Nakon sinoćnjeg koncerta Thompsona, Dalija Orešković nije izdržala da ne reagira na društvenim mrežama.
Struja je, očito, bila jaka. Naponski udar iz Splita probio je sve osigurače, preskočio HEP-ovu mrežu i ravno pogodio tipkovnicu — struji struja venama njenim. Reakcija je bila neminovna, jer kad se u državi dogodi koncert, a nitko ga odmah ne proglasi civilizacijskim posrnućem, demokracija ostaje bez nadzora.
Kreće se odlučno: nisu oni ustaše. Ne, nikako. Oni samo žele da se hrvatstvo trajno identificira s ustašama — onako diskretno, organski, povijesno utemeljeno, baš kako je to Ante Pavelić nekoć zamislio. Da je živ, danas bi bio počasni savjetnik za identitetski marketing.
Koncert je, saznajemo, morao biti prekinut. Odmah. Na prvu notu. Na “ajmo”. Idealno još prije ulaska publike. A svaki sljedeći — preventivno otkazan, bez obzira na ugovore, prodane karte i zakone fizike. No ne, Plenković je protiv zabrana. Strašno. Jer ako ne zabraniš, onda podržavaš. A ako podržavaš, onda si, jasno, za šaku Judinih škuda već duboko na povijesno pogrešnoj strani. Struja tu već opasno pucketa.
“Hvaljen Isus i Marija”, pozdravio je Thompson okupljene. Ali, po Daliji, primjerenije bi bilo SFSN — kraće, jasnije i ideološki iskrenije, bez crkvenog celofana. Kad se već uporno tvrdi da ne postoji ono što svi vide i čuju, nema potrebe za liturgijskom scenografijom. Četiri slova su učinkovitija.
Crkva, umjesto jasne distance, nudi poznatu vrstu tišine — onu koja se u praksi tumači kao podrška. Još ljetos se s oltara poručivalo da kritičari proustaške propagande u patnji umru, pa je red da se koncertno-hodočasnički ciklus nastavi. Struja ovdje više ne udara — ona teče mirno, stabilno i blagoslovljeno.
Vlast, naravno, ne vidi ustaše. Kaže da ih nema. A ako ih nema, onda to nije propaganda fašizma novog doba, nego narod pjeva pjesme. Dodatni dokaz nevinosti? Maloljetni sin premijera to voli. Ako dijete sluša, onda je to praktički pedagoški materijal. Povijest, ali s roditeljskim nadzorom.
Broj na majici, Zvonko Bušić, oteti avion, bomba, poginuli policajac — sve se uredno navodi, ali i jednako uredno relativizira. Nije bitno tko je bio čiji sin, suprug ili otac. Bitno je da se mlade Hrvate uči kako se voli domovina. Ako treba, i s eksplozivnom simbolikom. Mediji javljaju: hit za hitom. Publika oduševljena. Struja stabilna, ali pod visokim naponom.
Sada se čeka ministar unutarnjih poslova. On će, po ustaljenom ritualu, reći da je atmosfera bila spektakularna i da nije bilo nijednog incidenta. Ako policija stoji mirno, znači da je i povijest mirna.
I naposljetku, čeka se Plenković. On će objasniti da oporba hiperventilira. Ne kritizira — nego diše prebrzo. Drugih tema nema. A i zašto bi ih bilo, kad živimo u novom normalnom.
Dobrodošli.
Uključeni ste u mrežu.
Struji struja venama njenim. ⚡