Miljenko Rilje je još od 2002.g. tema lokalnih pogovora i skepse budući da je etiketiran kao osoba koja je da bi dokazao da je kao hrvatski vojnik bio ozlijeđen (ranjen) u navodnoj prometnoj nesreći koja se navodno dogodila 23. 09.1992.g. u Sinju. Sporno je što je tek 1998.g. pribavio dokumentaciju o navodnom 30 postotnom invaliditetu.
U veljači 1999.g. Odjel hrvatskih branitelja SDŽ je donio rješenje kojim mu se priznaje 30postotni invaliditet na temelju mišljenja liječničke komisije, ali Ministarstvo hrvatskih branitelja u ožujku 1999.g. poništava isto jer navodno spisu ne prileži adekvatna liječnička dokumentacija te nema dokaza da bi se sporna prometna nesreća dogodila. Međutim u svibnju 1999.g. u spis stiže dopis Glavnog inspektorata s potpisom generala Ante Gotovine te se odluka o poništenju tek kasnije mijenja u potvrdu istog.
Navodno su u spis liječničke dokumentacije priloženi nalazi više medicinskih ustanova, čijom se provjerom u bazama istih ustanova utvrdilo da nisu zavedeni. Čak je jedan liječnik čiji se potpis nalazi na dokumentaciji jasno i nedvosmisleno izjasnio kako spornih dana nije niti ordinirao u jednoj od med ustanova odakle je Rilje ishodovao dokumentaciju. Indikativno je i kako je 1995.g. prigodom ispunjavanja upitnika za prijavu za mjesto zapovjednika pomorskih diverzanata vlastoručno naveo da nikada nije imao zdravstvene smetnje niti je liječen.
Nadalje, 1994.g. je uz suglasnost Grada Trogira od tadašnje tvrtke Dalma dobio na korištenje poslovni prostor koji je kasnije dao u podnajam uz obećanje da će ga podnajmoprimac kasnije preuzeti na svoje ime. Isto nije ispoštovano, a rezultiralo je i sudskim postupkom. Odsjek krim vojne policije 73. bojne VP je nakon postupanja zaključio kako je ponašanje Rilje štetilo ugledu OS RH
Osim navedenih činjenica, Rilju u lokalnoj zajednici prati glas profitera, poduzetnika iza kojeg se vuku nedovršeni projekti s nizom dugova, a pri tom u poslove ulazi prepotentno, bahato, agresivno i silno. U prilog tezi idu i činjenice da je bio vlasnik više ugašenih poslovnih subjekata. Poslovanje mu je obilježilo i otvaranje škverskog restorana pod okriljem tvrtke Korniža doo, koje je također ostalo zapamćeno kao promašaj, opterećen proračunskim sredstvima.
Danas je poslovno aktivan i na korištenje je dobio prostor od 130m2 na pomorskom dobru u vlasništvu RH, na površini čestice od 174 m2, čime je objekt preizgrađen, ali iz dvojbenih razloga, nema postupanja institucija prema Rilji. Radi se o lokaciji a području luke Toć u KO Okrug u okviru koje posluje tvrtka Toć Šaldun j.d.o.o. za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu, kojeg je odgovorna osoba upravo Miljenko Rilje
#image_title
Osim toga, koristeći udrugu “Društvo Kameni cvit” kao promotora zaštite kulturne materijalne baštine , ujedno i neprofitnu organizaciju..zalažući se za priznavanje Rafiola kao autentičnog proizvoda grada Trogira, koristeći utjecaj predsjednika društva , tražio je i dobio reprezentativan prostor u vlasništvu banke OTP po iznimno povoljnim uvjetima u svrhu promoviranja gore navedenog proizvoda nematerijalne kulturne baštine ( Trogirski rafiol) u travnju 2024.godine.
Miljenko Rilje, 2024 godine otvara tvrtku u kojoj je on direktor a tvrtku mu je otvorila kćerka te uvijek isti ljudi kao i u nekoliko društava ( Odak , Palada, Maskaric ) a tvrtka je nositelj ugovora o korištenju prostora. Potom je u kolovozu 2024 tvrtku prodao Tommi Mische, gdje ona postaje i osnivač i vlasnik a prethodni se osnivači brišu kao i MR kao direktor ( 2. 8. 2024.). Dotična je osoba nakon tog ugovora i nastupala na obilježavanju dana oluje 05.08.
