Dana 16. prosinca objavili smo tekst pod naslovom “Pjevaj Mile pjevaj, ali nam i račun daj, jer bez računa se ne računa” u kojem smo pisali o nekretnini bračnog para u Istri općina Buje. Tom prilikom smo analizirali prihode i vrijednost objekta, cijenu izgradnje, ne ulazeći u detalje kupovine zemljišta od grada Buja u svrhu okrupnjavanja posjeda. U testu navodimo:
Ono što je upitno kod izgradnje ovog velebnog imanja je ima li bračni par Kekin pokriće za uloženi novac u izgradnju, odnosno mogu li opravdati porijeklo tih sredstava. Po hrvatskim zakonima ne možete kupiti automobil ili položiti novčani iznos veći od 10 000 eura, a da ne objasnite i dokumentirate od kuda vam ti novci.
Na pitanje arhitektima koliko može koštati izgradnja, dogradnja ili adaptacija takvog objekta odgovorili su svi od 1200 do 1500 eura po m2. Ako kuća s bazenom ima 250 m2, izlazi da njena izgradnja, adaptacija, dogradnja i bazen nisu koštali manje od 300 000 eura pa do 275 000 eura, bez kupovine osnovnog zemljišta i postojećeg objekta.
Dakle, postoje li dokumenti i podaci upisani u karticu, predani Povjerenstvu za sukob interesa, i jesu li navedeni podaci o izvoru sredstava. Naravno da tih podataka, pogotovo u tom iznosu, nema u imovinskoj kartici saborske zastupnice, a pitanje je zašto ih nema. Sudeći po prihodima unesenih u imovinsku karticu, kupovina postojećeg objekta, izgradnja proširenja s bazenom i okućnicom, adaptacija postojećeg stanja – znatno premašuju prikazane prihode i kreditna zaduženja obitelji Kekin.
Sada idemo dalje te smo provjerili cijene nekretnina u stanju ruševnosti i objekata gdje je potrebna adaptacija.
Pretražujući internetsku prodaju putem agencija ili neposredno od vlasnika objekata došli smo do podatka da se takvi objekti prodaju po cijeni od 150 000 eura na više. Taj iznos nismo unijeli u tekst koji smo objavili 16. prosinca i prvo je pitanje zašto se taj objekt ne pojavljuje u imovinskoj kartici Ivane Kekin?
Te podatke ćemo zatražiti od Povjerenstva za sukob interesa, kao i podatak o vrijednosti izgrađenog – adaptiranog objekta jer se u imovinsku karticu unosi tržišna cijena objekta koja, sudeći po ponudi sličnih objekata, nije manja od milijun eura, a prije bi se ta vrijednost činila 1.500,000 eura.
Elitizam bračnog para Kekin, pogotovo kod predsjedničke kandidatkinje Ivane Kekin, potpuno je razotkrio tu elitističku nakupinu nazvanu Možemo, kojoj je najmanje bitna kandidatura za predsjednicu države. Toj je elitističkoj nakupini najvažniji grad Zagreb te je ovaj lavež i optuživanje drugih za “klopku” samo neumješan pokušaj sanacije štete i neće tim zavarati nikoga, a ponajmanje sugrađane u Zagrebu.
Bitka za Zagreb dijeli Možemo. Ivana Kekin i Sandra Benčić u akciji eliminacije Tomaševića
Da se radi o elitizmu Ivane Kekin i lažnom predstavljanju građanima kao istinskoj ljevici, zaštitnicima obespravljenih, najbolje je objasnila predsjednica Radničke fronte Katarina Peović izjavivši da ni Možemo niti Ivana Kekin nisu nikakva ljevica već klasični elitisti.
U obrani upravo te elitističke nakupine, kao dio i promotor elitizma, prednjači predsjednički kandidat Zoran Milanović, poznatiji kao šaptač paunovima i Mastermind s Pantovčaka. Lažni suverenist, domoljub po potrebi, a u stvarnosti dezerter kojeg je bilo strah braniti svoju novu domovinu, a velika čast biti član SKH i Titov gardista.