Ugledni hrvatski psihijatar HJerman Vukušić konentirao je tzv klopku koju je neko namjestio predsjedničkoj kandidatkinji stranke Možemo Ivani Kekin:
Jučer su Možemosi osjetili potrebu održati press konferenciju i javnosti objasniti pozadinu “pritiska na kampanju” njihove predsjedničke kandidatkinje Ivane Kekin, a koji se tiče “neželjenog susreta njezinog supruga Mile Kekina i Nikice Jelavića koji figurira kao istaknuti pripadnik podzemlja (citat s Indexa)”.
Cijeli taj slučaj Ivana Kekin je u svojem sada već prepoznatljivom histrioničnom stilu pokušala prikazati kao “klopku” postavljenu sa strane političke konkurencije, poglavito HDZ-a, a a za svojeg milog supruga je rekla da je on “muzičar koji nije znao kako izgleda Jelavić”.
s obzirom na to da sam se jučer javno deklarirao kao osobni dugogodišnji prijatelj Nikice Jelavića u nastavku teksta koncentrirat ću se samo na činjenice koji ovu tezu Kekinovih čine šupljom, neinteligentnom i moralno dubioznom.
Tvrdnje kako je HDZ autor “političke klopke” za jadne Kekinove u najmanju su ruku čudne jer je baš njihov predsjednički kandidat, Dragan Primorac, u svojem (po meni) nemuštom komentaru cijelog slučaja jedini Nikicu Jelavića otvoreno nazvao kriminalcem.
Pa zar bi HDZ postavljao svojoj “konkurenciji” takve zamke u kojima sam sebe dovodi u poziciju moguće sudske tužbe zbog klevete i javnog blaćenja?
Osobne kvalifikacije Nikice Jelavića u javnom prostoru izrečene od gotovo svih aktera ove afere, kao i trčanje Kekinovih na policiju u strahu od “kontroverznog poduzetnika” u direktnom su sukobu s temeljnim načelom ustavom zagarantirane pravne sigurnosti gdje si nevin dok ti se sudski ne dokaže da si kriv. A Nikica Jelavić u Hrvatskoj, koliko je meni poznato, nikada nije osuđivan.
Ovaj postulat pravne sigurnosti i presumpcije nevinosti upravo bi prva trebala poštivati predsjednička kandidatkinja Ivana Kekin koja je po oslobađajućoj presudi Zambijske grupe odmah sa svih sebi dostupnih javnih platformi (a Boga mi neke kao da i posjeduje koliko je često na njima) počela vrištati o njihovoj nevinosti.
Taj stav je Ivana Kekin zadržala i unatoč javnosti predstavljenih dokumenata i činjenica koje su temeljito dovodile u pitanje zakonitost postupka usvajanja afričke djece. Stoga, po Kekinovoj: što vrijedi za djecokradice, ne vrijedi za Nikicu.
Premda je van konteksta ovog slučaja, volio bih podsjetiti širu hrvatsku javnost kako Ivana Kekin hametice već godinama koristi svoju javnu političku funkciju za promociju i reklamu glazbenog rada svojeg supruga – od lamentiranja kod Ace Stankovića kako su njezinome Mili zbog pandemije propale sve gaže, pa do nedavnog zajedničkog cupkanja sa Tomaševićem na Milinom koncertu u zagrebačkom klubu “Tvornica”.
A što se pak samog Mile tiče i njegovog očitog pokušaja kontrole medijske štete da svojom javnom FB objavom sebe pokuša prikazati žrtvom neke političko-mafijaške zavjere, mogu reći samo sljedeće:
Kada frontmen jednog od popularnijih zagrebačkih bendova koji je na sceni već desetljećima kaže da on nikada nije čuo za Nikicu Jelavića, niti zna kako on izgleda, taj ili je živio u medijskom vakuumu prošlih dvadeset pet godina ili direktno vrijeđa inteligenciju naroda kojem se obraća.
Stoga, da zaključim:
Nisi ti Mile samo naš, nis ti ti baš ni svoj.
