Smrt šesnaestogodišnjeg sina 1992. godine teško je pogodila legendarnog pjevača. Prije tragedije snimio je „Grobovi im nikad oprostiti neće”, a godinu poslije nastala je pjesma posvećena Ediju.
Mate Mišo Kovač imao je sve što jedan pjevač može poželjeti. Bio je na vrhuncu popularnosti, punio je najveće dvorane i stadione, a njegove pjesme pjevale su se diljem Hrvatske i nekadašnje Jugoslavije. No, u travnju 1992. godine dogodila se tragedija nakon koje mu slava, publika i glazba više nisu značile isto.

Izgubio je sina Edija, koji je imao samo 16 godina.
Edi je bio sin Miše Kovača i njegove prve supruge Anite Baturine. U vrijeme Domovinskog rata uključio se u obranu Hrvatske, a njegova smrt ostala je najteži udarac u životu poznatog pjevača.
Mišo se nikada nije pomirio s gubitkom sina. Godinama je govorio o okolnostima njegove smrti i pokušavao doznati što se dogodilo. U velikom intervjuu koji je 2001. godine dao novinaru Petru Lukoviću otvoreno je govorio o Ediju, svojoj boli i ljudima za koje je smatrao da znaju istinu.
„Taj tko je ubio Edija, ubio je i mene”, rekao je Mišo u tom razgovoru, Lupiga.
Nakon sinove smrti raspao se i njegov brak s Anitom Baturinom. Mišo je prolazio kroz teško razdoblje, uzimao lijekove za smirenje, a poslije je javno govorio i o pokušaju samoubojstva. U jednom intervjuu opisao je kako je nakon Edijeve smrti izgubio volju za životom i koliko mu je bilo teško nastaviti dalje, Danas.
„Grobovi im nikad oprostiti neće” snimio je prije sinove smrti
Pjesma „Grobovi im nikad oprostiti neće” često se spominje u kontekstu Mišine obiteljske tragedije. Međutim, snimljena je 1991. godine, dok je Edi još bio živ.
Bila je to pjesma posvećena poginulima u Domovinskom ratu, ljudima koji su dali život za Hrvatsku i obiteljima koje su ostale bez svojih najmilijih.
Mišo je poslije objašnjavao da pjesmu nije snimio zbog sina, nego u spomen na one koji su već poginuli. Glazbu je skladao Dušan Šarac, tekst je napisao Pere Picukarić, a aranžman Stipica Kalogjera.
Pjesma je objavljena 1991. godine i postala jedna od prepoznatljivih domoljubnih pjesama u Mišinu repertoaru, Diskografija.com.
„Pjesma za Edija” – snimio ju je iz prvog pokušaja
Nakon Edijeve smrti nastala je pjesma sasvim drukčijeg značenja. „Pjesma za Edija” objavljena je 1993. godine na istoimenom albumu. Tekst je napisao Pere Picukarić, a glazbu Mario Mihaljević.
Mihaljević je poslije ispričao kako je teklo snimanje. Mišo je želio da pjesma bude što prije gotova. Skladatelj mu ju je odsvirao, a pjevač je potom ušao u studio.
Otpjevao ju je iz prvog pokušaja. Nije bilo ponavljanja ni traženja bolje izvedbe.
Prema Mihaljevićevu svjedočenju, Mišo je pjesmu nakon toga otpjevao još samo jednom, na koncertu na splitskom Poljudu. Više je nije izvodio.
Taj detalj najbolje govori koliko mu je bilo teško ponovno se suočiti s pjesmom posvećenom sinu. Nije to bila još jedna skladba u njegovu repertoaru, nego pjesma koju je vezao uz najveću osobnu tragediju, Index.
„Noć svijeća” na Poljudu: Koncert posvećen Ediju i poginulim braniteljima
U rujnu 1993. godine Mišo je na splitskom Poljudu održao koncert „Noć svijeća”, posvećen sinu Ediju i poginulim hrvatskim braniteljima.
Pred velikim brojem ljudi izveo je pjesme koje su u ratnim godinama dobile posebno značenje. Među njima je bila i „Pjesma za Edija”.
Mišo je pred splitskom publikom pjevao o sinu kojega je izgubio, ali i o hrvatskim braniteljima koji se nisu vratili svojim obiteljima. Bio je to jedan od najvažnijih nastupa u njegovoj karijeri, a koncert je ostao vezan uz sjećanje na Edija i sve poginule u Domovinskom ratu, Croatia Records.
Pjesme koje su dobile sasvim različito značenje
„Grobovi im nikad oprostiti neće” nastala je prije nego što je Mišo izgubio sina. Bila je posvećena poginulima u Domovinskom ratu. „Pjesma za Edija” nastala je nakon tragedije i bila je osobna posveta njegovu sinu.
Mišo Kovač tijekom duge karijere otpjevao je stotine pjesama, ali upravo je ova druga ostala izdvojena u njegovu životu. Prema riječima njezina skladatelja, otpjevao ju je samo dvaput.
O Ediju je govorio i desetljećima nakon njegove smrti. Nije skrivao da mu sin nedostaje i da se s njegovim odlaskom nikada nije pomirio.
