Hrvatski ratnik i pripadnik legendarnih Tigrova Robert Čulina reagirao je na najavljeni skup „Gospić je naš dom” koji se u Zagrebu organizira pod motom pomoći Lici. I tu počinje zanimljiv dio priče. Skup organizira i podržava više od 60 udruga, među kojima su Adela Osijek, Ambidekster klub, Antifašistička liga Republike Hrvatske, Centar za mirovne studije, CESI, CROSOL, Documenta, Gong, Greenpeace HR, ISKORAK, Klub Močvara, Mreža mladih Hrvatske, Roditelji u akciji – Roda, SOLIDARNA, Status M, Udruga Domino, Udruga Dugine obitelji, Udruga Domine, Udruga Zelena Istra, Zagreb Pride, Ženska mreža Hrvatske, Ženska soba i brojne druge. Na popisu se nalaze i pojedinci te inicijative, od kojih mnoge hrvatska javnost dobro poznaje po njihovom djelovanju u različitim političkim, društvenim i svjetonazorskim pitanjima. Zajedničko im je, kako se navodi u javno dostupnom popisu, sudjelovanje u podršci inicijativi.
Uz njih se spominju i poznata imena iz javnog života poput Severine Vučković, Rade Šerbedžije, Darka Rundeka, Mirele Priselac Remi i Gorana Bogdana. Zbog toga Čulina postavlja pitanje što je danas zapravo ostalo od prvotne priče o zaštiti Like i njezinih stanovnika.
Čulina podsjeća da je sve počelo kao lokalni problem.
„Kada se sklone političke parole i medijska buka, u samom središtu priče o Lici ostaje jednostavna, duboko ljudska potreba. Sve je započelo bez velikih ideoloških teorija. Pokrenuli su to zabrinuti roditelji i mještani koji samo žele da im djeca ne odrastaju pored opasnog otpada te da se izbore za čist zrak, čistu vodu i dostojan život.”
No, prema njegovu mišljenju, priča je s vremenom dobila sasvim drugačiji ton.
„Međutim, onoga trenutka kada su se u priču masovno uključile zagrebačke udruge, medijske osobe i dežurni aktivisti, izvorni bunt je potpuno izgubio svoju ljudsku jednostavnost.”
Čulina posebno ističe da se među podržavateljima nalaze organizacije koje su godinama aktivne u pitanjima ljudskih prava, LGBT tematike, antifašizma, rodne politike i odnosa prema Domovinskom ratu.
„Uključivanjem preko 60 udruga i 140 javnih osoba, čiji je rad godinama usmjeren na rodne teorije, LGBT+ aktivizam, antifašističke pamflete i preispitivanje Domovinskoga rata, težište je pomaknuto s čiste ekologije na svjetonazorski rat.”
Upravo tu Čulina vidi problem. Ličani koji traže rješenje problema otpada, po njegovom mišljenju, ne bi trebali postati statisti u još jednom zagrebačkom političkom i ideološkom sukobu.
Posebno se osvrnuo na Zagreb i problem Jakuševca.
„Da se ovdje ne radi o autentičnoj, toploj brizi za okoliš i ljude, najbolje pokazuje potpuna tišina oko zagrebačkoga Jakuševca.”
Pita se zašto se isti kriteriji ne primjenjuju i na probleme u glavnom gradu, pogotovo kada se zna da Zagreb vodi platforma Možemo!.
Tu dolazimo do pitanja iz naslova. Koga se zapravo oslobađa u Lici? Od koga? I zašto se problem Like mora rješavati okupljanjem više od šezdeset udruga i velikog broja javnih osoba na Trgu bana Josipa Jelačića?
Čulina smatra da je lokalni problem pretvoren u širu političku priču.
„Na kraju priče, najveći gubitnici ostaju upravo obični građani Like. Umjesto da fokus ostane na njihovim stvarnim zdravstvenim i komunalnim problemima, njihov je iskren otpor kontaminiran tuđim agendama.”
I tu je zapravo cijela bit. Nitko normalan ne može biti protiv toga da se Lici osigura čista voda, čisto tlo i zdrav život. Ali jednako tako treba postaviti pitanje tko sve danas stoji iza te priče, što je njihov stvarni cilj i zašto se jedan lokalni problem pretvara u veliki politički spektakl u Zagrebu.
Jer ako se već govori o zaštiti Like, bilo bi dobro znati štiti li se uistinu Lika ili se preko Like ponovno pokušava voditi neki sasvim drugi rat.
