I tako, sve ono što su hrvatski naftaši desetljećima stvarali, geolozi, naftaši, naftni ekonomisti, radnici na bušačima i remontnim tornjevima, po žezi, mrazu kad se prsti lijepe za čelik, operateri, marljive kuharice koje su hranile hrvatske naftaše – dakle sve se to gotovo potpuno uništilo, pokralo. Čak su nam i ime ZABRANILI, da nam se zatre trag.
Imam dopis koji smo 2006..dobili u Damask, Siriju da se više ne smije koristiti ime INA NAFTAPLIN. Od 10 000 radnika Naftaplina 1982 kad sam počela raditi u Šandrovcu do , vjerojatno, ni 1000 danas. Siriju su naši vrli domaći izdajnici, koje ne smatram kolegama, predali MOL-u! Najveći hrvatski projekt ikada! Neki dan, 25.8. U 20 i 30 bilo je 18 godina od početka prve proizvodnje sirijske nafte za INU, bušotinom Jihar 2, kraljicom svih bušotina! Kad smo je te divne večeri pustili u rad, tlo se treslo oko erupcijskog uređaja od siline protoka. JIHAR 2, 8, 10,1Q. Mazrur2, 3…Jazal 1,2 …Muntadara 1 …Al Mahr 1 … Palmyra plin 1 i 3 … predivno postrojenje GTP Jihar, plinska stanica GCP Palmyra i prvi plin iz Sirije u noći sv.Lucije 2006, naftne stanice Jihar 1 i 2, Al Mahr .. stotine km cjevovoda, optičkih kabela, prva struja za ovaj dio pustinje Tadmor/Palmyra, prve asfaltne ceste, bunari za naše, hrvatske bušače … i to samo Sirija. A gdje su sva naša domaća polja, infrastruktura, gdje su novi projekti da mladi inženjeri steknu iskustvo. Lakše je bilo dati istraživanje strancima, očekujući rentu.
Sve ovo pišem jer su DOMAĆI JANJIČARI OPLJAČKALI NAS. Sjećam se tog lika, Škugora. Bahatog, nepristojnim golju, bez znanja i iskustva … Takvi su ostali, kao perjanica današnje INE. Sad bi stvarno bilo doista bilo DOSTA. Sretno hrvatski naftaši. Mi se bar imamo čega s ponosom sjećati.
Vesna Gretić Tomica, dipl.ing.naft. rud.