Pišr: Domagoj Franić
Putin (ili njegov dvojnik) otputovao je u Azerbajdžan pokušati ugovoriti šverc ruskog plina krajnjim dobavljačima preko te zemlje. No to je sekundarni cilj njegovog posjeta, primarni je pokazati rusima i svjetskoj javnosti “hladnokrvnog vođu”, koji probleme u Kursku “smatra sporednima” i nebitnima…
Prokušane metode prodavanja magle neukom stanovništvu. Jednostavnije je problem ignorirati i prikazati ga minornim, nego se njime ozbiljno pozabaviti. Jer bi mogao “kiksati” i pokazati koliko je nemoćan.
Putin se tako i ponaša, poput noja zabija glavu u pijesak….
Većina vojnih analitičara i stratega nije sigurna što je cilj Ukrajinske invazije i najvažnije pitanje. Do kuda i do kada ukrajinci namjeravaju napadati i pod svoju kontrolu stavljati teritorij rusije?
Ciljeve ukrajinskog napada i okupacije pojasnio sam u jednoj od prethodnih kolumni, sada bih se pozabavio svojim viđenjem dubine prodora i trajanja operacije. Ne uzimajte ga zdravo za gotovo, to je samo moje mišljenje
Musk: „Jeste li ozbiljno toliko retardirani da mislite da sam donirao Cybertruck ruskom generalu?”
Na samom početku napada, prvog dana sam naglasio da Ukrajina nema namjeru osvajanja cijele oblasti Kurska ni stavljanje nuklearne elektrane Kursk pod svoju kontrolu. Tako mislim i sada.
Da su to željeli, Ukrajinci su to vjerojatno mogli i ostvariti u prva 3-4 dana probija, usmjeravajući većinu snaga na taj pravac ali nisu… Ciljano su širili mostobran lijevo i desno uz granicu sa Ukrajinom, prodorima u dubinu ruskog teritorija od 20-40 kilometara.
Dolaskom ruskih pojačanja, napredovanje ukrajinskih snaga se usporilo, ali ne i zaustavilo. Da bi postigli barem nekakav uspjeh, rusi bi morali u oblast Kurska prebaciti minimalno dodatnih 20-30 tisuća vojnika. Ne ročnika, već iskusnih vojnika iz Dombasa, Zaporižja i drugih dijelova Ukrajine.
To je po ruse vrlo riskantan potez. Slabljene napadačkih kapaciteta na istoku Ukrajine moglo bi dovesti do kolapsa bojišnice. Ma koliko dnevno gledali i slušali o ruskim napredovanjima u Donbasu, to je trenutna, prividna situacija.
Na gotovo svim bojišnicama u Ukrajini napadi ruskih postrojbi znatno su izgubili intenzitet. Osim na pravcu Pokrovska koji je lakmus papir za “rusku snagu” u istočnom dijelu Ukrajine i koji “ne smije pokazati slabost” i propadanje. U njega gleda cijela svjetska javnost. Simbol je ruskog “uspjeha” i snage….
Ali doći će vrijeme i za Pokrovsk, vrlo skoro. Bez pričuva koje su povučene prema napadnutom ruskom teritoriju “zamor materijala” i nedostatak popune ljudstvom pokazati će se uskoro…
I onda… do kuda će Ukrajinci ići? Prije svega do tamo gdje mogu “opravdati uloženi trud”. Dakle, do trenutka i dijela teritorija gdje je dobitak isplatljiv i dok gubitci tehnike i ljudstva opravdavaju količinu dobijenoga.
I takvi napadi kod vojnih stratega imaju limite na koje Ukrajinci svakako paze, a to je mogućnost ukopavanja, osiguravanja i zadržavanja osvojenog prostora. Ukopavat će se na uzvisinama, a ne u dolinama, ukopavat će se na rubovima šuma, a ne na livadama i ukopavat će se uz riječne tokove kao prirodne barijere za neprijatelja, kao što je npr. rijeka Seym.
Vjerojatno će ići na Rylsk kojega također rijeka Seym može izolirati rušenjem mostova u samom gradu. Jer osvojeni prostor treba zadržati, on je glavni alat za buduće pregovore s Kremaljskom svitom.
Cijenim da će Ukrajinci onoga trenutka kada budu morali prijeći u potpunu obranu, kad će napredovanje biti neisplativo i teško ostvarivo bez značajnijih gubitaka, otvoriti nova žarišta.
Prije svega napadom na Krim. Hoće li to biti napadi kopnenim prostorom prema Berdyansku, iskrcavanje na Kiburnsku prevlaku ili desantiranje na nekim drugim dijelovima, to će pokazati vrijeme i obavještajni podaci koje Ukrajinci imaju.
Dominacija nad Krimskim nebom i rušenje Krimskog mosta bit će osnovni preduvjeti za to, a pripreme su zasigurno u velikom stupnju izvršenosti i planiranja.
Ukrajinci neće dozvoliti da se psihopati omogući vrijeme za oporavak od šamara koje je primio i da utihnu negodovanja u Kremaljskim krugovima, šamare mora dobijati konstantno dok svi ne shvate da se mit o novom carstvu zaista urušava i da je vrijeme za Putinov silazak sa trona. Na bilo koji način.
