New York Times donosi analizu o ruskom ciljanju na svoje sunarodnjake koji su napustili državu od samog početka invazije. Izvori za ovaj tekst bili su raznoliki, od ljudi koji su preživjeli otmice i nadzor Kremlja do vođa ruskih dijaspora diljem svijeta, kao i nekolicine aktivista za ljudska prava koji su im pomagali.
Pripadnici ruske oporbe, oni koji se s njome mogu povezati ili su bježali od mobilizacije Putinovog rata, ali i oni koji su ga samo kritizirali – na meti su ruskih obavještajnih službi koje neumorno rade diljem svijeta.
Kremlj poriče bilo kakvu uključenost, uglavnom pod izlikom da ne može komentirati što se događa pojedincima u drugim zemljama. No, dokazi se neprestano gomilaju.
Trener pjevanja, koji je uhićen u Kazahstanu na zahtjev Moskve, sišao je s uma u lokalnom zatvoru. Skrbnik za starije osobe zadržan je u Crnoj Gori po nalogu Rusije, u operaciji koju je vodio Inteprol. Učitelja su armenski graničari zadržali nakon što je učenicima pričao o ruskim zločinima u Buchi. Vlasnik prodavaonice igračaka, punk-rock glazbenik – to su samo pojedini slučajevi od mnogih uhvaćenih u međunarodnu mrežu Kremlja.
U Britaniji azilante se prati, a opozicijski događaji u Londonu prepuni su tajnih agenata, Ksenia Maximova, anti-kremljska aktivistica rekla je za NYT. Ruski obavještajci poslani su u Njemačku, Poljsku i Litvu, kako bi nadzirali tamošnju dijasporu, rekao je Evgeny Smirnov, odvjetnik specijaliziran za slučajeve špijunaže. Prijetnje emigrantima zabilježene su i u Rimu, Parizu, Pragu…
Podmukle metode
Neke od metoda su posebno podmukle: Lev Gyammer, aktivist u izgnanstvu u Poljskoj je dvije godine dobivao poruke, navodno od svoje majke. “Levushka, nedostaješ mi. Kada ćeš mi doći?” i “Sine, čekam te. Dođi uskoro.” Ignorirao ih je jer je njegova majka Olga umrla prije pet godina. Još jedan ruski ekspatrijat, čiji su stariji roditelji opterećeni zdravstvenim problemima, povjerovao je kada ga je medicinska sestra zadužena za njegove roditelje porukom obavijestila o požaru u njihovom stanu. Brzo je otišao iz Finske, odmah je uhićen I odveden u zatvor gdje je bio mučen. Naravno da požara nikad nije bilo.
Oni koji nisu nasjeli na prevaru podvrgnuti su nadzoru. Zaposlenica LGBT organizacije jedne je večeri šetala psa u kvartu u gruzijskom Tbilisiju kada je primjetila da je prati dron. Bio je rani svibanj, dvije godine otkako je pobjegla iz Rusije s ostatkom kolega. Požurila je natrag u svoj stan ne bi li se sakrila, ali i dalje je čula zujanje drona. Pratila je zvuk sve do balkona gdje ju je dočekao uređaj koji je bio udaljen samo desetak centimetara od nje.
Bračna idila: Melania Trump plaćena za dolazak na predizborne skupove svog muža u svoje “slobodno vrijeme”
Suradnja s drugim zemljama
Zemlje domaćini često surađuju s Rusijom. Na nekim mjestima, lokalna policija čak odrađuje posao nadzora za svoje ruske kolege. U Kazahstanu lokalni specijalci pomažu Rusiji uhvatiti one koji su pokušali pobjeći od obvezne mobilizacije. U Kirgistanu policija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi uhvatila one za kojima traga Kremlj, prisiljavajući ljude da napuste gradove i odu u izolirane planinske predjele. U slučaju da ne pomažu aktivno ruskom režimu, sigurnosne službe su i dalje često vrlo spore u pokušaju da ovu vrstu pritisaka iskorijene na vlastitom teritoriju.
To je bio slučaj sa Sergejem Podsitnikom, novinarom koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana. U ožujku ove godine, još uvijek ushićen viješću da će tvornica dronova koju je razotkrio biti sankcionirana, vraćao se u svoju sobu u Duisburgu u Njemačkoj. Prije nego što je otišao u egzil, Podsitnik je bio dio oporbene mreže Alekseja Navaljnog i navikao je paziti da ga nitko ne prati. Ispred svojih vrata slučajno je bacio pogled preko ramena – i ugledao stranca kako viri iza ugla. Pratio je svaki njegov pokret.
Podsytnikov kolega također je primijetio da ga promatra isti čovjek, ali bile su potrebne dvije žalbe ne bi li lokalne vlasti pokrenule istragu. Činilo se da policija u Duisburgu jednostavno nije mogla shvatiti da je moguće da se u njihovom gradu odvija špijunaža pod pokroviteljstvom Rusije.
Slučaj je ubrzo zatvoren bez pronalaska počinitelja, što je možda bila greška. Duisburg je jedno od središta, prema Dossier Centru, istraživačkoj organizaciji sa sjedištem u Londonu, iz kojeg su agenti ruske vojne obavještajne jedinice vršili sabotaže u inozemstvu.
Bijeg od mobilizacije gotov je nemoguć
Podsytnik je sada na sigurnom, ali nisu svi bili te sreće. Prognanici koji su doživjeli sličan nadzor ponekad završe tako da nestanu bez traga – bilo to s praga veleposlanstva u Armeniji ili crkve u Gruziji – i onda se pojave u ruskim pritvorima. Nemoguće je procijeniti koliko se često to događa ipak, može se pretpostaviti, kažu izvori za NYT, kako postoji mnogo više slučajeva poput onog Lava Skorjakina, koji je prošlog listopada odveden iz svog hostela u Kirgistanu, uguran u auto i deportiran natrag u Rusiju. Za takve slučajeve se jednostavno ne zna.
Stotine i tisuće Rusa napustili su domovinu jer nisu htjeli imati veze s Putinovim ratom ili su bili – izbačeni pod optužbom da ga nisu dovoljno prigrlili. Ovi “pasivniji” disidenti bili su na meti nadzora i otmica, često pod neadekvatnom zaštitom zemalja primateljica. (NYT/N1/HG)
