Britanski povjesničar grof Nikolaj Tolstoj desetljećima istražuje Bleiburg, prisilnu repatrijaciju zarobljenika i odgovornost britanskih dužnosnika za njihovu predaju jugoslavenskim komunističkim vlastima. Njegova istraživanja ponovno otvaraju pitanje koje bi moglo izazvati reakcije dijela hrvatske historiografske javnosti: hoće li i Tolstoj biti proglašen revizionistom?
U nedjeljnom tekstu Hrvatskog glasnika, pod naslovom „Istina o Bleiburgu: Britanski grof rekao ono što se u Hrvatskoj nitko ne želi priznati”, pisali smo o njegovim istraživanjima i knjizi „Ministar i pokolji”. Posebnu pozornost privukla je Tolstojeva procjena da se na širem području Bleiburga i Dravograda nalazilo oko 200.000 Hrvata, vojnika i civila. Riječ je o procjeni broja okupljenih ljudi, a ne broja ubijenih.
Upravo bi o tome hrvatski povjesničari morali raspravljati na temelju dokumenata i povijesnih izvora. No, iskustvo pokazuje da se u Hrvatskoj ne primjenjuju uvijek jednaki kriteriji kada se govori o Jasenovcu i Bleiburgu.
Brojke o Jasenovcu desetljećima su bile opterećene jugoslavenskom politikom i službenim procjenama koje su se prenosile bez dovoljno kritičkog odmaka. Danas se svako propitivanje pojedinih ustaljenih tvrdnji često dočekuje optužbama za revizionizam.
S druge strane, kada je riječ o Bleiburgu i Križnom putu, imamo drukčiji pristup. Poslijeratni zločini uglavnom se ne poriču, ali se broj žrtava umanjuje, a svako upozoravanje na razmjere tih zločina često se pokušava prikazati kao političko pretjerivanje.
Pritom se kao svojevrstan odgovor na Jasenovac prihvaća umanjivanje broja hrvatskih žrtava nakon završetka rata. Kao da činjenica da su brojke o jednom zločinu bile predmet političkih manipulacija daje pravo na umanjivanje drugoga.
Zašto bi Jasenovac trebao biti mjerilo za Bleiburg ili Bleiburg za Jasenovac?
Zločini se ne mogu opravdavati drugim zločinima. Žrtve se ne mogu međusobno prebijati, a povijesne brojke ne mogu se prihvaćati ili odbacivati ovisno o tome kome odgovaraju.
Ako se propituju podaci o Jasenovcu, onda se moraju propitivati i podaci o Bleiburgu i Križnom putu. Ako se za jednu procjenu traže dokumenti i imena žrtava, isti se kriteriji moraju primijeniti na sve.
Tolstojeva istraživanja nisu nastala jučer. Knjigu „Ministar i pokolji” objavio je još 1986. godine. Desetljećima se bavi pitanjem britanske uloge u izručenju zarobljenika, a njegove tvrdnje ne mogu se odbaciti etiketom samo zato što nekome nisu po volji.
Zato ostaje pitanje: hoće li hrvatski povjesničari ozbiljno raspravljati o onome što Tolstoj iznosi ili će ga, kao i neke druge istraživače koji otvaraju neugodna pitanja, proglasiti revizionistom?
Povijest ne pripada ni Beogradu ni Zagrebu, ni pobjednicima ni poraženima. Pripada dokumentima i činjenicama. A one ne mogu vrijediti samo onda kada odgovaraju jednoj političkoj ili ideološkoj strani.
