Thomas Bauer stručnjak za odnose s javnošću u svom tekstu na društvenim mrežama iznosi oštru i argumentiranu kritiku utjecaja komunističke ideologije na suvremeni hrvatski društveni, kulturni i politički prostor. Polazeći od povijesnih iskustava i aktualnih primjera, Bauer postavlja pitanje može li Hrvatska doista napredovati bez dosljednog suočavanja s naslijeđem totalitarnih ideja te poziva na razborit, demokratski i kulturni odgovor na pojave koje smatra štetnima za društveni razvoj. njegov tekst donosimo u cijelosti.:
Pa da, problem je upravo u tome kaj se zbog te bolesno destruktivne i zločinačke ideologije – pogledaj samo Kubu, ne morate skrivati niti maskirati – ta ideologija održala kao totalni mainstream. U medijima i javnom govoru, na društvenjačkim fakultetima koje financiramo, u obrazovanju, na državnoj televiziji, u kulturi i umjetnosti…
Postavlja se kao vrhunaravni moralni i intelektualni arbitar. A svatko tko joj se sustavno protivi je fašist.
Kao da u svijetu nije skrivila desetine milijuna, a ovdje desetine tisuća nevinih leševa (ne računam vodeće ustaše i ratne zločince), kao da nije narod 45 godina držala u strahu i teroru, kao da u tamnice nije bacala umjerene ljude poput Gotovca i Budiše, kao da njezin diktator nije govorio da će Hrvatska biti neovisna kad Sava poteče uzvodno, kao da vojska s tim simbolima nije ovu zemlju 90-ih ponovno ubijala, ranjavala, rušila i protjerivala. Kao da je na Ovčaru ljude slao lik sa simbolima Hare Krishe, a ne petokrakom.
Ta ideologija i dalje je toliki mainstream da čak i hrvatska desnica baštini i propagira njezine ekonomske aspekte. Ne sviđaju im se Broz, petokraka i Možemo, ali nasilni egalitarizam i jal su već puno prihvatljiviji. I radno vrijeme od 6 sati. I neradna nedjelja. I ne, to kao narod nismo pokupili od Bismarcka i njegove socijalne države, nego od komunjara.
Ne kuže da je 1945. fratre i curice s kečkama u jame bacao upravo Karl Marx, makar samo duhovno. Jer su smetali komunističkoj revoluciji. Podržavanje bilo kojeg aspekta te ideologije teško je zlo. Uostalom, socijalizam je jal, a jal je smrtni grijeh.
Hrvati su toj ideologiji uvijek bili mrski. Pa i ban Jelačić im je bio “fašist”. Lik je potpuno povijesno prihvatljiv Srbima, ali komunistima nije. Kip su skinuli brzo, a da je bio živ, dobio bi metak u čelo.
Ovo nije bio prosvjed protiv fašizma, bila je to parada protiv Hrvatske.
Hrvatska se mora temeljito dekomunizirati; mora se provesti intelektualna i duhovna lustracija svih aspekata te zločinačke ideologije. Isto naravno vrijedi i za ustaštvo i fašizam. Ali ne možeš manijakalno histerizirati radi trunke ustaštva poput ZDS-a, a u javnosti ti prolaze šleperi komunizma. I da, nije sasvim nebitno: ustaše su svoje zločine itekako platile. Ne postoji iole bitan ustaša koji nije ubijen ili je morao bježati, velikim dijelom opravdano. Nekima poput Šakića sudila je i suvremena Hrvatska, i neka je. No, komunisti svoje zločine nisu platili. I baš zato treba temeljito duhovno lustrirati tu ideju.
Ne nasiljem ili kaznama, nego javnom kampanjom protiv te propagande i njezinih propagatora. Ali kulturnom i pametnom, bez psovki i prijetnji, jer najbolja osveta komunistima je slobodna, demokratska, pravna, liberalno-kapitalistička, zapadno orijentirana Hrvatska s potpunom slobodom misli i govora.
No svakako dekomunizirana, jer ta ideologija jednostavno nije kompatibilna sa suvremenom, bogatom i sretnom Hrvatskom.