Povijest je živa disciplina, podložna stalnim propitivanjima, novim otkrićima i interpretacijama. Revizionizam, kada je znanstveno utemeljen, nije negiranje činjenica, nego njihovo preispitivanje u svjetlu novih okolnosti i dokaza. No, u društvima koja se teško odriču naslijeđa totalitarnih sustava, svako nastojanje da se povijest sagleda iz drukčijeg kuta često se doživljava kao prijetnja, pa i kao hereza. Upravo zato svaki pokušaj zabrane priznanje je straha od nepoželjnih saznanja.
U demokraciji bi zabrane trebale biti iznimka, a ne pravilo. Sloboda mišljenja, istraživanja i rasprave temelj su znanstvenog i društvenog napretka. Zato je paradoksalno da upravo oni koji se nominalno zalažu za demokratske vrijednosti, danas zahtijevaju zabranu održavanja znanstvenog skupa, i to na temu povijesnih događaja koji i dalje izazivaju duboke emocije i prijepore. No mogu li shvatiti oni u čijem DNK stranke je strah od istine.
Je li, dakle, svako osporavanje “službene istine” revizionizam, ili je to prirodan proces u potrazi za objektivnom povijesnom istinom? Zašto stranke koje su ideološki i kadrovski proizišle iz bivšeg totalitarnog sustava reagiraju s tolikim otporom i panikom kad se spomene mogućnost nove interpretacije događaja poput onih vezanih uz Jasenovac, Gradišku Staru ili Dječji logor Sisak? Uostalom,zar se SDP glavni inicijator zabrane nije pravni sljednik stranke koja je suspendirala pravo na mišljenje i pravo na istinu.
Upravo na ta pitanja u svom tekstu promišljeno i argumentirano odgovara dr. Granić, upozoravajući da je pokušaj zabrane znanstveno-stručnog skupa ne samo napad na slobodu istraživanja, nego i simptom dubljeg društvenog problema, straha od suočavanja s vlastitom prošlošću ili saznanja da je istina voda duboka. Tekst dr.sc Ivice Granića prenosimo u cijelosti.
“Jasenovac i Gradiška Stara. I Nova. I Dječji logor Sisak.
Krasno, došli smo u situaciju da 35 godina nakon raspada totalitarne jugoslavenske državne zajednice dio parlamentarnih zastupnika nove demokracije traži zabranu, dakle zabranu održavanja jednog znanstveno – stručnog skupa. Zvuči suludo i nemoguće, ali je na žalost točno.
Da je vijest iz neke afričke banane državice, vođeni nekog bizarnom logikom možda bismo i mogli razumjeti takvu praksu. Ali, s obzirom na to da je u pitanju ipak jedna suvremena demokracija, uz to i članica Europske unije, situacija je, malo je reći, totalno šizofrena.
Panika je snažan i iznenadni osjećaj straha, koji može nastati uslijed stvarne ili zamišljene opasnosti. U psihologiji se manifestira kao stanje praćeno fizičkim simptomima poput ubrzanog rada srca, otežanog disanja i drhtanja. Panika je najčešće stanje pojedinca ili skupine ljudi u kriznim situacijama.
Panika kao društveni ili ekonomski fenomen
Masovna panika: Brzo širenje straha u grupi ljudi, često dovodi do iracionalnog ponašanja poput gužvi i bijega od stvarnosti.
Postavlja se pitanje zbog čega hrvatska politička ljevica upada u stanju užasne panike kada se u svjetlu novih spoznaja spomenu propitivanja ili revizije određenih postjugoslavenskih mitova, poput recimo logora Jasenovac ili Dječjeg logora Sisak.
Odgovor nije teško pronaći! Naravno, radi se o mogućoj drugačijoj, ispravnoj, valorizaciji desetljećima krivotvorene argumentacije kojom su ‘zainteresirani krugovi’ te mitove potkrjepljivali desetljećima. A koji im nikada kao danas nisu bili na klimavijim nogama.
Otuda ovakvi silni politički pritisci i opiranja ne bi li se osujetio svaki pokušaj znanstvenog razgovora o Jasenovcu.
Jer njima istina nikada nije bila važna.
Oni, kao apologeti propale jugoslavenske državne zajednice hoće status quo, da i dalje traje ovakvo stanje, dakle stanje političkog i povijesnog ‘sivila’, a svako svođenje čistih računa njima nije prihvatljivo. Zato što bi se možda moglo pokazati kako oni ‘vragovi’ koje su desetljećima gurali na ‘krivu stranu povijesti’, možda i nisu tako crni kako su se činili crnim. Ili, još i važnije, možda niti oni drugi, oni bijeli, možda i nisu tako bijeli kako se činilo da su bijeli.
Zaključno, zar zaista danas nekome treba objašnjavati kako znanstveno – stručni skup može biti o bilo kojoj temi, bilo gdje na svijetu. I svi mogući zainteresirani, koji smatraju da imaju što reći mogu se prijaviti, mogu biti sudionici, izlagači, a ako nisu onda u raspravama nakon izlaganja mogu razgovarati o čemu god hoće, postavljati pitanja koja hoće, tvrditi što god hoće i sl. Znanost je trajno podložna reviziji, propitivanju, analizi, ” napisao je dr. Granić na društvenoj mreži.