Na društvenoj mreži, dr. sc. Ivica Granić, komunikolog i politički analitičar, duhovito i kritički komentira nastup saborskog zastupnika Mire Bulja. Kroz originalnu metaforu s Einsteinovom formulom E=mc2, Granić otvara pitanje političke ozbiljnosti i vjerodostojnosti Mosta, ali i šireg fenomena kontradiktornosti unutar iste stranke.
Bulj je jučer i Einsteina bacio na koljena
Formulom E=mc2 Einstein je dokazao kako je u našem Univerzumu ipak moguća transformacija između mase i energije.
Ako netko misli kako se do te transformacije došlo lagano, slučajno, jako se vara, potrebni su, naime, ekstremni uvjeti koji će ‘natjerati’ masu da se pretvori u nezamislivu energiju.
Slušam jučer zastupnika Mira Bulja kako s nevjerojatnom, praktički kozmičkom, energijom, kao jedini zastupnik neke ‘desne’ stranke valjda i u Europi, poziva na jednostrano priznanje palestinske države.
Pa se pitam kakva to energija mora biti u pitanju koja je tu masu natjerala na onakav potez, to jest poziv.
Pada ni na pamet kako bi u pitanju mogao biti inverzivan, izvraćen, dakle obrnut proces, Bulj je definitivan dokaz kako se i energija može pretvoriti u masu. To je dokazano u velikom akceleratoru čestica u Cernu, kada se sudarom čestica formiraju druge čestice mase veće od zbroja masa sudarenih čestica, ali mi je kao dokaz transformacije energije u masu Bulj ipak čvršći dokaz od Cerna.
Ima puno sličnosti između Bulja i Univerzuma. Nije u pitanju samo njegova univerzalna kozmička genijalnost, naime nastanak Bulja kao političara svakako je bio jednako nasilan čin kao i nastanak Kozmosa. Kao što će zasigurno biti nasilan i njihov kraj.
Za Kozmos nisam siguran je krenuo k svome kraju, i dalje se širi, kud to ide pitaj Boga. Ali za Bulja sam definitivno siguran. Jučer se ta univerzalno genijalna energija iz sinjskog Potravlja opet pretvorila u masu, odakle se bojim se nikada i nije smjela transferirati u bilo koji oblik. A ponajmanje politički. Do razine ponosnog alkarskog momka možda smo i mogli progledati kroz prste, ali od jučer znamo kako je sve preko toga bila pogreška. Kozmičkih razmjera, bojim se.
Epilog. Sad malo ozbiljno. Kako je moguće da dva zastupnika iste političke stranke, Miro Bulj i Marin Miletić, o jednom tako važnom vanjskopolitičkom pitanju, na istom (praktički plenarnom) zasjedanju, u razmaku od nekoliko minuta, u izravnom prijenosu koji je pratilo ‘pola Hrvatske’ i dobar dio svijeta, iznesu radikalno suprotna politička stajališta? Govori li to više o njima dvojici ili o Mostu kao političkoj stranci?