavni sud u ožujku 2020. godine.

Knjiga gospodina Šeksa trebala je biti objavljena u proljeće 2021. godine.

Pritužba

Gospodin Šeks je uložio pritužbu Europskom sudu za ljudska prava, u kojoj tvrdi da odbijanje uklanjanja tajnosti dokumenata predstavlja kršenje njegovog prava na pristup informacijama prema članku 10. (sloboda izražavanja). Također se žalio i temeljem članka 6. stavak 1. (pravo na pravično suđenje) da mu je uskraćeno pravo na pravično suđenje u ovom predmetu. Zahtjev je predan Europskom sudu za ljudska prava 26. kolovoza 2020.

Odluka suda

Članak 10.

Prvo, Sud je istaknuo da je čl. 10 primjenjiv na predmet podnositelja zahtjeva. Ustvrđeno je da je podnositelj zahtjeva, kao bivši političar koji namjerava objaviti povijesnu knjigu, iskoristio svoje pravo da objavljuje informacije o pitanjima od javnog interesa, i u tu svrhu je tražio pristup informacijama.

Vlada je tvrdila da podnositelj zahtjeva nije pretrpio nikakvu značajnu štetu (pod čl. 35. stavak 3. (b) Konvencije) jer je u konačnici ipak uspio objaviti svoju knjigu. Sud odbio je odbio taj prigovor, imajući u vidu ono što je za podnositelja zahtjeva ovom odlukom dovedeno u pitanje, tj. daljnje istraživanje i kašnjenje u objavljivanju njegove knjige, koju je smatrao nepotpunom, kao i važnom načelnom pitanju koje iz njegovog slučaja proizlazi.

Stranke su se složile da je miješanje u slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva bilo u u skladu sa zakonom – točnije člankom 22. Zakona o arhivskoj građi i arhivskim ustanovama. Sud se složio da je to miješanje imalo legitimne ciljeve zaštite neovisnosti, cjelovitosti i sigurnosti Hrvatske i njezinih vanjskih odnosa.

Nadalje, Sud je utvrdio da način na koji su domaće vlasti ocijenile podnositeljev zahtjev nije bio temeljno pogrešan ili lišen odgovarajućih proceduralnih zaštitnih mjera.

Vlasnik informacija (Ured predsjednice) je pažljivo pregledao dokumente koje je tražio podnositelj zahtjeva informacija, uz pomoć specijaliziranog savjetodavnog tijela (Vijeća za nacionalnu sigurnost), te je, u većem dijelu, zahtjev podnositelja zahtjeva za pristup dokumentima bio odobren.

Štoviše, odluka predsjednice kojom je odbijeno skidanje oznake tajnosti za neke od traženih dokumenata kasnije su razmotrili i potvrdili i povjerenica za informiranje, Visoki upravni Sud i Ustavni sud. Posebno se ističe povjerenica za informiranje koja je pregledala dokumente o kojima se radi i koja se ni u jednom trenutku nije suprotstavila ranijem mišljenju savjetodavnog tijela ili ponudila argumente za suprotnu odluku.

Konačno, Sud je bio svjestan da se u kontekstu nacionalne sigurnosti od nadležnih tijela ne može očekivati da u svjim obrazloženjima pružaju istu količinu detalja kao, na primjer, u običnim građanskim ili upravnim predmetima. Navođenje detaljnih razloga za odbijanje uklanjanja tajnosti strogo povjerljivih dokumenata bi lako moglo biti u suprotnosti sa samom svrhom zbog koje su te informacije dobile oznaku tajnosti. Uzimajući u obzir opseg postupovnih zaštitnih mjera koje su u ovom predmetu bile dostupne podnositelju zahtjeva, Sud se uvjerio da su razlozi koje su nacionalne vlasti navele za odbijanja pristupa dotičnim dokumentima podnositelju zahtjeva nisu samo bili relevantni, nego su i u danim okolnostima bili dovoljni.

Sud je zaključio da je uplitanje u slobodu pristupa informacijama podnositelja zahtjeva bilo nužno i proporcionalno važnom cilju nacionalne sigurnosti, te da je naknadna neovisna domaća revizija njegovog zahtjeva ostala u okviru u kojem država ima široku diskreciju široku slobodu (“granična procjena”) odlučivati ​​o takvim stvarima.

Prema tome, nije došlo do povrede članka 10. Konvencije.

Članak 6.

Sud je smatrao da je već preispitao glavna pravna pitanja iz predmeta podnositelja zahtjeva, te da nije bilo potrebe da se uopće donosi odvojena ocjena o prihvatljivosti i osnovanosti njegovog prigovora po članku 6, piše N1.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
IzdvojenoVijesti

Europski sud za ljudska prava odbio Šeksovu tužbu protiv Republike Hrvatske

by Ante R.
Objava Ante R.

Europski sud za ljudska prava odbio je tužbu koji je protiv Republike Hrvatske podnio Vladimir Šeks.

Europski sud je utvrdio da nije povrijeđen članak 10 Europske konvencije o ljudskim pravima jer je Šeksu uskraćen pristup povjerljivim podacima predsjednika Franje Tuđmana. Šeks je podatke trebao u sklopu istraživanja za knjigu.

Pristup podacima tražio je još u mandatu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Iz njenog Ureda Šeksu su odbili dati dio dokumenata tvrdeći da je riječ o tajni, a takva odluka Ureda predsjednice kasnije je dobila potvrdu  i na Upravnom i na Ustavnom sudu.

Šeks je tada tvrdio kako su sudovi svoju odluku donijeli “iz čudnih razloga” te da ne može postupiti drugačije nego se obratiti Europskom sudu koji je sada odbio njegovu tužbu.

U obrazloženju Suda stoji kako je Šeks umirovljeni političar koji je ranije obnašavo visoke funkcije te da je zatražio od Državnog arhiva pristup za 56 dokumenata koji su imali oznaku “Državna tajna – strogo povjerljivo”. Ured predsjednice dopustio je, prema preporuci Vijeća za nacionalnu sigurnost, da mu se da pristup za 31 dokument, ali za njh 25 je rečeno da im ne može pristupiti jer bi to moglo naštetit neovisnosti, intergitetu, nacionalnoj sigunosti i vanjskim odnosima zemlje. Šeks je zatim tražio od Povjerenice za informiranje da mu odobri pristup, ali i ona je u srpnju 2018. odbila njegov zahtjev. Odluka Ureda predsjednice zatim se našla na Upravnom 2018. i na Ustavnom sudu 2020. godine i oba suda su odlučila da je Ured predsjednice bio u pravu, prenosi N1.

 

Slika

Domagoj Novokmet Twitter

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Vijesti

Šeks: Graditi Hrvatsku kao socijalno pravednu demokratsku državu

by Ante R.
Objava Ante R.

Republika Hrvatska međunarodno je priznata 15. siječnja 1992. godine. Sve države članice tada Europske zajednice priznale su Hrvatsku kao samostalnu državu. Bio je to golemi diplomatski uspjeh naše države i tadašnjeg državnog vrha, ali i svih hrvatskih građana koji su se na referendumu odlučili za neovisnu demokratsku hrvatsku državu.

Svjedok i sudionik tadašnjih sudbonosnih događaja hrvatske države bio je Vladimir Šeks, dugogodišnji saborski zastupnik, predsjednik Hrvatskog sabora i čelnik HDZ-a, koji je o tim zbivanjima danas govorio u HTV-ovoj emisiji Studio 4.

 

– Na međunarodno priznanje Hrvatske utjecali su brojni čimbenici. U prvom redu bih stavio to međunarodno priznanje u europski kontekst, europski geopolitički okvir. Pad Berlinskog zida, raspad Sovjetskog Saveza, sovjetskog bloka, trzavice i traženje samostalnosti Poljske, Mađarske, baltičkih država, Čehoslovačke. Potom, geopolitički unutarjugoslavenski kontekst i položaj Hrvatske unutar Jugoslavije, rekao je Šeks u emisiji.

 

Poručio je i kako je politika Slobodana Miloševića najodgovornija za rat i razaranje Jugoslavije.

– Da nije bilo njegove politike, došlo bi do ili mirnog razlaza ili stvaranja jednog saveza suverenih država, kao što se dogodilo kasnije u Sovjetskom savezu, gdje je bila Zajednica Nezavisnih Država, dodao je Šeks.

 

Šeks je rekao i da bi – gledajući zdravorazumski, da su 1989., odnosno 1990. godine hrvatski građani stavljeni pred izbor da neće biti rata, da će Hrvatska kao dio Jugoslavije postati dio Europske unije i da će se Jugoslavija doista transformirati u savez demokratskih država – sigurno bio izabran taj put, a ne put krvavoga, neizvjesnoga rata.

 

Kao posebno bitnu istaknuo je ulogu predsjednika Franje Tuđmana te zaključio kako je hrvatski narod u 30 godina ispunio sve svoje strateške nacionalne ciljeve, a da je na budućnosti da se Hrvatska gradi kao socijalno pravedna demokratska država, piše HRT.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
DogađajiIzdvojeno

Nobilo: ‘Postoje dva načina da se ubojicama obitelji Zec ipak sudi! A Šeks je stari manipulator‘

by Ante R.
Objava Ante R.

Ubojice obitelji Zec možda ipak dođu pred lice pravde. Za taj je zločin do sada osuđen jedino Tomislav Merčep. No izravni počinitelji, ljudi koji su te prosinačke noći 1991. povukli okidač, oslobođeni su. Iako su, netom nakon što su uhićeni, sve priznali. Ali iskaze su dali bez prisutnosti odvjetnika, pa ih je sud proglasio – nevažećima.

 

 

Odvjetnik Anto Nobilo tvrdi da postoji pravna mogućnost da im se, trideset godina nakon zločina, ipak sudi, piše Jutarnji.

 

– Ne znam u kojem je trenutačno stanju spis o ovom slučaju. Dio osumnjičenika je umro, ne znam jesu li živi svjedoci koji su tada dali iskaze, no postoje dva načina da se postupak ponovno pokrene: da se pribavi neki novi dokaz i da ih se optuži za ratni zločin – kaže Nobilo, koji je u vrijeme ubojstva obitelji Zec bio šef kaznenog odjela na Okružnom javnom tužiteljstvu u Zagrebu.

 

– U trenutku kada su 1991. osumnjičenici privedeni, mi u Tužiteljstvu nismo znali razmjere djelovanja tog eskadrona smrti. Tužilaštvo je imalo samo ubojstvo te obitelji, a dosta toga je tada upućivalo na to da je podloga zločina bila pljačka. Međutim, kasnije se u slučaju Pakračke poljane pokazalo da su oni sustavno odvozili Srbe, i pritom ih naravno pljačkali, ali da je to bilo djelovanje koje se može okarakterizirati kao ratni zločin – pojašnjava.

 

 

Odluka na Vrhovnom sudu

 

Naknadno se dokazalo u suđenju Merčepu da je na taj način ubijeno 44 muškaraca, jedna žena i jedno dijete, a Merčep je tada po zapovjednoj odgovornosti osuđen i za obitelj Zec.

 

 

Vrhovni sud je, prema njegovim riječima, već u nekoliko navrata prihvatio i primijenio odredbe Haaškog suda, kojima je omogućeno suđenje za ratne zločine bez obzira što su nacionalni sudovi već prije donosili odluke za druga kaznena djela.

 

 

– Haag je time želio omesti nacionalna pravosuđa da osumnjičenicima za ratne zločine sude zbog nečeg drugog, a ne zbog ratnog zločina. Time se na neki način suspendira staro pravno načelo po kojemu se u istoj stvari ne može suditi dva puta. Vrhovni sud je već u nekoliko presuda odustao od tog principa pozvavši se na Statut Haaškog suda. Sada bi, naravno, trebalo vidjeti sve detalje i ispitati može li se ili ne pokrenuti novi postupak u slučaju likvidacije obitelji Zec – naglašava Nobilo. Taj posao bi trebalo obaviti Državno odvjetništvo.

 

 

Vladimir Šeks ovih je dana ustvrdio da su tadašnji tužitelji Nobilo i Tihomir Rubeša zapravo krivi jer su “propustili upozoriti istražnog suca da ne ispituje osumnjičene jer nema branitelja”.

 

– Je li to učinjeno iz neznanja ili nečega drugoga, ja o tome ne mogu suditi, i nakon toga je sudsko vijeće zapisnik o ispitivanju okrivljenih bez branitelja izdvojilo iz spisa kao nezakonite dokaze. I to su onda postali bezvrijedni dokazi – ustvrdio je Šeks.

 

Nobilo pak tvrdi da to nije točno.

 

Tražili smo branitelja

 

 

– Šeks je stari manipulator. U to je doba Zakon o kaznenom postupku određivao da je obvezna obrana za kaznena djela za koje je predviđena smrtna kazna. A onda je božićnim Ustavom iz 1990. ukinuta smrtna kazna i uvedena maksimalna kazna od 20 godina. U toj situaciji Okružni sud na svojem Kolegiju sudaca istrage zauzima stav da više nema obveze za odvjetnikom. Suprotno tome, Tužilaštvo je smatralo da za najteža djela okrivljenik treba imati obranu od početka i upravo sam ja na Kolegiju taj stav elaborirao – kaže nam Nobilo.

 

Nakon što su merčepovci privedeni u Đorđićevu, ispitala su ih dva suca, a Nobilo je došao pomoći Rubeši, čiji je to bio slučaj.

 

– Tada smo vidjeli da nema branitelja, sucima istrage smo rekli naš stav: da branitelja mora biti s obzirom da je riječ o najtežim kaznenim djelima. Suci nam tada odgovaraju da oni smatraju da ne trebaju odvjetnici, nas dvojica inzistiramo i potom sutkinja Jolanka Nemeth, a već je bila noć, zove kući tadašnjeg predsjednika suda Vojka Madirazzu i kaže mu da tužitelji inzistiraju na odvjetnicima. On joj odgovara tko će sad zvati pet odvjetnika koje treba platiti. Ona je tada dobila direktnu naredbu predsjednika suda da se odvjetnici ne zovu, vratila se i rekla nam kakva je njihova odluka – pojašnjava Nobilo.

 

Jesu li tužitelji u situaciji u kojoj su još uvijek istragu vodili suci istrage mogli postupiti drukčije?

 

– To je bila odluka Okružnog suda, tužitelji tu nisu mogli ništa, i to Šeks jako dobro zna. Da smo tada donijeli odluku suprotnu zaključku Kolegija sudaca, nas bi sankcionirali. Tužitelji nisu slobodni strijelci – ističe Nobilo, piše Jutarnji.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
DogađajiIzdvojeno

Anto Nobilo, Tihomir Rubeša i Krunislav Olujić: ‘Šeks laže, u tužiteljstvu su se tresli na spomen njegova imena, bio je gospodar pravosuđa‘

by Ante R.
Objava Ante R.

– Šeksova tvrdnja kako ispod odluke da se javno tužiteljstvo neće žaliti na oslobađajuću presudu za ubojstvo obitelji Zec stoji moj potpis je prijesna, odvratna i manipulativna laž – kazao nam je u petak zagrebački odvjetnik Tihomir Rubeša. Upravo je Rubeša na suđenju ubojicama obitelji Zec koje se odvijalo u prvoj polovici 1992. bio tužitelj.

 

Vladimir Šeks koji je od 15. travnja 1992. do 10. kolovoza 1992., u vrijeme suđenja za ubojstvo obitelji Zec, bio Glavi javni tužitelj (DORH je početkom devedesetih nosio naziv javno tužiteljstvo op. a) u četvrtak je pred kamerama RTL-a ustvrdio da nije on spriječio žalbu na oslobađajuću presudu u slučaju ubojstva obitelji Zec, već da su odluku o nepodizanju žalbe donijeli Anto Nobilo i Tihomir Rubeša.

 

U prvoj polovici 1992. kad se pred okružnim sudom u Zagrebu, današnjim županijskim odvijalo suđenje ubojicama obitelji Zec, današnji odvjetnici Nobilo i Rubeša, bili su tužitelji. Mladi i perspektivni tužitelj Nobilo bio je šef kaznenog odjela na Okružnom javnom tužiteljstvu u Zagrebu, a Tihomira Rubešu zapalo je da bude tužitelj u slučaju Zec. Šeks je za sebe ustvrdio nikako nije mogao utjecati na zaustavljanje žalbe na oslobađajuću presudu jer je 10. kolovoza 1992., mjesec dana nakon usmenog izricanja oslobađajuće presude u ubojicama obitelji Zec, a prije negoli je ona napisana i uručena tužiteljstvu, otišao s mjesta glavnog javnog tužitelja na novu dužnost potpredsjednika Vlade. Pred kamerama RTL-a Šeks je u četvrtak pokazao i faksimil omota sudskog spisa. Prstom je pokazao na odluku od 23. studenog 1992. donesenu na kolegiju tužitelja da se neće ulagati žalba na oslobađajuću presudu za ubojstvo obitelji Zec, te ustvrdio da potpis ispod te odluke pripada Tihomiru Rubeši, piše Jutarnji.

 

– Čudi me da Šeks tako kratkovidno laže – kazao nam je Rubeša jer je na tome spisu već na prvi pogled vidljivo da ispod rečenice “ne žaliti se”, datirane 23. studenog 1992. nije ni moje ime ni moj potpis. Moj je potpis na vrhu akta kojeg je Šeks pokazao i lako se može vidjeti kako izgleda moj, a kako potpis kojeg Šeks pripisuje meni – kazao nam je Rubeša.

 

‘Otišao sam na godišnji i nisam se vratio’

 

Pojašnjava da se njegov stvarni potpis koji se nalazi na gornjem dijelu akta kojeg je Šeks pokazao pred kamarama odnosi na sastanak koji je kao tužitelj u predmetu Zec krajem lipnja održao sa Šeksom kao glavnim tužiteljem, a na kojem mu je dostavio prijedlog dodatnih dokaza u tome suđenju. Sudsko vijeće ih je međutim sve odbilo, 8. srpnja 1992. održane su završne riječi, a 9. srpnja je uslijedilo usmeno izricanje oslobađajuće presude.

 

– Odluku o tome hoće li se žaliti tužiteljstvo donosi tek kad se presuda napiše i urudžbira. Presuda je otpremljena sa suda 6. studenog 1992. i tek nakon toga je tužiteljstvo odlučivalo hoće li se žaliti ili ne. Mene tamo više nije bilo jer sam nekoliko dana nakon usmenog izricanja presude, sredinom srpnja otišao na godišnji odmor i više se u tužiteljstvo nisam vraćao. Od 1. rujna sam se upisao u registar odvjetnika.

 

Na pitanje zašto je otišao iz tužiteljstva kazao je: “zbog uvjeta rada i ukupne atmosfere koja je u tužiteljstvu vladala. Otišao sam zbog Stjepana Hercega i Mirsada Bakšića, u to vrijeme ključnih ljudi u tužiteljstvu koji su bili ispod svake profesionalne razine. I plaće su bile toliko pale da sam morao razmišljati kako prehraniti obitelj. Morao sam posuditi novac i da bih tvorio odvjetnički ured”, kaže nam Rubeša.

 

Rubeša i Nobilo tvrde da Šeks ne govori istinu ni kad tvrdi da su oni kao tužitelji koji su radili na slučaju krivi što se priznanja okrivljenih da su ubili obitelj Zec, ali počinili i niz drugih zločina na pakračkoj Poljani nisu mogla koristiti kao dokaz na sudu jer nisu ispitani u prisutnosti odvjetnika.

 

Bilo dovoljno materijalnih dokaza

 

I Rubeša i Nobilo tvrde da su oni od istražnog suca u tome slučaju, Božidara Jovanovića tražili da ispitivanju prisustvuje odvjetnik, ali je sudac to odbio, a u to vrijeme su istražni suci vodili istražni postupak i donosili odluke o njemu. Odluku da na ispitivanju za najteža djela nije potreban odvjetnik donio je tadašnji predsjednik Okružnog suda Madirazza i to nakon što je novim hrvatskim Ustavom ukinuta smrtna kazna. Ispitivanje u prisutnosti odvjetnika bilo je naime predviđeno samo za djela za koja je bila predviđena smrtna kazna, ali se kasnije ispostavilo da je Madirazzina odluka bila pogrešna, pa su priznanja petorke o ubojstvu obitelji Zec kao i njihova priznanja odvođenja niza drugih civila i ubojstava na Pakračkoj Poljani nisu mogla biti korištena na sudu kao dokaz.

 

Rubeša je za Jutarnji list kazao da je u slučaju Zec i bez njihovih priznanja bio sasvim dovoljno materijalnih dokaza da ih se osudi: nađeno je oružje iz kojih su žrtve ubijene i niz drugih dokaza.

 

– Da sam ja sudac ja bih ih sasvim sigurno osudio, i da sam ostao u tužiteljstvu, sasvim sigurno bih se na oslobađajuću presudu žalio – kaže Rubeša.

 

Naoružani Nobilo

 

Odvjetnik Anto Nobilo nam je potvrdio da su on i Rubeša u isto vrijeme napustili javno tužiteljstvo i da su 1. rujna 1992. otvorili zajednički odvjetnički ured, isprva u Karlovcu jer im u Zagrebu nitko nije želio unajmiti prostor.

 

– Otišao sam jer su iz tužiteljstva počeli tjerati Srbe, nepoćudne, ove one…Mene nitko nije dirao, ali sam vidio da mi tu nije mjesto. Kad sam otišao znao sam da će oni slučaj zec i Pakračku poljanu zataškati.

 

Iz današnje je perspektive, tvrdi Nobilo, teško zamisliti atmosferu koja je tada u pravosuđu vladala oko procesa “merčepovcima” i dodaje da je kao tužitelj dvaput bio na rubu vatrenog obračuna s njima. Jedan od takvih situacija je kaže bila u proljeće 1992. na današnjem Županijskom sudu u Zagrebu, u vrijeme kad je skupina merčepovaca bila u pritvoru zbog Pakračke Poljane.

 

– Ulazi Merčep s desetak svojih na Županijski sud i straža se razbježala jer oni su bili strah i trepet. Stjecajem okolnosti sam se zatekao na sudskom hodniku. Stanem na stepenice i gledam ih. Prišao mi je njihov odvjetnik Krešo Krsnik i rekao – stari, ovo nije ništa protiv tebe, ti odšeći, a oni su došli svoje osloboditi iz pritvora. Ludi su, s fronta su, imaju ispod kaputa dugo oružje, makni se. Ja otvorim kaput i kažem Krsniku – a vidi što ja imam. Za pojasom sam imao dva pištolja. Ti si luđi do njih, kazao mi je Krsnik i vratio se do njih. Znao sam da imaju automate, ali računao sam – OK, ja sam u zgradi Okružnog suda, tužitelj sam, procijenio sam – valjda neće. Najprije su prijetili, nešto vikali i na kraju otišli – ispričao nam je Nobilo. Kazao nam je također i kako je od Krunislava Olujića čuo da je Šeks i nakon odlaska iz tužiteljstva na dužnost potpredsjednika Vlade za unutarnju politiku nastavio utjecati na sve bitne predmete koji su se vodili u tužiteljstvu te da je Olujić prekinuo tu praksu kad je početkom 1994. došao na čelo tužiteljstva.

 

Odmah od Šeksa

 

Kontaktirali smo Krunislava Olujića koji je bio na čelu javnog tužiteljstva od početka 1994. do kraja studenog iste godine kako bismo provjerili Nobilovu tvrdnju.

 

– Kad sam došao na čelo tužiteljstva Šeks je još uvijek bio potpredsjednik vlade zadužen za unutarnju politiku. Brzo sam shvatio da je Šeks i dalje strah i trepet tužiteljstva. Tresli su se od njegovih telefonskih poziva i dopisa tužiteljstvu. Kao potpredsjednik vlade tražio ih je da ga izvještavaju i konzultiraju oko svih bitnijih predmeta. Tresli su se na spomen njegova imena, bio je i dalje gospodar tužiteljstva i cijelog pravosuđa iz sjene. Ništa se u DORH-u nije moglo odlučiti bez Šeksa i njegovih poluga u tužiteljstvu, Stjepana Hercega i Mirsada Bakšića. Kad sam to čuo, poludio sam i rekao tužiteljima da ako dobiju ijedan njegov ili bilo čiji dopis, neka ga šalju meni na stol. Sjeo sam i napisao dopis u kojem sam mu rekao da se kao potpredsjednik Vlade, dakle dio izvršne vlasti, nema što petljati u rad tužiteljstva i zatražio da makne ruke od DORH-a Taj dopis sam urudžbirao i poslao na njegove ruke u Vladi. Taj moj dopis bi se trebao nalaziti u arhivi DORH-a. Do kraja moga mandata Šeks nije više intervenirao, ali nekako ne vjerujem da se to nije nastavilo nakon mog odlaska – kazao nam je Olujić, piše Jutarnji.

0 Komentar
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Novo
Starije
@2021 - All Right Reserved.