Autor ovog teksta je komunikacijski stručnjak Thomas Bauer, a piše ga bez rukavica, direktno i po domaće, kak se i priča na placu, a ne u sterilnim priopćenjima. Bauer u svom prepoznatljivom slengu secira aktualne zabrane, dvostruke kriterije i političko prenemaganje, bez glumljenja neutralnosti i bez straha da nekome stane na žulj. Ovo je tekst koji ne traži da se s njim slažeš, nego da se zapitaš kak smo došli do toga da je nasilje postalo službena politika, a licemjerje društveni standard.
“Događa se upravo ono kaj sam predvidel. Zabrane su niš drugo nego nasilje, a nasilje se uvijek širi spiralno. Nakon zabrane Thompsona, sada je logično da ljudi traže kažnjavanje pevaljke koja na Velkaču pred gomilom velikosrba popeva o srpskom Kosovu. Da budem posve dosljedan, osobno sam protiv kažnjavanja i zbog te pjesme, ali sam isto tak libertarijanska manjina koja čini manji dio glasača od statističke greške, pa bum se držal uobičajenog javnog, etatističkog narativa.
I do te zabrane i posljedica za pevaljku i organizatore bu moralo doć, jer za razliku od Bojne Čavoglave spjevane u očaju i prkosu borbe za rodno selo s oružano nadmoćnijim agresorom, glazbeno orgijanje sa srpskim Kosovom je poziv na novi genocid. To je ujedno bil i posljednji velikosrpski zločin 20. stoljeća i završil je NATO intervencijom. Fala bogu. U međuvremenu pobivši tisuće i raselivši stotine tisuća civila, baš kao prethodno u Hrvatskoj i BiH.
Pjesma Vidovdan je skladana zlokobne 1989. kad su u Hrvatskoj još vladali Stanko Stojčević i Stipe Šuvar (Srbin i boljševik), a u Srbiji se iza horizonta već naveliko valjalo zlo koje bu u sljedećih nekoliko godina pokušalo pregazit sve okolne narode. Najavljeno od Slobe himself s govornice na Gazimestanu, pred 600 somova oduševljenih ljudi.
Sama ideja da je pjevat o srpskom Kosovu u redu, a Bojna Čavoglave, stožerna pjesma obrambenog Domovinskog rata, nije u redu, toliko je bolesna i poremećena da bi svakog tko to uopće pokuša plasirat trebalo poslat psihijatru. Makar to zvučalo malo izlizano.
I ne, ne postoji način da se opravda gradska vlast i nemušti Tomašević koji nekaj filozofira o institucijama i zakupcima na Velesajmu i poziva institucije da prve reagiraju. Ak je zabranil Thompsona bez institucija, zapravo suprotno institucijama koje su presudile da je Bojna Čavoglave okej, onda Senfek dragi, izvoli skupit muda i reć kaj misliš o pjesmama koje neovisno i od nas priznato Kosovo proglašavaju srpskim. Odluči se više, jesi gradonačelnik Zagreba ili Valjeva?”