Ništa ne miriše na ljeto kao smrznute punjene paprike kupljene na akciji i grah koji je preživio tri zime u špajzi, uz naravno, “prirodno domaći” smještaj kod rodbine – gratis, osim što plaćaš živce i obavezne razgovore o tome tko se oženio, a tko još nije.
Cijene na obali su, naravno, u skladu s duhovnim iskustvom – espresso od 4 decilitra vode i zrno kave za 5 eura, sladoled koji se topi brže od tvoje štednje, a pizza veličine CD-a koja te podsjeti da je inflacija zapravo umjetnička instalacija na tanjuru. U kafiću sjediš, gledaš more i zamišljaš da ti netko donese i račun za udisanje jadranskog zraka – jer zašto ne bi?
No, zato je Instagram pun božanstvenih scena: sunce, koktel (posuđen od prijatelja samo za fotku), noge u plićaku, a iza kamere – sandale iz Lidla i pola litre Jane. Stvarnost? Pet sati u koloni, parking skuplji od mjesečne rate kredita, i smještaj kod tete koja ti je ustupila sobu punu goblena i plastificiranih stolnjaka.
Kupanje u moru
Ilustracija
Ali nema veze, jer duh hrvatskog turizma živi od filozofije: “Ugrabi sad, dok traje sezona!” – jer tko zna hoće li dogodine biti turista ili ćemo svi gledati more samo na razglednicama. Brza zarada, kratka slava – idealna formula. Gosti će otići, fotke će ostati, a ti ćeš pričati kako je bilo “baš super, pravo uživanje”.
I tako, godišnji odmor kod Hrvata: smrznute punjene paprike, grah na rezervi, nadrealne fotke i realnost koja te ugrize za novčanik. Ukratko – luksuz za pamćenje, trauma za džep.