Hrvatska politička scena ulazi u fazu visoke napetosti pred nadolazeće parlamentarne izbore. Dok se s lijeve strane formira ideološki homogen blok, desnica ostaje razmrvljena, suočena s matematičkom nemilosrdnošću izbornog sustava i unutarnjim podjelama. U središtu te drame nalazi se HDZ, koji pod teretom desetljetnog skretanja ulijevo pokušava pronaći put do suverenističkih birača, dok mu “mutna voda” političkih kompromisa polako dolazi do grla. Sve to analizira Ivan Kujundžić jedan od utemeljitelja HDZ-a i narodni tribun.
“Ovih dana krenula je kampanja za sljedeće parlamentarne izbore, na kojima Milanović i lijevo-marksističko-zelena šestorka prijete HDZ-u i posve atomiziranoj desnici, koja ovako fragmentirana nema sigurnost u pobjedu po D’Hondtovu modelu, niti po trenutačnoj klimi na desnici može ostvariti rezultat za novi mandat nacionalne, suverenističke vlasti.
Most pod Grmojom i Miletićem neće biti isti, no sigurno će tražiti svoju šansu. Teško je očekivati tu gozbu, kako bi zlobnici rekli — od svih zdravica jedino se napiti političke krvi HDZ-u. Tako smo posve uhvaćeni u Dabrinu razigranu branu jedne političke baruštine, igara i igrica, isprepletenih interesa poput granja, čija je mutna voda HDZ-u, bojim se, došla do grla.
U toj Dabrinoj brani utopio se i HSLS i Hrebak, koji bi prvi, kao pravi liberali, trebali biti za slobodu govora i izražavanja ili, ako već idu u zabrane, onda s knedlom u grlu podržati inicijativu zakona spletenu u Dabrinoj brani, a protiv dvostrukih konotacija totalitarizama.
Ideološko nasukavanje i disidenti
HDZ-ov brod, već desetljeće nagnut nalijevo, Plenković pokušava ispraviti uz navijanje Thompsona, što neće biti dovoljno za pobjedu ako ne pozove sve „disidente“ i sastavnice u HDZ-u i na suverenističkoj strani. Jer ako mu Dabro bude šansa, a Kovač i ini ostanu nepoželjni disidenti izvan HDZ-a, lako se može dogoditi da izostavljeni pristanu uz Jonjića biti „kovači“ vlastite sreće na budućim izborima.
Bit će veselo, i uz pjesme budnice, od sunčanog istoka do crnog zapada.
Pitanje zabrana i dvostrukih mjerila
U načelu, kao demokratsko društvo, trebali bismo biti protiv svih zabrana koje ne remete javni moral, red i mir, a poglavito protiv zabrana pjevanja, jer tko pjeva, zlo ne misli. No čini mi se kako su mainstream mediji srcem i dušom branili jednog oca, ono Porfirijevo početničko pjevanje četničkih budnica i elegija i nikom ništa.
Pa zašto drugi, pa i Dabro, nemaju isti tretman kad pjevaju ili se vesele u svom dvoru i šoru? Dok god se time ne uznemirava javni prostor, nitko se ne bi trebao osjećati ugroženim, a ponajmanje „njegovatelji“ komunističkog totalitarizma, pioniri pjesama „Ljubičice bijele“.
Suočavanje s prošlošću
Oni koji nisu spremni na najmanji iskorak prihvaćanja — ne pomirbe, već gole istine — pokazali su to i na nedavnoj promociji knjige Skrivena grobišta Hrvata u Sloveniji, na kojoj se nisu pojavili ni Milanović, ni Kekini, ni Puhovski. Time zapravo njeguju „baštinu“ zlosmišljenog poslijeratnog partizansko-komunističkog zločina. Nažalost, ovu temu nismo apsolvirali devedesetih godina niti smo je, kao demokratsko društvo, osvijestili. Naprotiv, ostao je procijep polarizacije s jednim pravom na istinu.
Politički epilog
Tako sada, kao društvo, proživljavamo pravi oksimoron moralnih prodika i inverzija starih, ocvalih „kilera“, raznih Pupovaca i Puhovskih, koji svakodnevno u „našim“ prodanim medijima dijele moralne lekcije. HSLS i Hrebak traže je u najavama izlaska iz koalicije, koje Plenković rješava migom prstiju kroz frizuru. Prijedlog zakona o zabrani simbola i isticanja vrijednosti sva tri totalitarizma 20. stoljeća, pokušaj je spašavanja rejtnga Domovinskog pokreta koji je u podrumu.
Svako daljnje poigravanje moglo bi potpisati presudu poraza desnice i HDZ-a, pogubljenog između pijeteta prema žrtvama komunizma i percepcije „njegovanja“ simpatija prema izvršiteljima zločina. Nadam se, ne još zadugo, ako Bog da, ” piše Ivan Kujundžić.