VEČERAS U 20:00 SATI!
BUJICA NA VELEBITU📺
EKSKLUZIVNO!
Bujanec kod Juriča🎬
Urednik i voditelj emisije BUJICA skinute sa Z1 – koja uskoro nastavlja s emitiranjem na drugoj televiziji VELIMIR BUJANEC dao je ekskluzivni intervju kolegi MARKU JURIČU na Podcast Velebitu!
BEZ CENZURE: 12. 1. 2026.
Gorjet će nebo i zemlja!
Bivši poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić predložio je uspostavu nove vjerske zajednice koja bi se zvala Bosanska pravoslavna crkva, što je potaknulo ljutita reagiranja iz Srpske pravoslavne crkve (SPC) i novi krug starih rasprava na temu “čija je Bosna”.
Cerić (73) je na čelu Islamske zajednice u BiH bio od 1993. do 2012. godine a do rata je bio zagrebačkim imamom. Poslije je iskazao političke ambicije pa je u izbornom ciklusu 2014. godine bio kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Tada je sam sebe opisao kao bosanskohercegovačkog “moralnog” sljednika nekadašnjeg njemačkog kancelara Konrada Adenauera te političkog nasljeđa Alije Izetbegovića, ali mu birači nisu dali značajniju potporu.
Zagovarao je i uspostavu zajednice eurospkih muslimana nudeći se za prvog europskog reisa, no ni ta ideja nije dobila veću pozornost.
Potkraj studenoga 2025. na tribini u Zagrebu, koju je u povodu 30. obljetnice potpisivanja Dejtonskog sporazuma organiziralo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske, žestoko je polemizirao s hrvatskim lobistom u SAD Maxom Primorcem kojega je, uz ostalo, optužio da zagovaranjem uspostave “trećeg” odnosno hrvatskog entiteta u BiH potiče novi rat.
Prošlog je tjedna lansirao novu tezu o tome kako bi u BiH bilo potrebno uspostaviti autohtonu crkvu koja bi okupljala pravoslavne vjernike.
Bio bi to, po njegovu sudu, logičan korak na tragu onoga što je nekada predstavlja autohtona Crkva bosanska koju su u srednjem vijeku heretičkom smatrali i katolička i pravoslavna crkva.
“Razmišljanje o opravdanoj potrebi uspostave, odnosno obnove ‘Bosanske pravoslavne crkve’ ne predstavlja ni provokaciju ni imitaciju, nego prirodan izraz povijesna kontinuiteta i legitimnog prava Bosne na vlastitu duhovnu samosvojnost”, napisao je Cerić u svojoj objavi koju su prenijeli lokalni mediji.
Njegova je teza da je “sasvim logično” da Bosna, ako je već kroz povijest imala vlastitu crkvu, u suvremenom dobu u kojemu se identiteti ponovo preispituju, treba imati i svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu, sa vlastitim kanonima, vlastitim sjedištem te “jasnom lojalnošću bosanskoj državnosti”.
Zaključuje kako to ne bi bilo nijekanje pravoslavlja “već njegovo ukorjenjivanje u bosanski povijesni i kulturni prostor” jer bosanska pravoslavna crkva ne bi bila protiv bilo koga, nego za Bosnu odnosno za njenu suverenost ta za dostojanstvo pravoslavnih vjernika koji Bosnu doživljavaju kao svoju jedinu domovinu, a ne kao produžetak tuđih nacionalnih i crkvenih projekata.
Sve je to Cerić stavio u kontekst sadašnjih političkih prijepora unutar BiH, odnosno obilježavanja 9. siječnja kao dana Republike Srpske kojega su vlasti tog entiteta i ove godine pompozno proslavile prkoseći još jednom pravorijeku Ustavnog suda BiH koji je taj praznik proglasio neustavnim.
To obilježavanje izravno je poduprla SPC čiji je partrijarh Porfirije osobno predvodio liturgiju u povodu dana RS u Banjoj Luci.
Cerić zaključuje kako bi se kroz institut bosanske pravoslavne crkve to moglo stubokom promijeniti pa vjeruje da bi takva vjerska zajednica “umjesto datuma razdora” taj dan mogla pretvoriti u “dan blagoslova: dan afirmacije bosanske duhovne zrelosti, dan u kojem se odgovara smireno, dostojanstveno i povijesno utemeljeno”.
No odmah mu je stigao oštar odgovor iz SPC-a. Episkop bihaćki Sergije ustvrdio je kako Cerić pokušava na silu prekrojiti identitet BiH.
“Ovo nije ni Nezavisna Država Hrvatska niti kabinet ukrajinskog predsjednika, pa da se Crkve osnivaju kao što se osnivaju kulturno-umjetnička društva”, napisao je episkop koji je u svojim komentarima dodao tvrdnju kako je Bosna ionako srpska zemlja jer je u njoj crkvenu strukturu uspostavio “Sveti Sava osobno”.
Korak dalje otišao je mitropolit tuzlansko-zvornički Fotije koji smatra da Cerić zapravo poziva na novi rat.
“Puštate iz boce duhove NDH fašizma, domobranstva, Handžar divizije, Јasenovca i drugih logora iz Drugog svjetskog rata”, poruka je Fotija Ceriću.
Iz SPC-a se očito referiraju na to što je tijekom Drugog svjetskog rata na području NDH djelovala je Hrvatska pravoslavna crkva, osnovana ukazom Ante Pavelića.
Cerić je, pak, na prozivke odgovorio konstatacijom kako ne poziva na rat jer je riječ o miroljubivoj ideji čiji je cilj da se kod pravoslavnih vjernika u Bosni probudi osjećaj pripadnosti i lojalnosti bosanskoj državi “na isti onaj prirodan način na koji pravoslavni vjernici u Srbiji osjećaju pripadnost i lojalnost državi Srbiji”.
Zaključio je porukom kako samo želi afirmirati pravo kršćana koji žive u BiH “da se ne odriču bosanskog duha”.
Gošća Novog dana bila je Jadranka Kosor, bivša premijerka, koja je govorila o trenutačnom stanju na Ustavnom sudu, izboru sudaca i odnosima vlasti i oporbe.
Kosor je objasnila kako je došlo do promjena u Ustavu, koje su dovele do trenutnih zakonskih odredbi o izboru sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda.
„Mi smo 2010. mijenjali Ustav, tada je HDZ bio na vlasti, a ja predsjednica stranke i Vlade. Zoran Milanović bio je lider oporbe. Tada smo uveli promjenu prema kojoj suci Ustavnog suda moraju biti birani dvotrećinskom većinom, a njihov mandat može biti produžen najviše šest mjeseci. Cilj je bio spriječiti dominaciju vlasti prilikom izbora sudaca nakon osam godina“, kazala je Kosor.
Naglasila je kako bi drugačiji pristup promjeni Ustava, koji bi omogućio političko „trgovanje“ pozicijama, bio neprihvaćen u Saboru.
„Bilo je ključno da se suci biraju iz redova najkompetentnijih: pravnika, državnih odvjetnika i ustavnih stručnjaka. Da je Sabor želio omogućiti većinskoj stranci većinu u Ustavnom sudu, to bi bilo zapisano. Takav prijedlog promjena Ustava sigurno ne bi prošao“, dodala je.
Kosor se osvrnula i na ulogu predsjednika Milanovića, koji je, prema njezinim riječima, dobio mandat od građana, uključujući i pravo predlaganja predsjednika Vrhovnog suda.
„Građani su Milanoviću dali povjerenje i drugi mandat, uključujući i pravo da predlaže predsjednika Vrhovnog suda. Imamo tri grane vlasti – zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Poruka HDZ-a je protuustavna. Ustav nije predvidio da dvije trećine sudaca bira vlast, a samo jednu opozicija. Predsjednik Republike, kojeg su građani izabrali, ima pravo predložiti predsjednika Vrhovnog suda“, istaknula je Kosor.
Dodala je da poruke HDZ-a ponižavaju suce i pokazuju pravu namjeru Andreja Plenkovića.
„Najgore je što te poruke ponižavaju sudce, posebno one na čelu Vrhovnog suda. Ispada kao da nije bitno tko će biti predsjednik Vrhovnog suda, već samo da su suci pod njihovom kontrolom. Mislim da je Plenković time želio poslati poruku da je on šef države, što uzrokuje ozbiljne poremećaje u trodiobi vlasti, što je, naravno, protuustavno. To je izazvalo zabrinutost, posebno među pravnicima i sucima“, zaključila je Kosor.
Uskok je pred zagrebačkim Županijskim sudom podigao optužnicu protiv 52 hrvatska državljanina i jednog osumnjičenika s bugarskim i albanskim državljanstvom zbog sumnje u organiziranu utaju poreza i pranje novca kojima je državni proračun oštećen za gotovo dva milijuna eura.
Riječ je o skupini koju je navodno predvodio Goran Krunić koja je u Zagrebu i drugim mjestima okupljena početkom 2023. a nezakonito je djelovala do kraja 2024. godine. Među osumnjičenicima je, kako se doznalo u ožujku 2025. kada je pokrenuta istraga ovog slučaja, i bivši nogometaš, a sada ugostitelj Josip Šimić, kao i Nikola Bušljeta.
Tužiteljstvo je, ne otkrivajući identitete optuženika, izvijestilo da ih osim za zločinačko udruživanje tereti za utaju poreza ili carine, pranje novca te pomaganje u tim nedjelima.
Prema tvrdnjama iz optužnice prvooptuženi je kao stvarni voditelj poslovanja više tvrtki okupio skupinu suradnika s ciljem pribavljanja velike nezakonite imovinske koristi putem lažnih računa i neosnovanog umanjenja obveze PDV-a.
Uskok navodi da su osnivali ili preuzimali tvrtke bez stvarne poslovne aktivnosti koje su služile isključivo za izdavanje računa za nepostojeće isporuke roba i usluga.
Lažnim računima omogućeno je velikom broju poduzeća i obrta da fiktivno odbijaju pretporez na PDV, čime je državni proračun oštećen za najmanje 1,99 milijuna eura. Novac uplaćen po tim računima kasnije su podizali u gotovini ili prebacivana na druge račune kako bi se prikrilo njihovo porijeklo.
Istražitelji tvrde da su članovi skupine, po uputama prvooptuženog, izvlačili novac s poslovnih računa i gotovinu predavali organizatorima.
Ukupno je na taj način podignuto gotovo šest milijuna eura, od čega su zadržali više od 800 tisuća eura provizije, dok je ostatak gotovine vraćen korisnicima lažnih računa. Time su, prema Uskoku, izbjegli plaćanje poreza na dohodak od kapitala u iznosu većem od 700 tisuća eura.
Osim toga, prvooptuženi i jedan od njegovih suradnika terete se i za pranje novca. Uskok ih sumnjiči da su dio nepripadne koristi od 245.500 eura pokušali prikazati kao zakonito stečena sredstva, ulažući ih u kupnju nekretnina, vozila i luksuznih satova.- Hina
U nizu promjena, poglavito ideoloških, Trumpa valja podržati, posve sam suglasan s njegovim stavovima vezanim uz ilegalne migrante, kao i sa tezom da je Europa sama sebi najveći neprijatelj i u odnosu prema migrantima i upornim pristajanjem uz perverznu rodnu ideologiju, no čak i bez obzira na sve opravdane razloge za rušenje totalitarne vlasti Venezuele, činjenica da odred specijalaca može doći u nečiju predsjedničku palaču i odvesti predsjednika države tri i pol tisuće kilometara dalje, govori da međunarodni svjetski poredak više ne postoji. Uostalom, što ako sada Kina napadne Tajvan? Tko bi joj mogao moralno arbitrirati? Rusija? Amerika? Naime, režimi se ruše u dogovorenim akcijama stvarne ili fiktivne oporbe, koju neka sila diskretno podržava i pri tom se nastoji dobiti alibi Vijeća sigurnosti.
Ovdje se namjerno išlo na vrhunski spektakl, da se vidi tko svijetom vlada! Međunarodni svjetski poredak realno ne postoji odavno, održava se tek u konturama, u novijoj povijesti srušen je onda kad je Rusija otela 2014 godine Krim, a svijet joj podario organizaciju svjetskog nogometnog prvenstva, rušen je i srušen je u svim onim sličnim rušenjima režima širom Azije, Afrike i Bliskog istoka, ali nota bene i Kavkaza!, dakle veliki su oduvijek nametali svoje interese gdje su to odredili, no ovdje je problem u tome što se otvoreno najavljuju nova osvajanja, nova rušenja međunarodnih okvira i potpuni povratak svjetskog uređenja na samo jedan zakon. Zakon jačeg. Europa je i ovdje podijeljena, London i Berlin šute, Pariz kritizira, Europa se boji da će na red doći Grenland. Jer, što onda? Madurov režim je zaslužio pad, uostalom prevarom je i postao predsjednik, tu je pak vidljiva najveća dvoličnost europske ljevice koja do posljednjeg trenutka nije htjela priznati očitu krađu izbora. Ne treba zaboraviti da je Venezuela još davno ranije nacionalizirala ulaganja stranih naftnih kompanija, da bi te otete strane tvrtke potom praktički podijelila besplatno ljudima bliskima Chavezovoj vlasti. Madurov režim je otjerao u zadnjih deset godina, čak osam milijuna ljudi, koliko ih je izbjeglo iz Venezuele i zato danas ljudi u Caracasu slave, a ne tuguju. Iz svih tih razloga ga je trebalo srušiti, tim prije što je doslovno pokrao zadnje izbore, dakle realno ni nema legitimitet. No, sadašnji režim nije srušen iz ovih razloga, srušen je jer se Amerika vraća doktrini predsjednika Monroea koja traži u prvom redu hegemoniju Washingtona na kompletnom američkom kontinentu. A u južnu Ameriku su Rusija i Kina ušle sa silnim kapitalom i nema sumnje da će one odande biti istjerane. Venezuela naime nije kraj, Kuba i Nikaragva će vrlo vjerojatno biti sljedeće mete, ali analitičari upozoravaju da je nemoguće da Trump mirno gleda kako Kina gradi željezničku prugu od Brazila do peruanskog Chancayia, ogromne morske luke koju je Kina sagradila i njome vlada u Peruu. Kina je danas najveći vanjskotrgovački partner svim zemljama u južnoj Americi!
Spektakularno rušenje Madura, uporna ruska agresija na Ukrajinu, u kojoj u kontekstu diplomatskih rješenja, više nitko niti ne spominje mogućnost da Rusiji oteto ne ostane, a iznad svega zlokobne najave da će dio danskog teritorija, Grenland, doći na red za par mjeseci, stvara ozračje kompletne svjetske nesigurnosti jer je očito da se pred našim očima silom mijenja svjetski poredak. Takav razvoj situacije otvara pitanje: što će biti s Hrvatskom, što nam je namijenjeno u tom sukobu kolosa, što nam je činiti i koje su nam realne ugroze? Da još ne egzistira taštinski boj Milanovića i Plenkovića mi bismo danas slušali o permanentnim sastancima najviših tijela obavještajno sigurnosnih i vojnih službi, ali to se ne događa. Hrvatska vlast svojim bojažljivim držanjem prema svim provokatorima i pretendentima samo ohrabruje njihova očekivanja, a u ovim vremenima u kojima nema pravila igre, to bi moglo biti fatalno. Iako je Hrvatska tradicionalno podozriva prema Srbiji, a iz Beograda stižu permanentne provokacije na koje hrvatska vlast šuti, (pa nitko nije ozbiljno reagirao čak i na činjenicu da je grupu Hrvata i Hrvatica, na dočeku Nove godine u sred Beograda pretučena!), mislim da je Mađarska i njen čelnik Viktor Orban koji savršeno brodi mutnim političkim vodama, realno naš najveći problem u ovim nemirnim vremenima. Mađarska je uspjela nemoguće, ne znate s kim ima bolje odnose: s Rusijom ili s Amerikom! MOL je kako se može čuti, najizgledniji kupac srpske naftne industrije, no s tim u vezi valja podsjetiti da Orban niti sada de facto ne želi kupovati naftu koja dolazi iz našeg Janafa. Zašto? Zato jer ima jeftiniju rusku naftu za koju ima dozvolu uvoza. Ako MOL kupi srpsku naftnu industriju posve je moguće da Orban isto tako neće htjeti kupovati naftu putem Janafa niti za NIS, a onda je moguće da kao što su ugasili sisačku rafineriju ugase i rafineriju u Pančevu, jer im uz postojeće mađarske rafinerije, srpska ne treba.
Kako će onda Srbija dobivati naftu? Mađarska gradi produktovod ( a ne naftovod! ) prema Srbiji, a to je transfer kojim se može slati samo prerađena nafta i kad se sagradi produktovod, za rafinerijom u Pančevu nema potrebe. Dođe li do ovog scenarija, to će značiti da će Orban kupiti NIS da bi se Srbija riješila ruskog vlasništva, ali će Srbiji isporučivati rusku naftu prerađenu u mađarskim rafinerijama! To bi bio vrhunac izigravanja američkih sankcija! Uspije li Orbanu čak i samo kupiti NIS i pustiti mu da radi s naftom iz Janafa, on će s obzirom na to da MOL drži i INU, svakako zavladati kompletnim širim energetskim prostorom i tako se Mađarska na velika vrata vraća na političku scenu. Ne treba zaboraviti da se u BIH već umiješala šaljući svoje specijalce da budu na usluzi Dodiku, a s Republikom Srpskom najavljuju strateško partnerstvo. Ako je republika Srpska strateški partner Mađarskoj, koja pak drži kompletan naftni sektor Hrvatske i Srbije, to znači da Orban korak po korak, gospodarski ocrtava granice utjecaja prepisanog sa svog šala. Tim prije što su njegove banke četvrte po snazi u Hrvatskoj.
Viktor Orban tvrdi da onaj šal s velikom Mađarskom ne nosi kao znak velike Mađarske, već povijesne Mađarske kakva je nekad bila. No, može li itko jamčiti da mu jednog dana neće pasti na pamet vratiti se povijesnoj Mađarskoj? Koliko je samo ratova počelo s tim narativom! U svakom slučaju ako Orban uspije kupiti NIS, ta će njegova prvorazredna energetska pozicija sutra sasvim sigurno biti politički afirmirana. Taj scenarij mogu zauzdati jedino izbori koji se u Mađarskoj održavaju ove godine i na kojima njegov protivnik ima velike šanse za pobjedu.
Ali, mi ne znamo niti Crnoj Gori odgovoriti adekvatno, tako da ni 35 godina nakon rata nismo uspjeli povratiti doslovno oteti vojni jedrenjak koji je od 1945 do 1990 bio isključivo u Hrvatskoj i 1991 je odvezen u Tivat na remont i nikad nije vraćen! Mi tu i tamo pošaljemo neku prosvjednu notu na tu temu i djelujemo neozbiljno. Na srpske provokacije redovito šutimo čak i sad kad Vučić tvrdi da ga Hrvatska s Kosovo i Albanijom želi srušiti s vlasti i da predstavljamo vojnu prijetnju Srbiji! Plenković je de facto prešutio čak i ovaj drski napad, kao što je prešutio ponižavanje vlastitih ministara kojima je na pravoslavnom Božiću u Zagrebu, Milošević održao predavanje o fašizmu u državi kojom vladaju. Na sve to hibernirani predsjednik Milanović uporno šuti. Imamo li uopće Predsjednika države?
Po Istri je znao držati vatrene govore o tamošnjem partizanskom hrvatstvu, a sada kad IDS i tamošnji župan poništavaju ključnu hrvatsku metaforu istarske partizanske baštine i izbacuju iz istarske himne riječi „Istro mila dome roda hrvatskog“ šuti i on i premijer, kao i kompletna ljevica uključujući i SDP. Ima li ikoga u Istri osim Ljiljane Lili Benčik, koju vrijeđaju ove u osnovi talijanske diverzije?
Hrvatska bi osim toga u ovako dramatičnom vremenu morala imati razrađenih barem nekoliko opcija. U ovom trenutku se čini da je najbolje rješenje ponudio poljski premijer Donald Tusk koji je rekao da se Europa mora ujediniti oko budućnosti i da će opstati samo ako ostane jedinstvena i time jaka. „Jedan za sve, svi za jednoga. U suprotnom, gotovi smo“ rekao je Tusk. To djeluje jedino logično i Plenković ide tim putem. Hrvatska bi osim toga trebala nastaviti sklapati vojne saveze s istinskim prijateljima kako bi u ova luda vremena znala na koga može računati. Ali, osim te opcije Hrvatska mora imati razrađenih još najmanje nekoliko kombinacija kako bi znala odgovoriti raznim izazovima koji predstoje. Što ako se EU raspadne? Jesmo li se pripremili i za tu opciju? Odgovorna nacionalna vlast mora razraditi sve moguće scenarije. Da bi to bilo moguće, za početak je nužno da netko tutne u ruke rezultate zadnjih izbora u ruke Zoranu Milanoviću, odvuče ga s nekog kaloričnog ručka iz kakve provincije koju je vehementno službeno posjetio, pročita mu ustavne dužnosti predsjednika Republike i zatraži da se uključi u ove dramatične događaje.
Američki predsjednik Donald Trump je u utorak republikanskim članovima Zastupničkog doma rekao da njihova stranka mora pobijediti na međuizborima za Kongres 2026. jer će ga inače demokrati opozvati.
Tzv. ‘međuizbori’ – tako nazvani jer se odvijaju na pola predsjedničkog mandata – tradicionalno su i svojevrsni referendum o aktualnom predsjedniku i gotovo u pravilu stranka koja je na vlasti u Bijeloj kući na međuizborima gubi vlast u Kongresu.
“Morate pobijediti na međuizborima jer ako ne pobijedimo na međuizborima, jednostavno će, mislim, naći će razlog da me opozovu”, kazao je Trump na sastanku republikanskih članova Zastupničkog doma u Washingtonu. “Opozvat će me”, dodao je.
Predsjednik je pozvao republikance da ujednačenije govore o pitanjima poput rodne politike, zdravstva i izborne reforme te da zastupaju njegove politike kod javnosti nezadovoljne rastom životnih troškova.
Trumpova sposobnost da provodi svoj program ovisi o ishodu izbora u studenom na kojima će se odlučiti o cijelom sazivu Zastupničkog doma i trećini mjesta u Senatu.
Trump je u svom govoru prognozirao veliku pobjedu republikanaca na izborima, ali je i izrazio zabrinutost jer stranka predsjednika na vlasti često loše prolazi na izborima na sredini njegovog mandata.
“Kažu da kada osvojiš predsjedništvo, izgubiš međuizbore”, kazao je Trump u vošingtonskom Memorijalnom centru za izvedbene umjetnosti John F. Kennedy, kojem je u naslov nedavno dodano i Trumpovo ime.
“Volio bih da mi možete objasniti što se to dovraga zbiva u umu javnosti”, rekao je.
Zastupnički dom predvođen demokratima je dva puta izglasao Trumpov opoziv tijekom njegovog prvog predsjedničkog mandata 2017.-2021. zbog, kako su rekli, zloupotrebe položaja vezane za Ukrajinu te zbog poticanja pobune na Kapitolu 6. siječnja 2021. Pretežito republikanski Senat ga je u oba slučaja oslobodio optužbi.
Domjenak povodom pravoslavnog Božića, koji se godinama organizira pod okriljem Srpskog narodnog vijeća, još je jednom brutalno razotkrio kako se u Republici Hrvatskoj pod krinkom vjerskog blagdana i politike „uključivosti“ sustavno provodi politička provokacija i otvoreno vrijeđanje države koja takve događaje – paradoksalno – sama financira. Umjesto poruka mira i suživota, jučerašnji skup poslužio je kao pozornica za iznošenje političkih optužbi i narativa koji neodoljivo podsjećaju na retoriku službenog Beograda, i to uz nazočnost najviših hrvatskih dužnosnika. Evo što o svemu na društvenoj mreži piše Ante Đapić,bivši saborski zastupnik i gradonačelnik Osijeka.
“Na jučer održanom domjenku povodom pravoslavnog Božića koji se još od vremena Ive Sanadera organizira pod kontrolom Srpskog narodnog vijeća, predsjednik te srpske organizacije (koja se obilato financira novcem iz državnog proračuna) Boris Milošević na najniži, prijetvornički način zlorabio je funkciju i vjerski blagdan kako bi uz nazočnost nekoliko hrvatskih ministara i glavnog državnog odvjetnika koji su bili gosti na tom skupu iznio uvrede kojih se naravno ne bi postidio niti Aleksandar Vučić! Nema potrebe polemizirati s izjavom Miloševića jer cilj takove izjave i jest samo provocirati reakcije kako bi se onda dalje moglo izmišljati fašizam, ustaštvo i opisivati stanje u Hrvatskoj upravo onako kako ga prikazuju Vučićevi mediji, potpomognuti i velikim dijelom medija u Hrvatskoj! No, to nije neočekivano od strane političkog srpstva u Hrvatskoj kao dijela antifa scene u našoj državi!
Pišem ovaj status samo iz jednog razloga, a to je moja potreba pokušati ukazati državnom vrhu kako ovo postaje sve više politički nepodnošljivo! Politika inkluzivnosti ( uključivosti ) nikako ne može i ne smije značiti toleriranje širenja lažnih vijesti koje uznemiruju javnost ( što je ovdje slučaj), a posebno je nedopustiva nazočnost hrvatskih dužnosnika koji su odslušali laži i diskvalifikacije iz usta Borisa Miloševića, inače i optuženika u procesu pred hrvatskim pravosuđem, ali to sada i nije tema!
Ali, svakako jest tema kako Hrvatska i financira ove događaje, kao i simpozije u organizaciji ovih i sličnih udruga o autorima Memoranduma SANU u Zagrebu! Uključivost da, ali ona ne može biti paravan za antihrvatsku politiku koja se danas na domjenku SNV pokazala u punoj bijedi!”
U javnom prostoru često se događa da se složene međunarodne krize svode na jednostavne parole i moralne poze, pri čemu se stvarni uzroci i posljedice guraju u drugi plan. Tako je i s reakcijama na američku intervenciju u Venezueli, koja je ponovno potaknula val glasnih kritika Sjedinjenih Američkih Država kao navodnog glavnog remetilačkog faktora svjetskog poretka. U toj buci optužbi, zazivanja međunarodnog prava i selektivne brige za ljudske slobode, rijetko se postavlja ključno pitanje: kakav bi svijet uopće bio bez američkog utjecaja i tko bi, u tom slučaju, doista krojio pravila igre,Evo što o svemu piše Ivica Granić ,komunikolog i politički analitičar.
Primjetno je kako su nakon američke intervencije u Venezueli postali jako glasni oni koji kritiziraju USA, navodeći kako je privođenje Madura zapravo udar na svjetski poredak, međunarodno pravo, ljudske slobode i pitaj Boga što sve ne.
Potpuno je izlišno i dalje pisati o tome što je sve taj po obrazovanju šofer učinio vlastitome narodu, to su toliko dramatični podaci da u novijoj povijesti nešto slično i ne postoji, ali bi bilo dobro da oni koji kritiziraju USA odgovore na neka pitanja.
Na primjer, kako bi izgledalo međunarodno pravo, i svijet općenito, da ne postoji zločinačka USA, a da pravila igre uređuju vaši idoli Putin, Hamas, Erdogan, Xi, Kim, iranske Mule, Khamnei, Hezbollah, Hutisti, ISIS, Hibatullah Akhundzada, vrhovni vođa Talibana u Afganistanu, Ahmed Al Sharaa (poznat i kao Abu Mohammed al-Jawlani) privremeni predsjednik Sirije i mnogi drugi slični pravdoljubivi demokrati.
Sigurno bi svijet bio jedno pravednije i mnogo mirnije mjesto. Ah, ti američki imperijalisti, da njih nema glavna dvojba bio bi izbor između meda i mlijeka, sve drugo bilo bi irelevantno. I da, srećom nisu toliko snažni, odlučni i utjecajni kao Brisel i EU, tako da je barem donekle svjetski poredak spašen.
Venezuelska oporbena čelnica Maria Corina Machado, koja se prošle godine mjesecima skrivala, rekla je da je zahvalna na akciji Donalda Trumpa u Venezueli, nazvavši je “golemim korakom za čovječanstvo, za slobodu”.
Pohvlila je američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog uhićenja autoritarnog vođe Nicolása Madura.
“3. siječnja ući će u povijest kao dan kada je pravda pobijedila tiraniju”, rekla je Machado u ponedjeljak za Fox News.
“To je prekretnica”, kazala je u video isječku intervjua koji je podijelila na platformi X, dodavši da je to značajno ne samo za venezuelski narod već “i za čovječanstvo, za slobodu i ljudsko dostojanstvo”.
Američke snage napale su ciljeve u Venezueli, zarobile Madura i njegovu suprugu Ciliju Flores te ih dovele u Sjedinjene Države, gdje su sada suočeni sa sudskim postupkom zbog navodnih optužbi za krijumčarenje droge.
Nakon Madurova uhićenja, Machado je pozvala da se za predsjednika postavi oporbeni političar Edmund González Urrutia. Oporba i međunarodni promatrači smatraju da je 76-godišnji bivši diplomat pobijedio na predsjedničkim izborima 2024. godine, obilježenima optužbama za prijevaru.
On se kandidirao samo zato što je popularnijoj Machado bilo zabranjeno sudjelovanje u predsjedničkoj utrci.
Trump je nedavno dao na znanje da Machado neće igrati vodeću ulogu u Venezueli. “Njoj bi bilo vrlo teško da bude vođa. Ona nema potporu u zemlji, a ne uživa ni poštovanje u zemlji”, rekao je američki predsjednik.
U međuvremenu je Madurova odana zamjenica Delcy Rodríguez prisegnula kao vršiteljica dužnosti. Njezina vlada i dalje smatra Madura legitimnim šefom države.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir María Corina Machado za Fox News je rekla da se Delcy Rodríguez “ne može vjerovati”.- Hina
SDP je u nedjelju izrazio zabrinutost zbog izostanka jasnog stava Vlade RH te suzdržanost Ministarstva vanjskih i europskih poslova oko vojne intervencije SAD-a u Venezueli, te poručuju kako Hrvatska mora imati jasan, suveren i principijelan stav.
U današnjem svijetu opasno su se pomaknule granice onoga što se smatra prihvatljivim u međunarodnim odnosima. Nasilje i vojna agresija sve se češće relativiziraju i opravdavaju navodnim višim ciljevima, bez poštivanja temeljnih načela međunarodnog prava i povelje UN-a. U slučaju zarobljavanja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura potrebno je postaviti ključno pitanje: tko određuje što je viši cilj i s kojim pravom, pitaju u priopćenju.
Možemo, kažu, vjerovati da predsjednik Donald Trump želi da svijet bude bolje mjesto i da je upravo on svim svojim živim bićem posvećen tome da ljudima Venezuele donese demokraciju.
No, dodaju, jednako je legitimno pitati se nije li pravi motiv kontrola resursa, poput nafte, te širenje političke i ekonomske moći bez obzira na posljedice. Kojem Trumpu vjerujemo, onom koji želi mir i dobro ili onom koji želi zgrtati moć i bogatstvo bez obzira na cijenu i posljedice?
Dvojbe o stvarnim motivima pojačava i relativno nedavna izjava potpredsjednika SAD-a J.D. Vancea koji je rekao da ne možemo ignorirati želje predsjednika Trumpa da SAD stekne kontrolu nad Grenlandom. Time se otvara opasna logika prema kojoj se teritoriji i suverenitet država promatraju kao pitanje volje moćnijeg, a ne međunarodnog prava.
Upravo zato, ističe SDP, zabrinjava izostanak jasnog i principijelnog stava Vlade RH kao i suzdržanost Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koje opravdava američku intervenciju pozivanjem na nedostatak demokratskog legitimiteta režima u Venezueli. Nažalost, sličan oprez pokazuje i EU, u kojoj presudan politički utjecaj imaju europski pučani, u čiju političku obitelj pripada i HDZ.
Ostaje otvoreno pitanje hoće li ti isti akteri primijeniti slične kriterije ako se sljedeća američka intervencija bude odnosila na Grenland, ističe u priopćenju SDP.
Skreću pozornost na reakciju američkog senatora Bernieja Sandersa, koji je upozorio da je predsjednik Trump ovom akcijom prekoračio svoje ustavne ovlasti i djelovao mimo Kongresa. To je suština problema: donošenje odluka o ratu i miru bez demokratske kontrole. Nažalost, ekstremizam ima sve više svojih poklonika i u Europi, pa i u Hrvatskoj, kaže se u priopćenju.
SDP smatra da Hrvatska mora imati jasan, suveren i principijelan stav. Poštivanje međunarodnog prava, multilateralizma i demokratskih procedura ne smije biti selektivno niti podređeno interesima velikih sila. Zatvaranje očiju pred nasiljem danas znači prihvaćanje još većeg nasilja sutra. To je granica koju odgovorna politika mora jasno povući. U suprotnom svijet će sve više postati poprište sukoba autoritarnih sila, a sve manje prostor suradnje suverenih država, ističu u priopćenju.- Hina