Iako se trudio ostaviti dojam principijelnosti, današnji nastup predsjednika HSLS-a Darija Hrebaka na konferenciji za medije razotkriva duboku nelagodu unutar stranke. Dok se javno obračunava s utjecajem Josipa Dabre, u pozadini se odvija drama oko očuvanja stranačkih pozicija u novoj “podjeli karata” kojom upravlja isključivo Banski dvori.
Posipanje pepelom i “cijena principa”
Hrebak je neočekivano istaknuo kako je HSLS spreman na žrtvu, što zvuči više kao preventivno opravdanje vlastitom članstvu zbog mogućeg gubitka fotelja nego kao stvarni politički ultimatum.
“Ako je to stvar principa zbog kojeg mi moramo platiti cijenu da više nećemo biti dio vladajuće većine, taj smo princip spremni platiti”, poručio je Hrebak, svjestan da bi svako novo preslagivanje moglo značiti micanje njegovih ljudi s pozicija.”
Pokušavajući primiriti duhove u stranci nakon desetljeća u vlasti, dodao je:
“Nama u HSLS-u nikada nije bio cilj rušiti Vladu. Nas veže jedna dobra suradnja s HDZ-om nakon 10 godina.”
“Dabro je prošlost, ali Plenković je sudbina”
Hrebak pokušava amortizirati činjenicu da više nije nezaobilazan faktor jer se većina presložila s novim zastupnicima, čime je ucjenjivački potencijal HSLS-a sveden na minimum.
“Vidljivo je da se vladajuća većina presložila i da taj proces traje i dalje. Josip Dabro više nije bitan da sudjeluju u procesima vladajuće većine, a niti narušava program Vlade RH”, istaknuo je, nadajući se da će ta marginalizacija Dabre biti dovoljna da zadovolji njegove stranačke kolege.
Unutarstranačka neizvjesnost i premijerova zadnja riječ
Dok HSLS-ova tijela zasjedaju preko vikenda, prava se bitka vodi oko toga tko će ostati u “sedlu” nakon što premijer povuče svoje poteze. Hrebak priznaje da su karte na stolu:
“Imamo dovoljno podrške da se zamijene i Dabro i HSLS. S ovim preslagivanjem svi partneri će biti ravnopravni i možemo se vratiti programu Vlade RH.”
Iako javno poručuje da ne želi da mu “tajnica piše razrješenja”, jasno je da o sudbini HSLS-ovih kadrova ne odlučuje on. Cilj vikend-sastanka je jasan: prikazati gubitak realnog utjecaja kao “pobjedu programa”, dok se zapravo čeka hoće li premijerovo pero poštedjeti njihova imenovanja.
