„Što fizika može reći o tome kako se ljudi kreću otvorenim prostorima, kako donose odluke i glasaju te stvaraju saveze, grupe i društva? Kako se s pomoću fizike mogu razumjeti neki aspekti ponašanja ekonomskih tržišta i otkriti skrivene strukture u mrežama društvenih, poslovnih i stranačkih kontakata“, piše Philip Ball, britanski publicist, u uvodu svoje knjige pod nazivom „Kritične mase“
U Zagrebu, na Hipodromu na jednom mjestu okupit će se po svim projekcijama oko pola milijuna ljudi, pretežno mladih, slobodoumnih, neopterećenih, s njihovim idolom slobode Markom Perkovićem Thompsonom. Okupit će se hrvatska mladost i pjevati ispunjena domoljubnim nabojem i pitati sve one koji nisu s njima i ne dijele njihovu odu slobodi “Ako ne znaš šta je bilo”. Kao što u svojoj knjizi napisa Philip Ball, ljudi će se kretati otvorenim prostorom, donositi odluke , tvorit će savez, grupu, razotkrivati saveze, tajne strukture koji su okidač da slave i pitaju šalju poruku i tjeraju na promjene, promjene koje će pokazati da se 5. srpnja 2025. godine dogodilo nešto nakon čega više ništa neće biti isto.
Kritične mase od pola milijuna ljudi najviše se boji vlast, ali u Hrvatskoj taj strah podjednako mori vlast i najveći dio oporbe. Zapravo oni se ne boje mase, oni se boje strukture mase, a struktura mase na Hipodromu će biti najopasnija po sve politike i političare, bit će to mladost. Mladost razočarana i posramljena, izigrana i izlagana, ali ne i obezglavljena. Mladost koja će pjesmom, uzvikom, urlikom i prije svega ponašanjem, pristojno i uljuđeno poslati poruku hrvatskim političarima da pitaju heroje smiju li raditi što rade i da to što rade od u krvi stvorene države neće trajati dokle oni hoće već dokle im oni dozvole, a vrč je davno pukao i više se u njemu voda za žedni narod ne može nositi. Narod će krenuti na rijeku da se žedan vode napije, vode slobode.
Zapravo na Hipodromu će biti cijela Hrvatska jer oni će predstavljati svoje obitelji, majke, očeve, braću i sestre. Svatko od tih mladi ljudi koji će pohoditi u Zagreb želi da taj grad bude glavni grad svih Hrvata da to nije Bruxelles, te da se odluke donose na Markovom trgu. Oni žele na čelu države ljude koji znaju što je bilo, ne žele poltronstvo i sluganstvo, žele poštenje, čast, žele neokaljani obraz. Ne žele kriminalce, ministre koji trguju hrvatskim novcima s kriminalnim skupinama, ne žele kukavice, žele ponovo heroje, žele heroje da ih vode i budu dio njih.
Mladi ne žele apatiju, defetizam, ne žele biti u svojoj državi građani drugog reda, ne žele biti tuđa najamna radna snaga, ne žele biti sluge loših gospodara. Ne žele da im povijest pišu drugi, ne žele slavlje nepostojećih događaja, ne žele omalovažavanje hrvatske žrtve, ne žele dezertere i kukavice umjesto heroja. I zato Ako ne znaš što je bilo budi 5. srpnja na Hipodromu, hrvatska mladost će ti reći.