Gostovanje Nikole Kajkića, pravnika,i bivšeg inspektora (istražitelja ratnih zločina) MUP-a, te nezavisnog vijećnika u Vukovarsko – srijemskoj županiji u podcastu “Mrežnica” izazvalo je lavinu reakcija u srpskim medijima, koji su njegov nastup prikazali kao “ustašku hajku na Vučića” i “dokaz hrvatske podrške protestima u Srbiji”.
No, stvarnost je daleko složenija. Kajkić nije samo suočen s napadima srpskih obavještajnih struktura i medija, već i sa šutnjom i pasivnošću hrvatskih institucija koje bi ga trebale štititi. Srbijanske medije u službi Vučića posebno je razljutila činjenica da je Kajkić Vučića nazvao “razbojnikom”.
Srbijanski mediji pokušavaju umanjiti značaj ovog gostovanja, umanjujući doseg podcasta Mtrežnica, no podcast je izrazito posjećen na YoutTuben a prenose ga mnogobrojni portali. Osim toga, podcast, kao i sam Kajkić, očito je interesantan tajnim službama, kako hrvatskoj SOA-i, tako i srpskoj BIA-i, ali i drugim obavještajnim agencijama u regiji.
Vjerojatno je to povezano s podatkom da je suprug voditeljice i vlasnik medija bivši djelatnik jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi. Sam premijer Plenković nije se mogao suzdržati od prozivanja podcasta, a sada mu se pridružio i kolega Vučić. Srpski mediji ne biraju riječi kako bi ga diskreditirali, optužujući ga za poticanje nestabilnosti i napade na Aleksandra Vučića.
dcreenshot
No, Kajkić u svom izlaganju nije iznio ništa što nije činjenično točno: ukazao je na ubrzano naoružavanje Srbije, njezine vojne kapacitete i otvorenu retoriku pripreme za sukob. Postavio je legitimno sigurnosno pitanje koje bi svaka suverena država trebala razmatrati. Međutim, ono što srpski mediji sustavno zaobilaze jest činjenica da se pred obiteljskom kućom Nikole Kajkića sve češće parkiraju i prolaze sumnjiva vozila s registarskim oznakama iz Srbije, dok nepoznate osobe snimaju njegov dom i okolinu.
Također, nitko nije spomenuo da su srpske obavještajne službe (BIA) Kajkića već privodile na graničnom prijelazu te da je bio izložen psihološkom maltretiranju i suđen na montiranom suđenju u Srbiji na 5 godina zatvora i u tom trenutku Vlada RH nije ga zaštitila već naprotiv, dodatno ga je izložila dostavljajući Srbiji podatke koje su u Srbiji konstruirali protiv njega. Međutim, umjesto da mu pruži potporu, dio hrvatske javnosti i politički vrh ostaju nijemi.
Postavlja se pitanje: kako bi Srbija reagirala da je situacija obrnuta, odnosno da hrvatski mediji vode sličnu kampanju protiv nekog srpskog dužnosnika ili bivšeg inspektora? I to čovjeka koji je istraživao najveći pojedinačni zločin nad hrvatskim narodom, ne samo u Domovinskom ratu već najveći zločin od 2.svjetskog rata. Odgovor je jasan – reakcija bi bila trenutačna i žestoka. Ovaj slučaj otvara mnogo ozbiljnije pitanje – koliko je uopće sigurno javno iznositi istinu u Hrvatskoj?
“Sex & Drugs & Rock & Roll”. Hrvatska vlada ima oznaku kao konzerva na kojoj piše “best before”
Ako netko ukaže na prijetnje koje dolaze iz Beograda, biva napadnut ne samo iz Srbije, već i iz unutarnjih službi, kroz djelovanje obavještajnih struktura koje bi trebale štititi hrvatske nacionalne interese, a ne raditi protiv svojih građana za tuđe interese. Ako je Kajkić danas meta, tko je sljedeći? Hoće li se svaki glas koji upozorava na stvarne prijetnje ušutkavati? Je li Hrvatska suverena država ili poligon za strane interese? Pitanja su to na koja hrvatska javnost zaslužuje odgovore.
Hrvatsko je sve najbolje, ali i sve najskuplje pa i maslinovo ulje
