Gostujući u emisiji Studio 4 Hrvatske radiotelevizije, koju vodi i uređuje Petar Vlahov, britanski povjesničar i znanstvenik, grof Nikolaj Tolstoj iznio je potresne podatke o stradanju hrvatskih vojnika i civila nakon završetka Drugoga svjetskog rata

Ako su tvrdnje britanskog povjesničara i grofa Nikolaja Tolstoja točne, riječ je o jednoj od najvećih poslijeratnih tragedija, ali i odgovornosti o kojoj hrvatska javnost ni nakon više od tri desetljeća ne zna dovoljno.

Gostujući u emisiji Studio 4 Hrvatske radiotelevizije, koju vodi i uređuje Petar Vlahov, britanski povjesničar i znanstvenik, grof Nikolaj Tolstoj iznio je potresne podatke o stradanju hrvatskih vojnika i civila nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Govorio je o ulozi britanskih vojnih snaga u predaji zarobljenih Hrvata jugoslavenskim komunističkim vlastima, kao i o masovnim likvidacijama koje su uslijedile pod vodstvom Josipa Broza Tita.

Tolstoj je posebno teško optužio britanske vojne zapovjednike za tajnu predaju zarobljenika, tvrdeći da su Churchillova i Trumanova vlada bile dovedene u zabludu te da je operacija provedena protivno službenoj savezničkoj politici.

Njegova knjiga „Ministar i pokolji”, u kojoj je istraživao predaju zarobljenih ljudi jugoslavenskim komunističkim vlastima, izazvala je velike kontroverze, a Tolstoj tvrdi da je bila zabranjena u Velikoj Britaniji. Najavio je i njezino objavljivanje na hrvatskom i engleskom jeziku u izdanju Školske knjige.

Tajna predaja zarobljenika protivno savezničkoj politici

Govoreći o tome tko je donio odluku o izručenju hrvatskih vojnika i civila jugoslavenskim komunističkim vlastima nakon sloma NDH, Tolstoj je ustvrdio da je riječ o operaciji provedenoj potajno, bez odobrenja britanske i američke vlade.

Prema njegovim riječima, britanska i američka politika izričito je nalagala da se građani Jugoslavije ne izručuju protiv njihove volje.

Tolstoj je ispričao kako je britanski feldmaršal Alexander, nakon što je otkrio što se događa, 4. lipnja odletio u Bleiburg i naredio da se sve odmah zaustavi.

Međutim, prema Tolstoju, tada je već bilo prekasno.

„Churchilla su prevarili, Trumana također. To je bio tajni zločin”, poručio je britanski povjesničar.

Dodao je da je britanski dužnosnik Harold Macmillan bio upoznat s događajima te da je upravo on izdao naredbu koja je omogućila tajnu predaju zarobljenika.

Istraživao arhive u Moskvi i Beogradu

Tolstoj je govorio i o svojim istraživanjima u ruskim i jugoslavenskim arhivima, ističući kako ni hrvatske vlasti nakon osamostaljenja 1991. godine nisu došle do cjelovite dokumentacije o ratnim i poratnim žrtvama.

Posebno je opisao kako mu je u istraživanju pomogao ruski predsjednik Boris Jeljcin, nakon što je književnik Aleksandar Solženjicin intervenirao u njegovu korist.

Solženjicin je, prema Tolstojevu svjedočenju, zamolio Jeljcina da mu pomogne u istraživanju.

Nakon toga nekoliko ga je puta kontaktirao voditelj Jeljcinova ureda, prenoseći mu predsjednikovu želju da pomogne.

Tolstoj je objasnio da je problem bio u tome što se dio dokumentacije nalazio pod britanskom jurisdikcijom, no na kraju je prihvatio ponudu da mu ruske tajne arhive postanu dostupne.

Otputovao je u Moskvu, gdje su ga odveli u različita ministarstva i omogućili mu pristup arhivskoj građi, uključujući arhiv Lubjanka, gdje mu je, kako je rekao, pomagao jedan od zamjenika direktora KGB-a.

„Sve što sam želio zapravo su iza mene iskopirali i dokumentirali”, rekao je Tolstoj, dodajući da i danas kod kuće čuva dokumente do kojih je tada došao.

Posebno je naglasio da su njegova istraživanja potvrdila i ranije zaključke o predaji ruskih emigranata koji nikada nisu živjeli u Sovjetskom Savezu.

Oko 200.000 ljudi vraćeno preko granice, među njima žene i djeca

Jedan od najpotresnijih dijelova razgovora odnosio se na broj ljudi koji su nakon povlačenja stigli do Bleiburga i potom vraćeni pod kontrolu jugoslavenskih komunističkih snaga.

Tolstoj je procijenio da je na području Bleiburga bilo približno 200.000 ljudi, među kojima su bili hrvatski vojnici, žene i djeca.

Prema njegovim riječima, britanski zrakoplovi nadlijetali su područje i na temelju toga je procijenjen broj ljudi. Smatra da je britanska procjena vjerojatno točna.

Objasnio je da su ljudi bili zajedno, pomiješani, a zatim potisnuti natrag preko granice, nakon čega su počela ubojstva.

U razgovoru je spomenuo i da je u Beogradu razgovarao s generalom Milanom Bastom, koji je bio na čelu postrojbi povezanih s tim događajima i koji je, prema Tolstojevu iskazu, prihvatio navedenu brojku.

Posebno je upozorio na sudbinu približno 30.000 do 35.000 Hrvata koji su nakon prelaska Drave završili na britanskom okupacijskom području.

Umjesto obećanog odlaska u Italiju, prema njegovim riječima, vlakovi su preusmjereni prema Jugoslaviji, gdje su zarobljenike preuzele Titove snage.

„Oni su bili ti koji su prevareni. Rečeno im je da idu u Italiju, ali kada su došli do Maribora, vlak je skrenuo ulijevo”, ispričao je Tolstoj.

Dodao je da su nakon toga jugoslavenske komunističke snage počele ubijati muškarce, žene i djecu.

Svjedočanstva o masovnim likvidacijama i zločinima

Tijekom emisije prikazani su i dijelovi dokumentarnog filma „Hrvatska grobišta u Sloveniji”, nastalog na temelju nedavno objavljene knjige.

U prikazanim svjedočanstvima govorilo se o odvođenju zarobljenika do jama, gdje su ubijani i bacani u njih.

Jedan od svjedoka opisao je prizor kojemu je osobno nazočio, navodeći kako su ljude dovodili u skupinama i naizmjenično ih ubijali te bacali u jamu.

Ispričao je da je toga dana u skupini koju je vidio ubijeno približno 50 ljudi te da je nakon povratka bio toliko potresen da više nije želio sudjelovati u takvim odvođenjima.

U emisiji su prikazani i iskazi o velikom broju žrtava, uključujući žene i djecu.

Spomenuto je i pronalaženje ostataka približno 300 djece u jednoj od slovenskih jama, pri čemu je navedeno da su neka od njih bila mlađa od 14 godina.

Britanski časnici i svjedočanstva o odgovornosti

Petar Vlahov tijekom razgovora prikazao je i iskaze dvojice visoko rangiranih britanskih časnika, za koje je rekao da potvrđuju sudjelovanje britanske strane u događajima nakon Bleiburga.

U razgovoru je posebno istaknuto kako su britanske snage, unatoč saznanjima o tome što bi se moglo dogoditi zarobljenicima, omogućile njihovu predaju jugoslavenskim komunističkim vlastima.

Tolstoj je objasnio da britanska strana nije imala iluzija o karakteru Titova režima i mogućoj sudbini zarobljenika.

Na pitanje je li Tito u britanskim krugovima promatran kao mali Staljin, odgovorio je potvrdno.

„Tito jest bio mali Staljin, naravno”, rekao je Tolstoj.

Dodao je da su Britanci znali kako će ljudi koji budu predani jugoslavenskim komunističkim vlastima biti ubijeni, mučeni ili na neki drugi način uklonjeni.

Govoreći o samom Bleiburgu, Tolstoj je prenio i dojmove prikupljene razgovorima s preživjelim svjedocima. Prema njegovim riječima, partizanske snage nalazile su se u okolnim šumama i već su tada pucale.

Spomenuo je i razgovor sa ženom koja je u ruci imala ostatke metaka.

Opisao je kako su britanske snage u tom trenutku bile u panici jer nisu znale hoće li ih Tito napasti.

Titova odgovornost i iskaz o razgovoru s Ivanom Meštrovićem

Posebno težak dio emisije odnosio se na navodni razgovor Josipa Broza Tita i hrvatskog kipara Ivana Meštrovića na Brijunima 1959. godine.

Vlahov je spomenuo tvrdnju da je Meštrović pitao Tita zašto je dopustio pokolj Hrvata nakon Bleiburga, na što mu je Tito navodno odgovorio:

„Morali smo to prepustiti Srbima da se iživljavaju.”

Tolstoj je na tu tvrdnju odgovorio da je riječ o užasnoj odl