U vremenu kada se o svemu može slobodno govoriti, jedno pitanje u Hrvatskoj i dalje izaziva zabrane, etikete i ideološku histeriju – Jasenovac. Dok hrvatska strana poziva na znanstveno istraživanje i ekshumacije kako bi se konačno utvrdile stvarne brojke i sudbine svih žrtava, srpsko-ljevičarski krugovi te zahtjeve proglašavaju “revizionizmom”. Čini se da je u toj priči dopušten samo jedan “autorizirani” tumač povijesti, dok svatko drugi biva unaprijed diskreditiran. No, ako je istina na njihovoj strani, čega se zapravo boje, pitanje je koje postavlja dr.sc. Ivica Granić politički analitičar i komunikolog.
DJZ – Društvo jasenovačkih zabranitelja
Na koncu, što možemo izvesti kao zaključak nakon cijele ove srpsko – ljevičarske histerije oko logora Jasenovac.
Prije svega, čini se kako ‘Ustaše’ nemaju ništa protiv da se istražuje i prekopa Jasenovac, i dokažu stvarne brojke žrtava, dok Srbi, tzv. antifašisti, i sl. ne daju ni za živu glavu?!
I drugo, čini se kako baš nikome nije dozvoljeno baviti se problematikom i istraživanjem logora Jasenovac osim Ivi Goldsteinu. Na temelju koje objektivnosti i vlastite vjerodostojnosti sam sebi nadjenuo nadimak drobilica. Svi drugi su revizionisti.
Valjalo bi postaviti i pitanje kako je moguće da se, općenito govoreći, svugdje u svijetu teži k tome da se sve žrtve, svih strana, u bilo kojem ratu, s bilo kojeg stratišta ekshumiraju, te zatim dostojno i civilizirano sahrane. Hrvati neumorno tragaju za svojim nestalima iz drugog svjetskog rata, kao i iz domovinskog rata, te ih dostojno žrtve sahranjujemo.
Milorad Pupovac, kao niti bilo koja srpska politička organizacija, nikada nisu tražili ekshumiranje i dostojan pokop žrtava iz bilo kojeg tzv. stratišta iz drugog svjetskog rata. Kako je to moguće? Kako je moguće da Pupovac i družina ne traže ekshumiranje i dostojno sahranjivanje žrtava Jasenovca, Stare Gradiške, logora Danica pored Koprivnice, Jadovnog, šume Dotrščina itd. Zar to ne bi bio civiliziran čin, čime bi žrtve konačno našle svoj mir, a možda i poneka obitelj. Zbog čega smo mi neumorno 35 godina tražili Jean-Michel Nicoliera, a Srbi ne traže niti jednu svoju žrtvu kako bi bila dostojno sahranjena?! Ili su Srbi kolektivni barbari, što definitivno nisu, ili je u pitanju nešto posve drugo.
Ustaše tijekom drugog svjetskog rata nisu imali peći za spaljivanje, kosti moraju biti negdje.
TIHOMIR DUJMOVIĆ – BEZ CENZURE Ljevici očajnički trebaju ulični nemiri
Osim toga, kad smo već kod ove problematike, zbog čega se ne traži da se, kako se tvrdilo, srpske prekrštene obitelji vrate izvornom pravoslavlju?
Srbi su, čini mi se baš Pupovac, 1992. godine izjavljivali da je tisuće Srba pod prisilom prelazilo na katoličanstvo. Zbog čega se sada ne vrate vlastitoj izvornoj vjeri, pitanje je, dakle, znamo li za iti jedan pojedinačan slučaj povratka na pravoslavlje, od tih silnih tisuća pokatoličenih.
I na koncu, najvažnije. Nije li histerična i prijeteća reakcija sljedbenika i baštinika jugoslavenskih komunističkih mitova i tabua sama po sebi dokaz da je svaka rasprava o logoru Jasenovac potrebna i treba je nastaviti neovisno o ideološkim zabraniteljima.
O najnovijoj srpsko – ljevičarskoj histeriji oglasio se i Zlatko Hasanbegović.
‘… Neoboriva činjenica, koja se ne može zanijekati ideološkim prijetnjama, zastrašivanjem i etiketiranjem glasi: stvarni broj žrtava jasenovačkog logora, kao i sve okolnosti njihova stradanja do danas nisu znanstveno i historiografski utvrđeni i desetljećima su bili i ostali predmetom protuhrvatskih i protuznanstvenih manipulacija i laži. To je početak i kraj svake rasprave.’ (Z. Hasanbegović)