Home Izdvojeno Anušić: Moje su kritike uvijek bile dobronamjerne i na dobrobit HDZ-a, hrvatskog naroda i hrvatske države

Anušić: Moje su kritike uvijek bile dobronamjerne i na dobrobit HDZ-a, hrvatskog naroda i hrvatske države

by Ante R.

Ivan Anušić rođen je 13. listopada 1973. godine u Osijeku. Višu stručnu spremu stekao je na Sveučilištu u Zagrebu na Kineziološkom fakultetu (ranije DIF).

Od lipnja 1991. bio je maloljetni dragovoljac Domovinskog rata, a kao pripadnik Zbora narodne garde, 106. i 130. brigade, pripadnik specijalne policije MUP-a, Vojne policije i 3. Gardijske brigade prošao je brojna ratišta u borbi za hrvatsku neovisnost. Nositelj je vojnih odlikovanja Republike Hrvatske, Spomenice Domovinskog rata i odlikovanja za sudjelovanje u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak.

U politiku je ušao 1993. godine, kada se pridružio HSP-u, ali nije bio politički aktivan. Od 2005. do 2017. godine bio je načelnik Općine Antunovac, jedne od najuspješnijih općina u Hrvatskoj.

Za predsjednika Županijskog odbora HDZ-a Osječko-baranjske županije izabran je u ožujku 2014., a dvije godine poslije ponovno je izabran na istu dužnost na redovitoj izbornoj skupštini ŽO HDZ-a Osječko-baranjske županije.

Bio je saborski zastupnik u 8. sazivu Hrvatskog sabora te je ujedno obnašao dužnost potpredsjednika Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, a bio je i član Odbora za poljoprivredu te Odbora za regionalni razvoj i fondove Europske unije. Dužnost saborskog zastupnika obnašao je u 9. sazivu Hrvatskog sabora u kojem je bio predsjednik Odbora za ratne veterane i član Odbora za obranu.

Na lokalnim izborima 2017. godine Anušić je u drugom krugu dobio veći postotak glasova od svog protukandidata Vladimira Šišljagića te postao župan Osječko-baranjske županije.
Ponovno je izabran za župana na izborima u svibnju 2021. godine, dobio je već u prvom krugu 61,83 posto glasova.
S obitelji živi u Antunovcu i otac je četvero djece.

Moramo krenuti od najaktualnijega, a to je da ste i u stranci i javno bili protiv smjene dosadašnje ministrice regionalnog razvoja i EU fondova, Nataše Tramišak, koja je bila Vaš kadar. Rekli ste da se s time ne slažete, ali da nećete rušiti stranku. A zašto se niste složili?

Mišljenja sam, što je već javnosti poznato, da je Tramišak bila ministrica koja je svoj posao radila dobro, kvalitetno i savjesno. Moj glas protiv njene smjene na Predsjedništvu HDZ-a nije utjecao na stav cjelokupnog Predsjedništva koje je u konačnici dalo povjerenje premijeru Andreju Plenkoviću koji se odlučio za promjenu.

Jasno je da predsjednik Vlade ima pravo birati svoje suradnike. Kao što sam i najavio, saborski zastupnici HDZ-a iz naše izborne jedinice podržali su prijedlog predsjednika Vlade za nove ministre.

Jesu li Vas baš tako žestoko napali na stranačkoj sjednici, kada se o tome odlučivalo, a o čemu su pisali mediji?

Nije to žestoki napad nego razmjena mišljenja, odnosno kako sam već rekao – demokracija u stranci. Ne moramo uvijek svi imati isto mišljenje i isti pogled na određenu stvar. Na kraju krajeva, živimo u demokratskom društvu i stranka kojoj pripadamo demokratska je stranka. Za demokratsku državu vodio se Domovinski rat i zato danas imamo Hrvatsku, neovisnu državu u kojoj ljudi slobodno promišljaju i bez straha iznose svoja razmišljanja.

Ja sam potpredsjednik stranke izabran glasovima članova HDZ-a, župan sam Osječko-baranjske županije u drugom mandatu i to mi daje legitimitet da kažem svoje mišljenje o određenim pitanjima.

Dosta se spekuliralo o tome kako imate ambicije postati predsjednik HDZ-a, što je potpuno legitimno, nitko nije vječan. Je li uopće pomišljanje na takvo što već ‘”grijeh” u HDZ-u?

Politička ambicija nije i ne smije biti grijeh ni za jednog člana ni u jednoj političkoj opciji. HDZ je najveća stranka u Hrvatskoj od samostalnosti Hrvatske pa tako i danas. Moja politička ambicija otkako sam ušao u politiku vezana je za boljitak Hrvatske i hrvatskog naroda.

Krenuo sam od najnižih političkih razina, bio sam 12 godina načelnik Općine Antunovac, sada sam župan Osječko-baranjske županije u drugom mandatu i sve što radim, radim u interesu svoje Županije i ljudi koje predstavljam. Ključni problemi i izazovi s kojima se susrećemo su gospodarski napredak i zaustavljanje negativnih demografskih trenova i na tome intenzivno radimo.

Jeste li Vi već od ranije ”crna ovca” u očima vodećih HDZ-ovaca, budući da ste imali hrabrosti javno kritizirati neke poteze ljudi iz vrha?

Ako pratite politiku, mogli ste primijetiti da su moje, uvjetno rečeno kritike, uvijek bile dobronamjerne i na dobrobit HDZ-a i hrvatskog naroda i hrvatske države.

Ne može Vas se svrstati u neke HDZ-ove struje, ono klasično- desni, desniji, srednji i sve na što smo naviknuli. Kako ste se uspjeli oduprijeti takvim, zapravo umjetnim podjelama, budući da je HDZ ionako stranka desnog centra, barem deklarativno?

Odgoj, obiteljsko okruženje i kasnije životne okolnosti definirali su me u životnom i političkom smjeru koji živim i danas. Umjesto standardnih klasifikacija mislim da je najvažnije biti autentičan i dosljedan u svom političkom djelovanju.

Ponosan sam na svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu, moj ratni put proteže se od istoka Slavonije, preko Velebita, Maslenice, Dubrovnika i Mostara do Zapadne Slavonije i zato Hrvatsku gledam kao cjelinu u kojoj je svaki dio zemlje jak koliko i njeni ostali dijelovi.

I zato cijenim nacionalne simbole, težim očuvanju vrijednosti za koje smo se izborili u Domovinskom ratu, a to nikako nije niti desna, niti lijeva politika nego politika opstanka hrvatske države i hrvatskog naroda.

Bili ste maloljetni dragovoljac Domovinskog rata, na čelu ste devastirane i zapuštene županije, kako se osjećate kada vidite kako je nekoć bogata i moćna Slavonija ”potonula”?

Slavonija je u Domovinskom ratu dala izniman doprinos i najveću žrtvu, zaustavila je napredovanje agresorske vojske s istoka prema ostatku Hrvatske te nakon toga doživjela teška razaranja, a tek nakon Oluje počinje se pregovarati o mirnoj reintegraciji, koja je realno trajala skoro do 2000. godine.

Zbog svih tih činjenica i okolnosti, a svakako i politike koja nije bila uvijek mudra i dobra u godinama nakon Domovinskog rata, Slavonija, koja je stoljećima prehranjivala i od gladi spašavala generacije i generacije onih koji su došli tražiti bolji život u Slavoniju je Slavonija koja danas mora imati ulogu žitnice Hrvatske, mora biti mjesto gdje će se proizvoditi hrana i gdje će se hrvatsko gospodarstvo jačati kroz proizvodnju i preradu hrane.

Slavonija mora biti snažna regija i na tome se mora još jako puno raditi. Upravo to je i bio jedini motiv da se kandidiram za župana Osječko-baranjske županije. Nakon šest godina preokrenuli smo trendove, uspijevamo u onome što mislimo da je dobro za istok Hrvatske, ali pred nama je još jako puno rada, truda i političke mudrosti.

Slavonija je stoljećima bila i prva brana u ratovima koji su kretali s istoka prema zapadu pa tako i ’91. godine. Uloga Slavonije, budite uvjereni u to, i u budućnosti će biti sve važnija i važnija.

Slavonija je podnijela strašan teret ogromnog iseljavanja, doslovce čitavih obitelji i to je prava tragedija, no, vraćaju li se ipak ljudi?

Val iseljavanja pogodio je Slavoniju, ali ako ćemo gledati statistiku, ogroman teret iseljavanja podnijeli su i Dalmatinska zagora, Lika, Banovina i pogranična područja osobito uz Bosnu i Hercegovinu. Sve su to područja koja se jasnom demografskom nacionalnom politikom moraju osnažiti.

Osječko-baranjska županija posljednjih godina bilježi sve veći broj povratnika. Stvorili smo pozitivnu klimu, nizom potpora s razine županije stvaramo preduvjete za povratak, osobito mladih ljudi. Ulaganjima u obrazovanje kroz Centre kompetentnosti, Znanstveni centar Panonske Hrvatske, izgradnjom srednjih škola u Donjem Miholjcu i Osijeku, podizanjem standarda obrazovanja, potičući izvrsnost, stvaramo mlade kadrove koji će bit spremni odgovoriti na izazove tržišta rada.

Izgradnjom Gospodarskog centra dodatno ćemo pojačati gospodarski uzlet koji bilježimo posljednjih godina u Osječko-baranjskoj županiji. Izgradnjom sustava za navodnjavanje i Regionalnog distribucijskog centra za voće i povrće stvaramo nužnu poljoprivrednu infrastrukturu, jer je poljoprivreda gospodarska grana koja na istoku Hrvatske može iznimno napredovati. Niz je tu još drugih projekata koje uvezujemo kako bi osigurali bolje uvjete života, no strategiju povratka iseljenih u regije koje sam već naveo, mora osmisliti nacionalna razina.

Kada ste krenuli u rat, sanjali ste samostalnu Hrvatsku, borili se, prošli gotovo sva ratišta i što danas mislite o svemu?

Danas imamo samostalnu i suverenu državu i to je ono što je najvažnije. Hrvatska je mlada država koja ima još puno prostora za napredak. Vjerujte mi da još uvijek nismo svjesni koliko je trebalo političke mudrosti, koliko je mladih života položeno i koje su se sve okolnosti morale poklopiti da danas imamo samostalnu državu. To nam je bio prvi cilj i u tome smo uspjeli.

Foto Ivan Anušić privatna zbirka

Foto Ivan Anušić privatna zbirka

Kakva je Hrvatska danas, to vidimo, slušamo i čitamo u medijima. Da treba biti bolja, treba. Moramo dalje raditi na osnaživanju Hrvatske, kako unutar same države, tako i na međunarodnom planu, ne samo održivosti kroz proizvodnju hrane i energenata. Moramo raditi na jačanju institucija posebno pravosuđa, iskorijenjavanju korupcije u Hrvatskoj koja je očigledno jedan od najvećih problema.

Hipotetsko pitanje- biste li ponovili svoj životni put, unatoč žrtvama koje ste podnijeli?

Naravno da bih. Ni u jednom trenutku života nisam razmišljao drugačije.

Imate brojnu obitelj, privatno ste sređen čovjek, od kuda Vam još snaga i vrijeme za bavljenje politikom?

Moja obitelj zapravo plaća najveću cijenu ovog posla i bez njihove podrške ne bih bio tu gdje sam danas. Energije imam, jer imam još neispunjenih ciljeva koji me guraju naprijed. Sve dok vidim prostora za napredak i dok moja vizija i način na koji radim zajedno s timom ljudi koji me okružuju daje rezultate, imam i energije i volje za bavljenje politikom.

Što biste savjetovali svojoj djeci- da ostanu, ili odu…

savjetovali svojoj djeci- da ostanu, ili odu…Da ostanu. Nigdje se ne možete osjećati sigurnije nego u svojoj zemlji. Na nama koji u političkom smislu donosimo odluke je da im osiguramo što bolje uvjete kako bi od svojega rada mogli kvalitetno živjeti u Hrvatskoj kada stasaju u mlade ljude i završe sa školovanjem.

Svojoj djeci savjetujem da se uvijek bore za svoju Hrvatsku, da se u budućnosti bore za bolji život u svojoj domovini pa čak i u političkom smislu ako smatraju da postoje stvari koje treba mijenjati, piše Direktno.hr.

Foto OBŽ