Umjesto da povratak hrvatskih rukometaša nakon velikog europskog uspjeha bude trenutak zajedništva i ponosa, Hrvatska se ponovno spotiče o ideološke zabrane ideološku bitku Tomaševića i partija. Najava da bi zagrebačka vlast mogla zabraniti Thompsonove pjesme na dočeku ne otvara pitanje glazbe, nego poštovanja prema sportašima i navijačima u trenutku kada su već bili izloženi poniženjima i sankcijama u Europi, piše Tihomir Dujmović kolumnist Hrvatskog glasnika na svojoj Facebook stranici. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Nakon sjajne pobjede hrvatskih rukometaša na europskom prvenstvu, sutra naši junaci stižu u Zagreb. S obzirom na to da živimo u krajnje perverznim vremenima, zagrebački SDP je već najavio da se ni navijačima, ni rukometašima, neće udovoljiti u želji da budu dočekani s Thompsonovim pjesmama.
Ni Vlada ni premijer, jednog slova o tome nisu progovorili. Osim toga doživjeli smo neviđenu srpsku provokaciju nakon koje je bilo zabranjeno u sklopu navijačkih pjesama na ovom natjecanju puštati „Ako ne znaš što je bilo“, kao i bilo koju drugu Thompsonovu pjesmu, što je i hrvatska diplomacija sramotno prešutjela, a premijer ni ovdje nigdje jednog slova nije rekao. Tko bi mogao pomoći hrvatskim državljanima koji su treći u Europi na europskom prvenstvu u rukometa i to u bilo kojem problemu, ako ne hrvatska država?
U koga bi trebali pogledavati kada su ovako poniženi, da im europska rukometna organizacija zabranjuje isto ono što im zabranjuje i ovdašnja zagrebačka vlast? Imamo li uopće državu? Osim toga europska rukometna organizacija je toliko doslovno neprijateljska raspoložena prema Hrvatskoj da su je poslali na smještaj za polufinale u hotel dva i pol sata udaljen od dvorane za trening!
O čitavom nizu podvala, koje uključuje crve u hrani koje su u tom smještaju pronašli neki naši rukometaši, crijevne infekcije koje su pokupili u tom smještaju i to dan prije ključne utakmice, do niza drugih provokacija i neviđenog prijezira danskih navijača, detaljnije ću pisati u kolumni u petak na portalu hrvatski.glasnik. Izrekli su nam čak i novčanu kaznu samo zato jer su navijači pjevali „Ako ne znaš što je bilo“, a da naša diplomacija slova nije progovorila! Koja korist od toga da europski politički vrh u isto to vrijeme u Zagrebu komplimentira Plenkoviću na svakom koraku, kad smo kao država, kao nacija, čak i kad smo u vrhu tog natjecanja tretirani kao niža vrsta? Zašto?
Zato jer o nama ne znaju ništa, a o našoj nedavnoj povijesti još manje! I zato traže da platimo kaznu, kad pjevamo, pazite koju pjesmu: “Ako ne znaš što je bilo“!!! Tko bi im osim diplomacije trebao objasniti o čemu se radi? Predsjednika države ne spominjem jer ga de facto nemamo… negdje je na kaloričnom ručku… nema vremena osim toga, premda je diplomacija i njegova djelatnost, ima većih problema, sprema se srušiti vladajuću većinu na idućim izborima…
U ovom trenutku je važno da dostojno, čestito, ljudski i nacionalno odgovorno dočekamo hrvatske rukometaše, da Vlada i Predsjednik Vlade izvršne adekvatan pritisak na zagrebačku vlast da ne dopusti poniženje koje traži da se proslava njihova dolaska organizira u nekom drugom gradu. Jeftina i prizemna ideja da se doček organizira u Splitu, za kojeg nema sumnje da bi crvenim tepihom dočekao rukometaše u osnovi je realizacija Tomaševićevog poniženja, a ne jačanje splitske vlasti kako se nekima čini. Hrvatski vrhunski športaši su uvijek dočekivani sa lovorikama u glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu, tako mora biti i sada….