Piše: Domagoj Franić, vojni analitičar
Ovih dana svjedoci smo nove dimenzije rata između Ukrajine i rusije… Vidite li nešto čudno u prvoj rečenici? “Rata između Ukrajine i rusije”, a ne rata u Ukrajini. Jer se to upravo događa. O tome sam pisao kada se dogodio prvi “upad” ukrajinskih snaga na teritorij ruske Federacije.
Napisao sam da Ukrajina “prenosi rat” u rusku Federaciju, a to se upravo sve više i više događa. Rusija je prisiljena angažirati više od 40.000 svojih pripadnika da zaustavi ukrajinski prodor na svoj teritorij.
Sada su dobili drugu “glavobolju”, zahvaljujući ukrajinskoj tehnologiji koja je toliko napredna i nepredvidiva da zapanjuje vojne stručnjake. Ukrajinci su trenutno prebacili svoj fokus s intezivnih napada na ruske rafinerije na skladišta streljiva.
Zašto?
Vrlo jednostavan razlog. Rusi su intenzivirali napade u Donbasu, čiji broj se povećao za 30% u zadnja dva tjedna, prebacili su dio snaga i tehnike s juga Ukrajine u Kursku oblast i postaju sve organiziraniji. Vrijeme je za nove ukrajinske ciljeve i udare. Ne smije se dopustiti monotonija i letargija, puka obrana dosegnutoga. A to je upravo ono što krasi Ukrajince i njihovu vojsku. Nepredvidivost, djelovanje van poznatih ratnih pravila i uzanci, planiranje daleko unaprijed i zbunjivanje neprijatelja.
VIDEO/ Kadeti Hrvatske vojske nakon položene prisege: “Želim postati najbolja verzija sebe”
U tenutku kada rusi mogu postati veća prijetnja, udarili su na primarni cilj – logistiku. I to za sada na samo jedan njezin segment – streljivo. I to ne bilo kakvo streljivo, ne nekakva priručna skladišta na prvoj crti bojišnice, već strateške zalihe streljiva na razini cijele ruske Federacije.
I to čine, zamislite, SVOJIM sredstvima, većinom razvijenim tijekom ovoga rata. Projektilima i dronovima vrhunskih karakteristika, dometa i vatrene moći.
I ono najvažnije, ne predstavlja pogođeno strateško skladište samo uništenje ruskih zaliha granata i projektila. To je i uništenje skladišnih kompleksa za smještaj, uništenje stručnog kadra za rukovanje takvim materijama, ukrcajno/iskrcajnih rampi, kolosjeka i putova. Ukratko, cijele infrastrukture koja mora biti popravljena ili obnovljena da bi takvo skladište nekada u budućnosti opet moglo služiti svrsi.
A sigurno neće. Nikada više. Jer će prijetnja ponovljenim napadom postati prevelika.
Uvjeren sam da dok ovo pišem rusi grozničavo pokušavaju naći rješenje za isprazniti druga, slična skladišta ili ih osigurati protuzračnim sredstvima. Na njihovu žalost i jedno i drugo je u rangu nemogućega.
Izmjestiti stotine tisuća tona streljiva i projektila je ogroman i težak posao koji zahtjeva mjesece rada i to u uvjetima da postoje spremni novi skladišni prostori.
Uništenje 23 GRAU skladišta pokazuje koliko je to veliki problem, jer ruska je vojska skladištila projektile iz Sjeverne Koreje na otvorenom prostoru, nije imala dovoljno zatvorenih skladišta koja zahtjevaju vrijeme i novac za izgradnju i pripremu. Efekti uništenja su daleko veći na otvorenim skladištima….
Procjene količine uništenog naoružanja kreću se do veličine potreba ukupne ruske vojske za 3-4 mjeseca ratovanja.
Rezultat tih uništenja će sigurno biti ruski prelazak na “štedljiv režim” trošenja streljiva za topništvo na bojišnicama, što će zasigurno donekle “izjednačiti” omjer s mogućnostima Ukrajinaca. Nastat će i veliki problem nadoknade streljivom iz drugih dijelova rusije jer nema uvjetnih skladišta u blizini.
Ukrajinska kampanja uništenja skladišta će se zasigurno nastaviti na većinu skladišta koja se nalaze u dometu njihovih raketa i dronova jer je trenutni prioritet smanjiti vatrenu moć ruske vojske. Rafinerije i skladišta nafte će opet doći na “tapet” za nastavak uništavanja, zasigurno.
Samo pokušajte zamisliti što će se događati ukoliko odobrenja za uporabu zapadnih oružja budu izdana…
A to nećemo doznati kroz dokumente, to će biti vidljivo kroz velika uništenja ciljeva u rusiji i ponekim ostatkom “Storm Shadowa” među ruševinama skladišta ili pored tankova s naftom.
Hoće li u blizini biti i ostataka ATACMS-a, doznat ćemo uskoro.