Slučaj s lutkama koje su, prema dostupnom objašnjenju, greškom završile u zagrebačkom vrtiću otvorio je pitanje koje je puno šire od same isporuke. Ako je doista riječ o pogrešci dobavljača, onda je priča trebala završiti povratom pogrešno dostavljene robe. Međutim, upravo mjesto na kojem se takva „pogreška“ dogodila otvara prostor za dodatna pitanja.
Robert Čulina u svom komentaru ne tvrdi da je netko namjerno poslao lutke u zagrebački vrtić. On propituje koliko je uvjerljivo objašnjenje o slučajnosti kada se takav događaj dogodi u sredini u kojoj se o rodnim identitetima i sličnim društvenim pitanjima već godinama vode političke i kulturne rasprave.
Čulina zato ne ulazi u administrativne detalje isporuke, nego kroz ironiju postavlja pitanje je li baš sve što se događa posljedica slučajnosti ili ponekad treba pogledati i širi kontekst.
U tome je glavna poruka njegova teksta. Nije riječ samo o lutki, nego o pitanju zašto određene ideje i proizvodi završavaju upravo u određenim sredinama, a potom se sve može objasniti običnom pogreškom u skladištu.
Autor pritom namjerno koristi narodni i satirični jezik. Izraz „barbika s pišom“, kao i usporedba Zagreba i Širokog Brijega, dio su njegove političke satire. Čulina na taj način ismijava objašnjenje koje smatra previše jednostavnim i istodobno upozorava na širi ideološki kontekst.
Njegov tekst treba čitati kao komentar i političku satiru, a ne kao tvrdnju da je dokazana namjera slanja takvih lutaka u vrtić. Upravo zato pitanje koje postavlja nije samo što se dogodilo, nego i koliko je uvjerljivo objašnjenje da je sve tek slučajnost.
U nastavku donosimo komentar Roberta Čuline.
Di će suza nego na oko Ili barbika s pišom!
Puno toga proglasimo logističkim čudom, ali narod nije ludo zborio jer se stvari u pravilu sliju tamo gdje im je teren već preoran.
Kada je u zagrebački vrtić stigao paket s anatomski neusklađenim i takozvanim transrodnim lutkama, objašnjenje je stiglo brže od dostavljača. Pomiješale se šifre na paleti, pogriješio dobavljač, roba je vraćena i sve je splet nesretnih okolnosti.
Na papiru dirljiva priča o zabludjelom skladištaru sasvim štima. No, fascinantno je kako ta svemirska lutrija uvijek izvuče baš pravu adresu. Takva se omaška nikada ne dogodi u Širokom Brijegu, nego se kriva kutija sama kotrlja sve do Zagreba.
U gradu u kojem se napredne politike guraju otvorenije nego ikad, stvarno treba imati sreće pa da ti krive lutke padnu s neba ravno u vrtić. Čak i ako je radnik bio slijep za šifre, takve se napredne slučajnosti jednostavno ne događaju bilo kome. Završe točno tamo gdje je tlo za njih već ugrijano.
