Dosta je bilo prodavanja magle i revijalnog plakanja nad vremenima koja su, objektivno gledajući, bila tamnica za zdrav razum, naglašava u svojoj objavi na društvenim mrežama poznati hrvatski stručnjak za odnose s javnošću Thomas Bauer.
Dok se mi ovdje, barem deklarativno, igramo moderne europske države, Bauer upozorava kako nam se kroz medije i kuloare i dalje sustavno podvaljuje ista ona ofucana propaganda kojom su nas šopali desetljećima. Fascinantno je, primjećuje on, kako ekipa u pauzama između dva “scrollanja” po iPhoneu uspijeva romantizirati likove koji bi ih u svoje vrijeme, da su pisnuli samo jednu riječ protiv sistema, ekspresno poslali na “hlađenje”, naglašava Bauer.
Vrijeme je da skinemo ružičaste naočale natopljene nostalgijom i priznamo si neke temeljne činjenice. Bauerova poruka, koja služi kao svojevrsni “reality check” aktualnoj zagrebačkoj vlasti, jasna je: slavljenje diktatora i demokracija jednostavno ne idu u istu rečenicu. Donosimo cjeloviti Bauerov tekst pisan u slengu:
“Broz je bil ratni i poratni zločinac i diktator. Nikakva osobna interpretacija ili romantizirano sjećanje to nemre poništit. Odi u neku rusku selendru među stare babe i sve buju ti sa suzom u oku pričale o Staljinu. To nije dokaz da je Broz bil gala kit, to je dokaz da su propaganda, cenzura i nesloboda bile zastrašujuće. Baš kao u svim totalitarnim državama.
Isto tak, to kaj je i Pavelić bil ratni zločinac i diktator ni na koji način ne poništava Brozove zločine i 45 godina jednopartijske diktature. Osim eventualno ak debatirate s nekim ko tvrdi da je Pavelić bil demokrat, lučonoša liberalizma i ljudskih prava. A mislim da takva osoba ne postoji osim u gumenoj sobi u Vrapču.
A ak baš imate mokre snove o Brozu ili Paveliću, morate znat da to nije normalno ponašanje. Totalitarna deifikacija običnih ljudi, Broz je bil bravar, a Pavelić fiškal, prozirni je propagandni trik za nepismene mase s početka 20. stoljeća. Zapadna liberalna demokracija takve gluposti ne trpi. Churchill koji je vodil Brite u Drugom svjetskom ratu, popušil je prve poslijeratne izbore. Nije se do kraja života pozival na ratne zasluge i sve protivnike slal u gulage i kazamate.
36 godina hrvatske demokracije traje dulje nego Brozov segment Juge. Čovjek bi pomislil da imamo konsenzus oko hrvatske neovisnosti, euroatlantskih i zapadnih stremljenja, demokracije, slobode govora, ljudskih prava, privatnog vlasništva, kapitalizma i slobodnog tržišta. Nažalost, snage koje se tome sustavno protive i dalje su izuzetno snažne i savršeno maskiraju svoje političke težnje u nostalgiju i borbu za bolje i pravednije sutra.
Pazite kaj si želite da vam se ne bi ostvarilo…”