Najnovija kolumna Ante Tomića u Jutarnjem listu ne predstavlja ozbiljnu raspravu o obrambenoj politici Republike Hrvatske, nego prije svega osobni napad – klasični ad hominem – na ministra obrane Ivana Anušića. Umjesto analize sigurnosnog konteksta, međunarodnih obveza i realnih prijetnji, autor, bivši pitomac agresorske JNA i javnosti dobro poznat po projugoslavenskim stavovima, fokus prebacuje na diskvalifikaciju osobe, a ne na sadržaj odluka koje se donose.

Vučićeva „čestitka“ kao okvir za relativizaciju obrane

Tomić svoju kolumnu započinje osvrtom na reakciju srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je – uz dozu ironije – „čestitao“ Hrvatskoj na nabavi tenkova Leopard 2A8. Autor tu Vučićevu izjavu koristi kao zgodan narativni okvir, pritom Leoparde opisuje kao simbol ulaska u „elitni klub“, gotovo kao luksuzni hir, a ne kao sredstvo obrane države u nestabilnom sigurnosnom okruženju.

Ministar kao meta: osobna diskvalifikacija umjesto rasprave

Kako piše Dražen Čurić za Teleskop.hr središnja figura Tomićeve kolumne postaje ministar obrane Ivan Anušić. Umjesto da se propituju strateški razlozi modernizacije Hrvatske vojske, autor problematizira ministrovu stručnu pozadinu i formalno obrazovanje, sugerirajući da „netko poput njega“ ne bi trebao odlučivati o poslovima vrijednima milijarde eura. Time se svjesno zanemaruje činjenica da ministar ne djeluje sam, niti na temelju „oka i dojma“, kako Tomić podrugljivo implicira, nego unutar sustava državnih institucija, savezništava i dugoročnih planova.

Paradoksalno, dok Anušića proglašava nekompetentnim, Tomić se sam postavlja u ulogu arbitra vojne vrijednosti, procjenjujući tenkove i haubice gotovo kao da se radi o robi na stočnom sajmu, a ne o složenim sustavima čiju isplativost i potrebu analiziraju vojni i sigurnosni stručnjaci.

Ideološka sljepoća prema realnim sigurnosnim okolnostima

Za Tomića u nabavi vojne opreme vrijedne oko 1,8 milijardi eura nema ničega pozitivnog. Ministar je u njegovoj interpretaciji neodgovoran, dok se autor sam predstavlja kao razboriti mirotvorac, implicitno sugerirajući da bi Hrvatska sigurnost trebala počivati na dobrim namjerama okoline. Takav pristup podsjeća na romantičnu iluziju da se u vrijeme rastućih napetosti i ratova obrana može zamijeniti simboličnim gestama – buketima cvijeća umjesto tenkova.

Kontekst koji Tomić uporno ignorira

Važno je podsjetiti da Ante Tomić nije neutralni promatrač. Kao bivši pitomac JNA i autor koji je tijekom cijele karijere pokazivao trajnu skepsu, pa i otvorenu netrpeljivost prema Hrvatskoj vojsci i braniteljima, on obrambena pitanja promatra kroz unaprijed zadani ideološki filter. Njegovi tekstovi rijetko polaze od današnje geopolitičke stvarnosti Europe, već od nostalgije za vremenima u kojima se sigurnost podrazumijevala, barem za neke.

Politički legitimitet i odgovornost države

Ivan Anušić nikada nije skrivao svoje obrazovanje niti ga je predstavljao drukčijim nego što jest. Njegov politički legitimitet ne proizlazi iz akademskih titula, nego iz izborne volje građana koji mu kontinuirano daju povjerenje. Ministri se ne „školuju“ za funkciju – oni se biraju. Usto, Anušić je kao maloljetnik sudjelovao u Domovinskom ratu, dok je Tomić svoje formativne godine proveo daleko od bojišta, na sigurnim gradskim adresama.

Selektivna kritika i izbjegavanje pravih meta

Poseban problem Tomićeve kolumne jest selektivnost. Ne usuđujući se otvoreno kritizirati premijera Andreja Plenkovića, autor svu odgovornost pokušava svaliti na ministra obrane, iako je jasno da se ovakve strateške odluke donose na razini Vlade i u koordinaciji s ključnim europskim saveznicima. Nedavni susreti premijera s francuskim predsjednikom i njemačkim kancelarom to jasno potvrđuju.

Obrana nije prestiž, nego nužnost

Leopardi jesu skupi, ali su provjereni, kvalitetni i dio standarda saveznika unutar NATO-a. Očekivati da država koja je dio euroatlantskog sigurnosnog sustava „pričeka da opasnost prođe“ nije politika mira, nego neodgovornosti. Ovdje nije riječ o prestižu, nego o ozbiljnoj državnoj odluci da sigurnost Hrvatske ne ovisi o tuđoj dobroj volji, nego o vlastitoj sposobnosti obrane.

Na Hipodromu, u trenutku kada su se dimnjaci i reflektori spojili u jedan, a zrak bio ispunjen zvucima glazbe, dogodilo se nešto što će izazvati valove političkih i društvenih reakcija. Dok su tisuće obožavatelja Thompsona uživale u koncertu, na istom su se mjestu pojavili i oni koji nisu dijelili oduševljenje, pa su posjetitelje zvali “hipodromskim kopitima”. Ovaj naziv, upućen u trenutku potpunog užitka, nije prošao nezapaženo, a cijela scena postala je svojevrsna simbolika podjela u društvu. Dalija Orešković prometnula se u ideološkog frontmena ljevice i kvazi ljevice.

U središtu tih podjela našla se saborska zastupnica Dalija Orešković, koja je, osim što se suočila s napadima na osobnu čast, istaknula važnost teme koja duboko dira u društveni i politički okvir Hrvatske. Ovom prigodom, Orešković je uputila otvoreno pismo saborskim zastupnicima, u kojem traži od njih da donesu ključnu odluku o skidanju njezinog saborskog imuniteta, kako bi se pokrenuo kazneni postupak zbog optužbi za navodnu klevetu.

U svom pismu, Orešković se dotaknula problema povijesnog revizionizma, suočavanja s neugodnim naslijeđem, te političke instrumentalizacije tih tema. Za nju, ovo nije samo pitanje osobne odgovornosti, već i bitna odluka koja može oblikovati smjer društva, politike i povijesnog pamćenja. Kroz apel prema saborskim kolegama, željela je poslati jasnu poruku da će borba za pristojnu i pravednu Hrvatsku zahtijevati zajedništvo i hrabrost, čak i u najtežim vremenima. Donosimo njenu objavu na društvenim mrežama.

“Otvoreno pismo saborskim zastupnicima

Ovim putem upućujem javni apel svim saborskim zastupnicima 11. saziva Hrvatskog sabora da uvaže zahtjev Dobroslava Parage za skidanjem mog saborskog imuniteta u svrhu pokretanja kaznenog postupka zbog navodne klevete.

Unatoč tome što su se u dosadašnjoj praksi Mandatno – imunitetnog povjerenstva odbijali ovakvi zahtjevi, smatram da se u ovom slučaju radi o pitanjima koja imaju puno šire društveno i političko značenje od pukog odnosa između dvije osobe u nekom sporu. Pitanja koja se postavljaju o značenju pokliča za dom spremni i djelovanju HOS-a u Domovinskom ratu postala su prvorazredna tema kojom se metodom obmanjivanja naša povijest nastoji prikazati drugačijom od onoga kakva je bila, što može uzrokovati dugoročne štetne posljedice na državu i društvo u cjelini.

Ova godina, meni je bila puna presedana. Zbog kritika načina na koji je ustaški poklič uskrsnuo u javnom i političkom životu, doživjela sam da jedan svećenik na svečanoj misi pred 50 000 ljudi izričito spomene moje ime i prezime, uz poruku “neka pate i neka u patnji umru”. Ne znam je li se takva poruka upućivala ratnim zločincima i počiniteljima drugih zvjerstva. Presedan je i prosvjed koji se organizirao pred mojim domom jedne oporbene političarke, uz iste zastave i insignije koje osporavam i vežem us simboliku Nezavisne države Hrvatske.

Stoga vas uvaženi zastupnici i zastupnice 11. saziva Hrvatskog sabora javno molim da prilikom glasanja o skidanju saborskog imuniteta napravite još jedan presedan, pozivam vas da napravite presedan ovdje gdje je on uistinu bitan.

Posebno apeliram na moje kolegice i kolege iz opozicije.

Postaje očito da se HDZ služi djelovanjem Dražena Keleminca, Dobroslava Parage i njima sličnih za ostvarivanje vlastitih političkih interesa. Koncertna turneja pokliča za dom spremni, HDZ-ov je Trojanski konj uoči sljedećih parlamentarnih izbora.

Skidanjem mog saborskog imuniteta omogućili bismo da stvari izvedemo na čistac, sada u ovom vremenu kada je to potrebno našoj državi i društvu, a ne samo Dobroslavu Paragi i svima koji se skrivaju i vrebaju neku svoju priliku da povijest ispišu u svom ideološkom predznaku. Ovu temu jednom za svagda moramo pospremiti gdje joj je mjesto.

Kakav god bio ishod sudskih postupaka, zbog šireg društvenog i političkog značenja, on ne smije čekati na prestanak mog mandata.

Glasanjem za skidanjem mog saborskog imuniteta poslali bismo zajedničku poruku da se ne bojimo crnila koje uzima sve više maha.

Drage kolegice i kolege iz opozicije, glasanjem za skidanjem mog saborskog imuniteta poslali bismo moćnu poruku da u ovoj borbi za pristojnu Hrvatsku nisam sama. Neka to bude naša zajednička poruka svim građanima kojima je takva borba potrebna!”

Objavljeni tekst u dnevniku Slobodna Dalmacija predstavlja primjer politički i ideološki motiviranog medijskog napada čiji je očiti cilj nanošenje osobne, profesionalne i poslovne štete dr. Hrvoju Tomasoviću, uglednom abdominalnom kirurgu. Umjesto informiranja javnosti, tekst koristi diskreditaciju, insinuacije i konstrukte bez činjeničnog pokrića.

– Neprofesionalnost i izostanak autorske odgovornosti

Posebno je indikativno da tekst nije potpisan imenom i prezimenom autora, već se odgovornost prebacuje na neodređenu „redakciju“. Takva praksa u osjetljivim slučajevima, koji sadrže potencijalno utužive navode, upućuje na svjesno izbjegavanje osobne i profesionalne odgovornosti autora, postavlja se pitanje- zašto i iz kojeg razloga.

– Ideološka pristranost i politička stigmatizacija

Tekst ne prikriva političku i ideološku pristranost. Politički stavovi dr. Tomasovića služe kao temelj za diskreditaciju njegove osobnosti, iako su potpuno irelevantni za njegov profesionalni rad. Korištenje termina poput „ekstremni“, „huškački“ i sličnih etiketa bez pravne ili činjenične osnove predstavlja klasičan primjer političkog etiketiranja s ciljem javne kompromitacije. U ozbiljnom novinarstvu ovakav način pisanja je najobičniji neprofesionalni trač i senzacionalizam.

– Manipulacija povodom AI fotografije

Fotografija nastala ili obrađena s pomoću umjetne inteligencije iskorištena je isključivo kao povod za napad. Ne postoji nikakav dokaz da je dr. Tomasović znao ili morao znati da je riječ o AI generiranoj slici, niti postoji zakonska ili profesionalna obveza da korisnik društvene mreže provodi forenzičku analizu svakog vizualnog sadržaja koji komentira.

– Povreda privatnosti i nedopušteni ulazak u osobni život

Spominjanje supruge dr. Tomasovića i njihova privatnog života predstavlja nedopušteno zadiranje u privatnost koje nema nikakvu informativnu vrijednost. Takvi elementi služe isključivo pojačavanju senzacionalizma i emocionalnom huškanju čitatelja, skupljanju klikova i pokušaju ostvarivanja profita- nedopustivo s etičkog i profesionalnog pristupa.

– Ignoriranje profesionalnih činjenica

Namjerno se marginaliziraju ili relativiziraju ključne profesionalne činjenice:

dr. Tomasović je višestruko, čak devet godina zaredom, izabran za liječnika godine prema izboru pacijenata

poznat je po tome da nema liste čekanja i da jednako liječi sve pacijente, neovisno o vjeri, nacionalnosti ili političkom uvjerenju

inspekcija Ministarstva zdravstva ga je u potpunosti oslobodila ranijih medijskih optužbi o navodnom uzimanju mita

Ove činjenice jasno govore o njegovom profesionalnom integritetu, koji tekst sustavno pokušava dovesti u pitanje.

– Konstrukti bez dokaza i insinuacije

Tekst obiluje konstrukcijama tipa „očito“, „reklo bi se“, „može se zaključiti“, što ne predstavlja novinarstvo već publicističku spekulaciju. Takav stil služi stvaranju negativnog dojma bez preuzimanja odgovornosti za izrečene tvrdnje.

– Poticanje i normalizacija govora mržnje

Objavljivanjem i selektivnim citiranjem vulgarnih i nasilnih komentara s društvenih mreža, bez jasne osude i konteksta, redakcija de facto sudjeluje u normalizaciji govora mržnje, a ne u njegovoj kritici.

Predmetni tekst ne ispunjava osnovne standarde profesionalnog, uravnoteženog i odgovornog novinarstva. Riječ je o ideološki motiviranom pamfletu koji pod krinkom javnog interesa pokušava diskreditirati pojedinca zbog njegovih političkih stavova, pritom zanemarujući činjenice, profesionalne dosege i pravomoćne nalaze nadležnih institucija. Ovo je klasični primjer korištenja svih sredstava javnog linča u diskreditaciji ne ideološki prihvatljivih pojedinaca.

Takav pristup ne šteti samo dr. Hrvoju Tomasoviću, već i vjerodostojnosti medija koji ga objavljuje te ukupnoj razini javnog diskursa u Republici Hrvatskoj, sramotno.

Zagreb Pride odgovorio Ivanu Penavi na njegovu ideju da se ubuduće Gay Pride izmjesti u šumu, referirajući se na peticiju o zabrani održavanja molitve na trgovima. Njihovu objavu prenosimo u cijelosti:

Ivan Penava: “Ako smetaju ljudi koji mole bilo gdje na javnim mjestima, onda ako tako gospoda inicijatori razmišljaju, idemo onda i Gay Pride i sve što diže i promiče woke ideologiju, idemo ih maknuti negdje po šumama i gorama na periferiju da nam ne iritiraju većinu hrvatskog naroda i građana. Jer kako su oni rekli – provociraju, rade nered, ovako će biti mira ako ih maknemo na periferiju”. (HINA, 10. prosinca 2025.)
Podsjećamo uvaženog zastupnika Ivana Penavu na nekoliko činjenica:

1. Povorka ponosa LGBTIQ zajednice održava se jednom godišnje, a ne jednom mjesečno, i to, između ostaloga, sukladno preporukama Vlade Republike Hrvatske koje je njegova stranka dio;
2. niti jedan naš skup nije dosada održan na Trgu bana Josipa Jelačića;
3. završni prajd skupovi su već održani na javnim površinama u raznim gradskim četvrtima (u Novom Zagrebu-Zapad, Črnomercu, Trešnjevci, Maksimiru, Medveščaku i Donjem Gradu) i niti jedan dio grada ne smatramo manje važnim (nekakvom “periferijom”, kako ih on s prezirom naziva) niti stanovnike tih četvrti, za razliku od njega, ne smatramo građanima drugog reda.

Molimo zato Penavu da prije iznošenja paušalnih tvrdnji u javnost provjeri njihovu točnost.
Skrećemo mu također pozornost da je Zagreb Pride tek malo mlađi od Republike Hrvatske i da će se iduće godine održati 25. zagrebačka Povorka ponosa koja je sastavni dio nacionalne tradicije i jedna od najdugovječnijih godišnjih manifestacija u suverenoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj.