Pojavom Afričke svinjske kuge oporba je prestala sa ZDS, a o gorućem problemu u Hrvatskoj šute. Ne možete čuti ni riječ, postali su nijemi. Zašto? Zato što tome nemaju pojma, niti znaju kako problem riješiti. Za oporbu problemi poljoprivrede, gospodarstva i financija ne postoje; o njima nemaju što reći. Oni jedino znaju pokušaj diskreditacije i ustašizacije hrvatskih ratnih postrojbi i svih onih više od pola milijuna koji su pohodili Hipodrome u Zagrebu i Sinju. Znaju ponešto i o svinjama, recimo o kvaliteti pršuta, kulena, kobasica i budite sigurni, toga neće biti uskraćeni. Zasigurno su i zabrinuti hoće li tih delicija nestati s hrvatskog tržišta.
No, kada je riječ o stvarnim prijetnjama našoj poljoprivredi i prehrambenoj sigurnosti, o opasnostima od širenja bolesti, o mjerama zaštite i preventivi o tome šutnja je zlatna. Jer priznati problem zahtijeva znanje, strategiju i akciju, a toga, kako se čini, u njihovom arsenalu nema. Dok se gradonačelnici i stočari bore za očuvanje stada, dok veterinarske službe alarmiraju, oporba se skriva iza praznih parola i političkih prepucavanja, odmaknuta od stvarnog života u ruralnim zajednicama.
Hrvatska poljoprivreda nije samo simbol tradicije i gastronomije, ona je i ključ opstanka malih gospodarstava, ekonomska okosnica i faktor nacionalne sigurnosti. A oni, koji bi trebali biti glas razuma i kontrole, ni ovdje ni tamo, kao da ih problem uopće ne dodiruje. U trenutku kada treba znati, djelovati i informirati javnost, oni biraju šutnju.
Dok svinje nestaju s hrvatskih pašnjaka, a domaći pršut i kulen prijete da postanu ekskluzivni proizvodi za muzejske vitrine, oporba se ponaša kao da sjedi u klimatiziranoj limuzini i promatra zemlju kroz zrcalo sunca, daleko, lijepo i bez ikakve prljavštine pod noktima. Oni, naravno, imaju vremena za rafinirane teorije zavjere, napade na povijest i prebrojavanje zvjezdica na uniformama iz prošlih ratova, ali kada je riječ o stvarnoj krizi, nestaju poput dima iz peći u koju nitko nije stavio drva.
I tu se otvara još dublja ironija: dok Europa trese zbog energetske krize, dok se geopolitičke tenzije gomilaju poput oblaka iznad Balkana, naši “stručnjaci za sve” iz oporbe i dalje glume da Hrvatska može živjeti u staklenoj kugli, izolirana od globalnih tokova. Poljoprivreda, gospodarstvo, financije, za njih to nisu teme, to su “dosadne trivijalnosti” koje ometaju politički show. Jer zašto bi se bavili proizvodnjom hrane kad se može baviti optuživanjem? Zašto bi ulagali u stratešku sigurnost, kad se može stvarati mitove?
Svinje su simbol, ali i upozorenje: nestaju jer im nitko ne pruža zaštitu, jer država i sustavi ponekad zakazuju, ali oporba? Njihova uloga je drukčija, oni su tu da prebrojavaju bodove u imaginarnoj areni, dok stvarni problem gmiže ispod površine. Svaka izgubljena životinja je poruka: gospodarstvo je krhko, geopolitika ne pita za lokalne prepucavanja, a tržište neće čekati dok političari glume hrabrost iz udobnih fotelja.
I dok Europa puca po šavovima, a energetski resursi postaju karta moći koju tko prije zgrabi, naši političari u oporbi drže se poput kapetana broda bez kompasa, gledajući more kroz zlatne okvire svojih vizija. Poljoprivreda propada, gospodarstvo škripi, a oni komentiraju prošlost i dijele etikete kao da se nalazimo na salonu antikviteta, a ne u oluji globalnih kriza. Hrvatska, sa svim svojim potencijalima i problemima, za njih je scena za političku pantomimu: dok stvarni problemi odjekuju poput grmljavine, oni plešu u kiši iluzija.
Svinje su nestale, ali poruka je jasna: tko ne prepoznaje stvarnost, tko ne štiti ono što hrani i gradi državu, na kraju će ostati samo s praznim rukama i riječima koje vjetar nosi. A oporba? Njihova šutnja više govori nego svi govori zajedno, ona je ogledalo političke impotencije, podsjetnik da dok svijet gori, neki biraju da se igraju sjenki i refleksija umjesto da svijetle.