Na fb stranici Naklade Pavičić objavljeno je priopćenje:
“SRAM ME JE
Naš glavni urednik Josip Pavičić, nakon 50-godišnjeg članstva, izašao je iz Hrvatskog novinarskog društva. Ovako je u pismu HND-u 8. 5. 2023. obrazložio svoj odlazak:
„Molim vas da me brišete iz članstva Hrvatskog novinarskog društva. Nikad se nisam potpuno slagao s politikom društava u kojima sam bio član, ali nikad zbog toga nisam napustio ni jedno. Razloga za ostanak uvijek je bilo više od razloga za odlazak. No, ovo što se u posljednje vrijeme događa u HND-u više ne mogu podnijeti. Sram me je.
Novinarstvo oduvijek počiva na zlatnom pravilu: činjenice su svetinja, komentari slobodni, ili, malo drugačije, piši istinu, a misli što te volja. Novinarstvo kakvo danas propovijeda hrvatska strukovna udruga, koje sam bio član od 1970., počiva samo na komentarima – najčešće u obliku golog navijanja za jednu, uvijek istu stranu – a činjenice u njemu ne samo što nisu svetinja, nego ih uopće nema. Fakti u novinarstvu za koje se – u pauzama progona svojih političkih neistomišljenika – zauzima HND jednostavno su ukinuti.
Najbolji su primjer tog ukinuća novinarske nagrade što ih je HND nedavno podijelio. Mislim na sve nagrade, ali ponajprije na dvije za životno djelo, postumno dodijeljene novinarima Vladimiru Matijaniću i Mislavu Bagi. I Matijanić i Bago otišli su s ovoga svijeta bez i jedne suvisle, jednostavne, profesionalno napisane činjenične informacije. Dok se u slučaju odlaska prvog kolege, Matijanića, u buci što ju je uspješno stvarala haendeovska osovina Sever-Zovko još i moglo nabasati na ponešto nalik na činjenicu, u slučaju odlaska drugog nesretnika, Mislava Bage (koji je navodno nađen mrtav na betonu pod prozorom svog stana), sve je progutala glasna šutnja.
A da ne bi bilo zabune tko režira i buku i muk, HND se dvojici pokojnika tobože zahvalio, a zapravo im se grubo narugao dodijelivši im nagradu za životno djelo.
Na totalni bankrot hrvatskog novinarstva upućuje i inovativni odnos Hrvatskog novinarskog društva prema zbivanjima u dalekoj afričkoj zemlji koja se ovdje ne spominje još od nesvrstanih vremena. Tamo se već mjesecima, pod optužbom za trgovinu djecom, sudi skupini Hrvata.
Rekli bi upućeni, a i neupućeni, prvorazredna medijska tema. Za koju su se hrvatski medijski poslenici, njihove redakcije i njihovo profesionalno društvo toliko zainteresirali da se dosad ni jedan hrvatski novinar nije pojavio na zambijskom sudu. Što o tome misli HND koji inače misli o koječemu? Ništa, jer njega novinarstvo zbiljski uopće i ne zanima. Zanima ga samo crveni feral. A ja u takvom društvu više ne želim biti.
Dakle, gospodo, molim vas, izbrišite me i zaboravite da sam ikad bio vaš član.
Hvala na usluzi, Josip Pavičić”
CV na Wikipediji:
Josip Pavičić rođen je u Bjelovaru 1944. godine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Bjelovaru a diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, studij južnoslavenskih jezika i književnosti.
Završio je i dvogodišnju novinarsku školu u Zagrebu. Kao novinar, kazališni i književni kritičar i jezični kroničar radio je u Studentskom listu (1964. – 68.), Večernjem listu (1968. – 75.), Vjesniku u srijedu (1975. – 78.) i Vjesniku (1978. – 91.). Od 1991. do 1994. godine i od 1997. do 2000. godine bio je lektor hrvatskog jezika na Institutu za prevoditelje i tumače Sveučilišta u Grazu (Austrija), a od 1994. do 1997. radio je kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu Janusa Pannoniusa u Pečuhu (Mađarska).
Član je Hrvatskog novinarskog društva (do danas pr. ur.), Matice hrvatske, PEN kluba i Društva hrvatskih književnika (u kojem je od 1989. do 1993. bio potpredsjednik). Za svoje novinske tekstove dva je puta nagrađen nagradom Zlatno pero godine. Stručne radove s područja književnosti i jezika objavljivao je u književnim i jezičnim časopisima u Hrvatskoj i Mađarskoj.
Pjesme piše od školskih dana, a objavljivao ih je u novinama, časopisima, zbornicima, počevši od Bjelovarskog lista. Uredio je i pogovorima opremio knjige Veselka Tenžere, Ivana Aralice, Pavla Pavličića, Čede Price i drugih autora. Godine 1993. sa suprugom Elizabetom, ekonomisticom, i kćeri Anom Marijom, profesoricom hrvatskog jezika i književnosti, osnovao je Nakladu Pavičić (prve knjige objavljene su 1994. godine), gdje od početka radi kao glavni urednik.
Krajem 2005. godine vratio se je u Večernji list gdje je do kraja 2012. godine bio tjedni kolumnist.