Najnovija anketa CRO Demoskopa donosi zanimljive brojke, ali kao i kod većine anketa, nedostaju ključni podaci. Prije svega, riječ je o stopi odbijanja sudjelovanja u istraživanju i širini ispitivanja, odnosno o tome koliko uzorak doista odražava biračko tijelo.
Anketarske kuće u pravilu ne obuhvaćaju mjesta s manje od 10.000 stanovnika. Stoga ostaje nejasno na koji se način provodi stratifikacija uzorka i koliko ona odgovara stvarnoj strukturi birača. Što je stopa odbijanja veća, to je teže procijeniti koliko dobiveni rezultati vjerno odražavaju raspoloženje biračkog tijela.
Piše Ante Rašić
Hrvatska nije jedna izborna jedinica
Prvo, anketa se provodi na području cijele Hrvatske, dok je izborni sustav podijeljen na deset izbornih jedinica. Uz to, postoji i politička podjela Hrvatske prema ideološkim i političkim preferencijama birača. Taj odnos već godinama, prema mojoj procjeni, iznosi približno 35 posto lijevo i 65 posto desno.
SDP i Možemo pritom imaju relativno jasno definirano biračko tijelo. Njihov međusobni odnos može se slikovito opisati kao jedna velika hrpa jabuka koju podijelite na dvije manje hrpe. Ako se dio birača jedne stranke prelijeva drugoj, jedna raste, a druga pada, ali se ukupni bazen birača ne mora bitno promijeniti.
Drugim riječima, promjene rejtinga SDP-a i Možemo ne znače nužno da ljevica dobiva ili gubi birače u odnosu na desnicu. Dio promjena samo pokazuje preraspodjelu glasova unutar istog političkog prostora.
Desnica ima veći potencijal nego što pokazuju ankete
Na drugoj strani nalaze se HDZ i niz desnih stranaka. Tu je i nekadašnji Domovinski pokret, koji je izgubio velik dio političke snage i čiji opstanak u Saboru može ovisiti i o tome hoće li mu HDZ prepustiti koji mandat.
Istodobno se dio desnih stranaka okuplja oko novih političkih saveza. DOMiNO, Blok za Hrvatsku, HSP i Suverenisti predstavljaju dio političkog prostora koji se u anketama često promatra odvojeno. Sve dok se formalno ne potvrde koalicije, njihovi se potencijalni birači prikazuju kroz različite stranačke postotke, a ne kao jedinstven politički bazen.
Upravo je zato pogrešno zaključivati o ukupnoj snazi desnice samo zbrajanjem ili uspoređivanjem trenutačnih rejtinga pojedinačnih stranaka. Stvarni odnos snaga mogao bi izgledati drukčije kada se biračima ponudi jasan izbor između političkih blokova.
Igor Štimac i Vukovarska koalicija mogli bi promijeniti računicu
Tu je i sve izvjesniji ulazak proslavljenog hrvatskog nogometnog reprezentativca Igora Štimca u politiku, i to kao dijela Vukovarske koalicije.
Njegovo uključivanje moglo bi toj koaliciji donijeti dodatnu prepoznatljivost i privući birače koji se trenutačno ne prepoznaju u postojećoj stranačkoj ponudi. Ako se taj potencijal potvrdi, koalicija bi mogla postati važan čimbenik u sastavljanju buduće parlamentarne većine.
Ankete koje se provode prije nego što se politički savezi i kandidature konačno definiraju teško mogu pouzdano pokazati koliko bi takav razvoj događaja promijenio odnos snaga.
Gdje je nestalo 210.000 birača Domovinskog pokreta?
Posebno je važno pitanje birača nekadašnjeg Domovinskog pokreta. Riječ je o približno 210.000 birača koji nisu nestali iz političkog života. Oni i dalje postoje, ali se postavlja pitanje kome će dati svoj glas na sljedećim izborima.
Ako je rejting DP-a pao na oko dva posto, to ne znači da su nestali i njegovi nekadašnji birači. Njihovi su se glasovi mogli raspršiti među drugim strankama, dio birača mogao se udaljiti od politike, a dio još nije odlučio za koga će glasovati.
Pritom ne treba automatski pretpostaviti da će ti birači prijeći HDZ-u. Dio njih mogao bi tražiti novu političku opciju, a upravo će sposobnost okupljanja tog biračkog tijela biti jedan od važnih izazova za desnicu.
Most i pitanje političkog identiteta
Most se deklarira kao stranka desnog centra, ali njegova je politička orijentacija, po mojoj procjeni, nedovoljno jasno definirana. Dok ima medijsku vidljivost, zadržava i određenu razinu potpore. Pitanje je koliko bi mu rejting izdržao kada bi se ta vidljivost smanjila.
Dodatno je pitanje njegov odnos s Pantovčakom. Ako bi se pojavili konkretni i provjerljivi podaci koji bi otvorili pitanje političke suradnje, to bi moglo utjecati na percepciju stranke među njezinim biračima. Bez takvih podataka, međutim, o mogućoj suradnji ne može se govoriti kao o utvrđenoj činjenici.
Mostove izjave da neće surađivati s Možemo zasad treba promatrati kao političko obećanje. Hoće li ga se stranka držati nakon izbora, pokazat će tek stvarni politički potezi.
Tko još može ući u Sabor?
Na političkoj sceni postoje i stranke s relativno stabilnim, regionalno koncentriranim biračkim tijelom. Tu su IDS i stranka međimurskog župana, dok bi u Sabor mogli ući i Dario Zurovec te bračni par Raspudić, ovisno o izbornim okolnostima i raspodjeli glasova.
Upravo regionalne stranke i pojedinačne liste mogu imati važnu ulogu u izbornim jedinicama u kojima je razlika između osvojenog i izgubljenog mandata vrlo mala. Njihov se utjecaj zato ne može procjenjivati samo na temelju nacionalnog postotka potpore.
HDZ ima infrastrukturu koju ankete ne mogu zanemariti
Kao što SDP i Možemo imaju svoje stabilno biračko tijelo, ima ga i HDZ. No HDZ se od većine drugih stranaka razlikuje po teritorijalnoj organiziranosti i razvijenoj stranačkoj infrastrukturi.
Riječ je o stranci koja ima organizacije na terenu, lokalne političke mreže i velik broj aktivnih članova. Takva infrastruktura može biti važna tijekom kampanje, mobilizacije birača i samog izlaska na izbore.
Zato smatram da HDZ ima veći izborni potencijal nego što to pokazuju pojedinačni rezultati anketa. Stvarna snaga stranke ne ovisi samo o tome koliko građana u trenutku ispitivanja izjavljuje da bi za nju glasovalo, nego i o tome koliko će ih doista izaći na izbore te kako će se glasovi rasporediti u deset izbornih jedinica.
Postoci nisu mandati, a ankete nisu izbori
Na kraju, jedna je stvar posebno važna: ne treba promatrati samo postotke, nego i broj birača koji stoji iza njih. Postotak potpore u anketi nije isto što i broj osvojenih glasova na izborima, a ni broj glasova nije isto što i broj saborskih mandata.
Izborni sustav, raspored potpore po izbornim jedinicama, izlaznost i raspodjela glasova među strankama mogu bitno promijeniti konačan rezultat. Nacionalni prosjek zato ne može sam po sebi odgovoriti na pitanje tko će sastavljati Vladu.
Ankete su samo trenutačni presjek raspoloženja birača, a ne konačna presuda. Kada se na temelju njih stvaraju političke pobjede i porazi prije nego što su izbori uopće raspisani, lako postaju duda varalica za političare, medije i javnost.
Pravi odgovor neće dati ankete, nego birači na izborima.
