Ugledni kirurg i najdoktor dr. Hrvoje Tomasović pozvao je medije na “montirani bombaški proces”.
“Dana 5. srpnja 2023. godine u 15 sada zakazano je ročište na sudu Hrvatske Liječničke Komore ili ti HLK gdje me se želi osuditi i vjerojatno pokušati oduzeti mi licencu zbog moje javno izgovorene riječi zajamčene Hrvatskim Ustavom u slučaju “Matijanić”.
Pošto su suđenja javna i transparentna u našoj državi pozivam sve zainteresirane novinare, medije i ostale da prisustvuju tom montiranom bombaškom procesu”, napisao je.
Donosimo u cijelosti njegovu obranu:
HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA
ČASNI SUD
Ulica Grge Tuškana 37/II
10 000 Zagreb
na broj:
Klasa: 052-02/22-03/52
Ur. broj: 385-02/02-23-08
PODNOSITELJ ZAHTJEVA: Povjerenstvo za medicinsku etiku i
deontologiju Hrvatske liječničke komore
DISCIPLINSKI PRIJAVLJENI: HRVOJE TOMASOVIĆ, dr. med.,
Sv. Ane 91, 10430 Samobor, zastupan po:
Predmet: Disciplinski predmet – zbog disciplinske povrede iz čl. 4. st. 2. toč.2. i 4. Pravilnika o disciplinskom postupku HLK (objava na Facebook o Vladimiru Matijaniću)
PODNESAK DISCIPLINSKI PRIJAVLJENOG
1 x kojim dopunjuje očitovanje
– obranu od 08.09.2022. godine
I/
Disciplinski prijavljeni ostaje u cijelosti kod Očitovanja od 8.9.2022. godine koje je ujedno njegova obrana u pisanom obliku te se ovim očitovanjem dopunjuju navodi obrane od 8.9.2022. godine i iznosi obrana u skladu sa člankom 37. st. 1. Pravilnika o disciplinskim povredama (dalje: PDP-a)
Disciplinski prijavljeni nije počinio nikakvu disciplinsku povredu opisanu u PDP-a Hrvatske liječničke komore niti povredu Kodeksa medicinske etike i deontologije (dalje: Kodeksa) te se ne osjeća krivim.
Upravo suprotno, Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK (dalje: Povjerenstvo za etiku) je u cijelosti napustilo svoju procesnu poziciju zadanu PDP-om – savjetodavno tijelo Časnog suda u prethodnom postupku – te je preuzelo procesnu ulogu disciplinskog tužitelja pa da bi nakon podignutog Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka (dalje: Zahtjeva) odlučivalo o sebi samom tj. odlučivalo o osnovanosti vlastitog Zahtjeva što je presedan u povijesti bilo kojeg suđenja u HLK, ali i u pravnom sustavu na području RH !
II/ o nenadležnosti ovog suda
Časni sud i Povjerenstvo nisu nadležni za postupanje u ovom predmetu prema disciplinski prijavljenom.
Disciplinski se postupak može voditi samo prema onima koji povrede počine u obavljanju svog liječničkog rada tj. u okviru liječničkog radno-pravnog i/ili ugovornog odnosa.
Sve izvan toga prednje navedenog ne spada u djelokrug i nadležnost ovog suda i Povjerenstva i ne može biti interes bilo kojeg tijela HLK pa tako niti Časnog suda.
Povreda ugleda, časti, kleveta, bilo kakvo diskriminiranje, prijetnje, uznemiravanje izvan liječničkog rada sankcioniraju i za to postupak provode sudovi u RH pa liječnik ne odgovara ovom sudu za to što privatno kao pojedinac radi i misli i za koji se svjetonazor opredjeljuje.
To nije u nadležnosti ovog suda.
U prilog i dokaz prednje navedenom možda najbolje svjedoči odredba članka 16. toč. 5. PDP-a kojim se određuje da Zahtjev mora sadržavati „tijek pružanja zdravstvene usluge koja je prethodila događaju zbog kojeg se podnosi zahtjev (činjenični opis)“.
Ova pregnantna odredba jasno ukazuje da se postupak pokreće za povredu koja se dogodila tijekom pružanja zdravstvene usluge koja je prethodila povredi tj. događaju zbog kojeg se podnosi zahtjev, dakle samo u svezi s zdravstvenom uslugom u radnom procesu kojeg je obavljao prijavljeni.
Svako drugo posezanje u intimu pojedinca, njegova građanska prava i slobode izvan sustava redovnog sudovanja, da slobodno i ni od koga ometan slobodno izražava svoja uvjerenja i stavove te pokušaj da se ovim Sudom i sudovanjem stvori neki „Supra-sud za liječnike“ predstavlja upliv i ograničavanje sloboda izražavanja, mišljenja i govora.
„Ukoliko liječnik postupi ili propusti postupiti sukladno propisanim obvezama, podliježe odgovornosti, koja može biti disciplinska, prekršajna, kaznena ili građansko-pravna.“
(Disciplinska odgovornost liječnika, Dr. sc. Damir Juras, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 51, 3/2014., str. 625-657., str. 626.)
„Disciplinska odgovornost može se definirati kao odgovornost liječnika za povredu zakonskih obveza i pravila struke, za koju se u propisanom postupku od strane nadležnog tijela izriče zakonom određena kazna. Disciplinska je odgovornost liječnika u Republici Hrvatskoj regulirana odredbama ZOL-a, Pravilnika o disciplinskom postupku i Kodeksa medicinske etike i deontologije.“
(isto, str. 626.)
„Protupravnost, kao element disciplinske povrede, obuhvaća zahtjev da je za njezino postupanje uvjet da se radi o radnji koja je u protivnosti s pozitivnim propisima kojima je određen način izvršenja liječničke djelatnosti. Ako u radnji liječnika nema elemenata protupravnosti, onda ne postoji niti njegova disciplinska odgovornost.“
(isto, str. 629.)
„Disciplinska povreda jest narušavanje pravila kojih se liječnik dužan pridržavati prilikom obavljanja liječničke djelatnosti, a koja u ukupnosti čine liječničku dužnost.“
(isto, str. 630.)
Disciplinski prijavljeni evidentno nije prema pok. Vladimiru Matijaniću postupao u obavljanju svoje liječničke dužnosti i pružanja zdravstvene usluge tj. nije postojao odnos liječnik-bolesnik.
Liječnici djelujući u svojoj radnoj sredini u obavljanju liječničkog poziva su stegnuti određenim pravilima koja im nameću ograničenja te se u slučaju kakvog kršenja tih pravila otvara mogućnost za vođenje disciplinskog postupka.
Međutim, liječnici nisu u svojem privatnom djelovanju izvan radne okoline stegnuti pravilima radne sredine te su slobodni izraziti se kao pojedinci u pluralnosti njihovih interesa koja im pravila radne sredine ne mogu i ne smiju onemogućiti.
Liječnik izvan radne sredine može biti i „zoon politikon“ (ustav jamči svim građanima slobodu političkog djelovanja) te može pisati i izražavati se o i u svim drugim područjima društvenog života.
Liječnik izvan radne sredine može biti i „pro life“ aktivist i pripadnik grupa koje se tome protive što je sve legitimno. Može biti „desničar“ ili „ljevičar“ i slobodno pisati i govoriti o i u politici.
Podnositelj Zahtjeva i druga tijela HLK se pokretanjem ovog postupka previše paternalistički i autoritarno odnose prema slobodama koje se disciplinski prijavljenom jamče Ustavom i Konvencijom i praksama istih koje proizlaze iz pravorijeka Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, a kako će se to pregledno iznijeti u ovom očitovanju.
Svaki delikt izvan radnog procesa spada u nadležnost redovnog suda i za to redovne odgovarajuće vrste postupka.
III/ o Povjerenstvu za etiku koji se nalazi u dvostrukoj ulozi:
a) ulozi disciplinskog tužitelja i
b) ulozi tijela koje daje mišljenje na svoj vlastiti Zahtjev
Ad. a.)
Povjerenstvo za etiku najprije je Zahtjevom od 28.12.2022. godine pokrenulo disciplinski postupak protiv disciplinski prijavljenog i uputilo ga Časnom sudu HLK u skladu sa člankom 14. st. 3. PDP-a.
Predsjednik vijeća Časnog suda HLK je temeljem članka 14. st. 4. PDP-a proslijedio Zahtjev na provođenje prethodnog postupka – Povjerenstvu za etiku – dakle istom tijelu koje je podnijelo Zahtjev tako da to tijelo dade mišljenje o sebi samome tj. o svojem stavu i mišljenju izraženom u Zahtjevu !!!???
Povijesno gledajući, takva je mogućnost (da se sudi o vlastitim zaključcima) nekada i egzistirala u sustavu šerijatskog prava u vrijeme Turske vladavine na ovim prostorima jer je u takvom sustavu sudac (kadija) ujedno bio i tužitelj !
Stoga je u narodu još iz tog vremena poznata krilatica: „Kadija te tuži, kadija te sudi“ !
Možda ponajbolja slika takvog problema (tužitelj i sudac u istoj osobi) dana je u književnosti u romanu Meše Selimovića – Derviš i smrt pa se tijela HLK upućuju na proučavanje tog kapitalnog djela književnosti.
Sustav sudovanja šerijatskog prava koherentan je orijentalnim despocijama, ali ne i konsolidiranim građanskim društvima koja su kao civilizacijsku tečevinu izborila odjeljivanje procesne uloge suda od uloge tužitelja, ali i diobu sudbenih vlasti od tijela optuživanja u dijelu postupka kada se ispituje osnovanost navoda optužnice.
Bez ispitivanja navoda optužnice od strane neovisnog i nepristranog suda u trenutku nakon podizanja optužbe, optužna bi tijela bila puki represivni instrumentarij nad građanima i uvod u totalitarizam.
Ad. b.)
Člankom 17. st. 1. i 2. PDP-a određeno je:
(1) Prethodni postupak provodi Povjerenstvo za stručna pitanja i stručni nadzor HLK odnosno Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK (dalje u tekstu: Povjerenstvo) kad im predsjednik vijeća Časnog suda HLK proslijedi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka.
(2) Po primitku zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, predsjednik Povjerenstva provjerava ispunjenost formalnih pretpostavki za vođenje postupka.
(3) Ako utvrdi da je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati, pozvat će podnositelja da zahtjev ispravi odnosno dopuni u roku od 15 dana. U pozivu za ispravak odnosno dopunu zahtjeva, podnositelja će se upozoriti na posljedice propuštanja udovoljenju zahtjeva.
Prednje citiranim odredbama je predviđeno da tzv. „prethodni postupak“ provode:
1. Povjerenstvo za stručna pitanja i stručni nadzor HLK odnosno
2. Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK
Ako je Povjerenstvo za etiku podnijelo Zahtjev kao disciplinski tužitelj onda minimum pravne sigurnosti i pravnosti sustava imperativno zahtijeva da se u ovom postupku dostojanstveno postupa prema disciplinski prijavljenom i da se ne vrijeđa javni i pravni poredak RH pa je trebalo prethodni postupak (ako je on uopće potreban) povjeriti DRUGOM TIJELU – Povjerenstvu za stručna pitanja i stručni nadzor HLK.
Postavlja se pitanje je li logički i životno, a i pravno neupitno, da disciplinski tužitelj odlučuje o sebi samome tj. da o vlastitom Zahtjevu odlučuje upravo onaj tko je Zahtjev podnio ???
Takva kumulacija interesa i sukoba interesa te nadležnosti jednog tijela (odlučivanje o svojim postupcima propisanom formalnom postupku) nije dopuštena i predstavlja golu arbitrarnost.
Taj neki sukob interesa i logike, pače i maksima da „nitko ne može biti sudac u vlastitoj stvari“, u ovom se slučaju odlučivanja o vlastitim uradcima uopće ne primjećuje i ne primjenjuje.
Takvo nešto ne živi unutar sustava sudovanja kojeg čine tijela HLK.
Opisanim se ne ostvaruje konvencijsko pravo iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN 19/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05,1/06, 2/10, 13/17) (dalje: Konvencija) da svatko ima pravo da o njegovoj stvari odluči NEOVISNI I NEPRISTRANI sud.
Budući je HLK krovna liječnička udruga u RH kojoj pripadaju javne ovlasti pa je tako ustanovila sudove čije odluke mogu utjecati na rad svakog liječnika (oduzimanje odobrenja za samostalni rad) – čl. 73. st. 1. toč. 4. i 5. PDP-a – ovakav se sud ima smatrati sudom kojeg spominje konvencija i taj sud mora biti neovisan od bilo čijeg mišljenja.
Temeljem članka 141. Ustava RH Konvencija i njezina praksa su izravno/direktno primjenjive na državljane i obvezuju nacionalne sudove te je po pravnoj snazi iznad zakona tj. ona predstavlja dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka.
No, za potrebe ovog postupka potrebno je još malo analizirati i daljnje odredbe članka 17. st. 4. i 5. PDP-a koje određuju:
(4) Ako podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka u roku iz stavka 3. ovog članka ne postupi po traženju Povjerenstva, Povjerenstvo će rješenjem odbaciti zahtjev. Protiv ovog rješenja može se podnijeti posebna žalba Visokom časnom sudu HLK. Žalba se podnosi u roku od tri dana od dana dostave rješenja.
(5) Ako je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje zahtjeva, Povjerenstvo će odbaciti zahtjev rješenjem protiv kojeg se može podnijeti posebna žalba Visokom časnom sudu HLK. Žalba se podnosi u roku od tri dana od dana dostave rješenja.
Naime, ako bi Povjerenstvo za etiku slučajno i ocijenilo da je njegov vlastiti Zahtjev „nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati“ trebalo bi svoje vlastito pismeno „rješenjem odbaciti“ i onda, ako vlastitom odlukom o vlastitom nije zadovoljna, protiv vlastitog rješenja o odbacivanju moglo bi podnijeti posebnu žalbu Visokom časnom sudu HLK !?!?
Sve prednje navedeno citira se samo iz razloga da se ukaže na besmisao postupka u kojem jedno tijelo – u ovom slučaju Povjerenstvo za etiku kao DISCIPLINSKI TUŽITELJ – ispituje navode vlastite optužnice (Zahtjeva) što je presedan i pravni nonsens.
Inače, odredbom članka 2. st. 2. PDP-a je određeno da se disciplinski postupak provodi odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku, ako ovim Pravilnikom nije drugačije propisano.
Civilizacijska pravna stečevina ugrađena u ZKP kao i u druge kaznene zakone EU da državno odvjetništvo ne može odlučivati o osnovanosti vlastite optužnice mora biti ugrađena i u PDP pa tako disciplinski tužitelj ne može odlučivati o osnovanosti svog Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka i time se treba u svjetlu konvencijskih i ustavnih prava građana rukovoditi.
O svemu tome Časni sud šuti i preko takvog nonsensa šutke prelazi te zakazuje raspravu iako se radi o povredi postupka.
Povjerenstvo za etiku ne može biti ovlašteni podnositelj Zahtjeva ako samo o sebi sudi u prethodnom postupku i stoga se predlaže odbaciti ovaj Zahtjev.
No, sve to prednje navedeno bi bio i samo pravni i logički nonsens kada bi Povjerenstvo bilo neko sporedno tijelo u ovom disciplinskom postupku, ali ono to nije – barem prema pravilima PDP-a.
Člankom 22. PDP-a određeno je da sud HLK nije vezan danim prethodnim mišljenjem Povjerenstva za etiku, ALI GA MORA UZETI U OBZIR pri donošenju odluke te obrazložiti zašto ga je usvojio odnosno odbio.
Na stranu to što PDP „luta“ u izričaju članka 22. PDP-a jer sud usvaja samo Zahtjev, a ne mišljenje Povjerenstva za etiku, ali je takvom stipulacijom mišljenje jednog tijela HLK (MORA GA UZETI U OBZIR) pridan značaj kojeg ne smije imati jer je sudu naloženo da obrazloži zašto ne „usvaja“ mišljenje jednog tijela što je gotovo ista obveza koju ima i prema podnositelju Zahtjeva kao disciplinskom tužitelju i prema disciplinski prijavljenom čime se ne samo ne ostvaruje konvencijski zahtjev da svatko ima pravo da o njegovoj stvari odluči NEOVISNI I NEPRISTRANI sud tj. ne ostvaruje se NEOVISNOST I NEPRISTRANOST suda i pravo na pošteno suđenje.
Da bi se ostvarila NEOVISNOST I NEPRISTRANOST suda, sud mora imati obveze samo i isključivo prema strankama u postupku i nikome trećem, poglavito ne prema Povjerenstvu za etiku koje daje mišljenje, a koje ne može uložiti žalbu.
Naime, Povjerenstvo temeljem članka 63. PDP-a ne može uložiti žalbu pa stoga nije stranka u postupku i njegovo se MIŠLJENJE NE MORA UZETI U OBZIR.
Na stavove i mišljenja članova časnih sudova HLK-a ne smiju i ne mogu djelovati mišljenja drugih tijela HLK budući ti sudovi moraju biti neovisni u svom radu, a na ovaj način to nikako nisu i ne doprinose poštovanju pravnih i demokratskih standarda koja su odavno i konvencijska prava.
Ovaj sud jest sud prema odredbama Konvencije jer njegove odluke imaju veliki utjecaj i mogu se životno, karijerno odraziti na disciplinski prijavljene budući da sud može izreći i disciplinsku mjeru trajnog oduzimanja odobrenja za samostalan rad (licence) kao i privremeno oduzimanje odobrenja za samostalan rad (licence) od mjesec dana do godine dana.
Stoga ustroj i djelovanje suda mora u svakom trenutku davati strankama u postupku uvjerenje o neovisnosti i nepristranosti jer jedino disciplinski tužitelj i disciplinski prijavljeni imaju prava stranaka u postupku.
Budući svi pravni akti nižeg pravnog reda moraju biti sukladni i podvrgnuti aktima višeg pravnog reda u smislu konvencijskih odredbi o neovisnosti i nepristranosti suda ovakve odredbe o mišljenju jednog tijela koje se mora uzeti u obzir ne smiju se primjenjivati u unutarnjem pravnom poretku RH bez obzira na njihovo prisustvo u odredbama PDP-a.
IV/ o nepostojanju sjednice Povjerenstva za etiku koji bi odlučio o pokretanju postupka
U Zahtjevu Povjerenstva za etiku navodi se da je disciplinski prijavljeni na društvenoj mreži „Facebook“ objavio javnu objavu koja sadrži dvije izjave opisane u toč. VII/ ovog podneska-Očitovanja.
Ovakav navod je neosnovan jer je disciplinski prijavljeni kao svoju objavu objavio rečenicu pod toč. 1. opisanu u toč. VII/ ovog Očitovanja dok se pod toč. 2. nalazi njegov KOMENTAR upućen osobama koje su ga napale zbog izraza sućuti i poštovanja iz objave.
Slijedom navedenog ovakav navod Zahtjeva ne odgovara stvarnom stanju i dokazima.
Kada je Povjerenstvo u dokaz svojih navoda zahtjeva dostavilo komentar disciplinski prijavljenog iz toč. 2. opisanog u toč. VII/ ovog Očitovanja trebalo je dostaviti i komentare onih kojima je disciplinski prijavljeni replicirao kako bi se shvatio kontekst u kojem je došlo do komentara.
Komentar nije isto što i objava jer je komentar ograničeno vidljiv.
Sam Zahtjev nosi nadnevak od 28.12.2022. godine s time da je isto Povjerenstvo zatražilo očitovanje liječnika o njegovim komentarima prije toga dopisom od 8.8.2022. godine te je u dokaz svog taženja navelo poveznicu teksta objavljenog na portalu INDEKS. To znači da je Povjerenstvo za etiku zatražilo da se disciplinski prijavljeni očituje na nešto što Povjerenstvo posredno dokazuje – ispisom teksta portala INDEX koji komentira objavu i komentar disciplinski prijavljenog, dakle da se očituje na tekst portala INDEX o njegovoj objavi.
Taj tekst INDEX-a je predmet posebnog kaznenog postupka.
Predmetni zahtjev za očitovanje Povjerenstva potpisala je Predsjednica, no iz priloženih dokaza audio i video snimki ( na You Tube kanalu ) vidljivo je kako odluka da se podnese zahtjev za očitovanjem nije donesena javnim glasovanjem svih članova Povjerenstva (čl. 12. Statuta HLK) ni da je ta odluka ikada donesena, nego je zahtjev za očitovanjem samostalna i neovlaštena odluka predsjednice Povjerenstva.
Na You Tube kanalu disciplinski prijavljeni je objavio snimljeni razgovor sa tajnikom HLK iz kojeg slijedi da Povjerenstvo za etiku nije sačinilo zapisnik o sjednici Povjerenstva na kojoj bi se raspravilo i zaključilo da se disciplinski prijavljeni treba očitovati na ono što je INDEX objavio o njegovoj objavi i komentaru. Budući da je objava i komentar disciplinski prijavljenog učinjena 6.8.2022. godine, a već 8.8.2022. godine je Povjerenstvo bez sjednice zatražilo očitovanje disciplinski prijavljenog potpuno je jasno da postupak koji prethodi zahtjevu nije bio u skladu sa PDP-om pa je postupak optuživanja tj. pokretanja ovog postupka protivan pravilima i ovakav zahtjev je nevaljan.
Posebno se još jednom upire na to da nevaljanost ovog postupka proizlazi i iz činjenice da je Povjerenstvo za etiku odlučivalo o vlastitom zahtjevu što je protivno „arhitekturi“ pravnog sustava RH jer niti jedno tijelo ne može odlučivati u nekom ispitnom postupku o vlastitom zahtjevu.
Na prednje opisani način – pozivanje na očitovanje disciplinski prijavljenog u ime Povjerenstva, a da prethodno nije održana sjednica Povjerenstva koje uopće nije donijelo odluku niti o istoj sačinilo zapisnik, kao i o dovođenju Povjerenstva u dvostruku ulogu kako je to precizno opisano u toč. III ovog podneska – oni koji u ime Povjerenstva upravljaju istog doveli su se u zonu zabranjenog i zlouporabe prava što bi mogao biti nekog drugog, sudskog postupka.
DOKAZ: preslušavanje objavljenog razgovora sa tajnikom HLK koji je objavljen na You Tube kanalu – https://www.youtube.com/watch?v=IaqxR_irt4g
Sve prednje navedeno ukazuje da ovakva užurbanost (od 2 dana nakon objave komentara) i odlučivanje o vlastitom aktu ne ostvaraju jamstvo prava na pošteno suđenje u smislu Konvencije i predstavljaju narušavanje prava koje disciplinski prijavljenom pripadaju u postupku.
U svakom slučaju svi prednje iznijeti pravni prigovori predmetnom Zahtjevu oduzimaju legitimitet i stvaraju neoborivi osjećaj posvemašnjeg izostanka neovisnosti, nepristranosti i principijelnosti bez kojih niti jedan postupak ne može biti pravedan i pošten te ukazuju ZAHTJEV kao neosnovan, protuzakonit.
PREDLAŽE SE ODBACIVANJE ZAHTJEVA ZBOG PREDNJE OPISANIH POVREDA PDP-A.
V/ što je uopće sadržaj tzv „prethodnog postupka“ ?
Člankom 18. st. 1. PDP-a određeno je da je Povjerenstvo tijekom prethodnog postupka dužno provjeriti sve činjenice i dokaze navedene u Zahtjevu, a po potrebi i iste pribaviti ako je to potrebno radi donošenja stručnog mišljenja o opravdanosti Zahtjeva, odnosno o opravdanosti pokretanja disciplinskog postupka pred Sudom HLK.
Ono mora:
– „provjeriti sve činjenice
– i dokaze“,
a „radi donošenja stručnog mišljenja o opravdanosti Zahtjeva“
U prethodnom postupku Povjerenstvo daje stručno mišljenje o opravdanosti Zahtjeva, a u konkretnom slučaju Povjerenstvo za etiku je ocjenjivalo opravdanost vlastitog Zahtjeva tj. procjenjivalo o sebi samima !!!!
Budući se stručno mišljenje Povjerenstva daje za potrebe disciplinskog postupka i na to stručno mišljenje tj. njegovo obrazloženje se primjenjuju odredbe PDP-a, ali i odredbe ZKP-a.
Stoga, obrazloženje akta Povjerenstva za etiku mora sadržavati razloge o odlučnim činjenicama.
Iz prednje navedenog, svakom prosječnom čovjeku mora biti jasno da rad Povjerenstva mora biti nepristran, objektivan i iznad svega principijelan i neovisan i pri čemu se sve nabrojane kvalitete takvog rada moraju vidjeti iz obrazloženja akta.
Utvrđenja Povjerenstva ne smiju biti samo puki vrijednosni sudovi već moraju predstavljati utvrđenja pravno relevantnih činjenica na koje se primjenjuju pravni i demokratski standardi slobodnog društva, a pri tome prijavljeni misli, osim procesnih pravila i na demokratske standarde slobode govora, mišljenja i polemiziranja u javnom prostoru i za njihovu primjenu Povjerenstvo moga iznijeti RAZLOGE.
Nadalje, iz obrazloženja nije vidljivo je li Povjerenstvo razmatralo objavu i komentar disciplinski prijavljenog u okviru ustavnih i konvencijskih standarda koji se primjenjuju u RH ? O tome obrazloženje Povjerenstva šuti pa se u tom dijelu uopće ne da niti ispitati.
Zahtjev Povjerenstva za očitovanje sadrži nedopustivi paternalistički stav kojim, kao institucionalno nadređeno i superiorno tijelo, sebe nameće kao jedini i glavni autoritet za ocjenu moralne opravdanosti izražavanja i intelektualne slobode izražavanja misli disciplinski prijavljenog.
Povjerenstvo za etiku nije pribavilo dokaze o svim činjenicama jer svjesno prešućuje da komentar iz toč. VII/2 nije objava pa stoga nije ispunilo ni tu svoju temeljnu dužnost koju propisuje PDP.
Ako Časni sud ili Povjerenstvo ovim postupkom sankcioniraju slobode političkog mišljenja i izražavanja onda neka se to jasno artikuliraju u ovom slučaju.
Iz obrazloženja Povjerenstva i navoda Zahtjeva nije jasno kojim je to točno NAVODIMA i/ili DIJELOVIMA NAVODA objave i komentara izloženih u toč. VII/ ove obrane disciplinski prijavljeni počinio povrede odredbi Kodeksa i PDP-a.
Obrazloženje Povjerenstva ne samo da nema razloga nego niti navođenja odlučnih činjenica baš kao niti analize istih i predstavlja arbitrarnost u postupanju na što nitko od tijela nema pravo.
Takav postupak nije dostojan pravila struke niti prava koje čovjek danas uživa u demokratskom društvu. To u demokratskoj državi ne smije postojati.
Zbog obrazloženja Povjerenstva koje to suštinski nije, nije moguće zaključiti čime se Povjerenstvo vodi u ocjeni postupaka prijavljenog tj. istog nije moguće podvrgnuti kritici pa disciplinski prijavljenom ostaje kao mogućnost vjerovati da će Časni sud za svoje mišljenje iznijeti obrazložene razloge te navesti i ocijeniti pravno relevantne činjenice tj. biti na visini zadaće koja mu je dana PDP i odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku i da se neće voditi sklonostima prema bilo kojoj od strana u postupku ?
Sve što je javno objavljeno, javno se komentira i podložno je javnoj kritici i tu nikakve zabrane cehova, struka i dr. ne mogu ograničiti to univerzalno ljudsko pravo.
Tek slobodom govora i mišljenja društvo se razvija i odjeljuje se od autoritarnog, totalitarnog.
Tek slobodom mišljenja i govora čovjek živi slobodno.
Upravo zbog svega prednje navedenog, Europski sud za ljudska prava u svojim pravorijecima ističe da „sloboda izražavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog društva i jedan od preduvjeta njegova napretka i razvoja svakog pojedinca“ (Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 49).
Dapače, članak 10. Konvencije (sloboda izražavanja) nije primjenjiv samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju; to su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumlja bez kojih nema „demokratskog društva“ (Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 49, Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 59).
Iznimke od slobode izražavanja moraju se strogo tumačiti, a potrebu za bilo kakvim ograničenjima potrebno je uvjerljivo utvrditi (Stoll protiv Šbvicarske, stavak 101, ponovljeno u Morice protiv Francuske, stavak 124 i Pentikainen protiv Finske, stavak 87)
Za kraj o ovome možda još jedna misao domaćeg autora – dr. sc. Sanje Grbić: „Bez širokog jamstva prava na slobodu izražavanja koju štite nezavisni i nepristrani sudovi, nema ni slobodne zemlje, a nema ni demokracije“
VI/ o neodređenosti Zahtjeva i protivnosti Zahtjeva PDP-u
U obrazloženju Zahtjeva na str. 4., koja je ujedno jedina strana obrazloženja gdje Povjerenstvo za etiku POKUŠAVA iznijeti razloge za podnošenje Zahtjeva, navodi se da:
izjave disciplinski prijavljenog „ETIČKI SU SPORNE“
a da kada se govori o ustavnim pravima da je članak 59. Ustava RH „definirao da se SVAKOM JAMČI PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU U SKLADU SA ZAKONOM“
i da dr. Tomasović „NEPRIMJERENIM RJEČNIKOM I SADRŽAJEM KOMENTIRA SMRT GOSPODINA MATIJANIĆA“
te da „IZJAVE LIJEČNIKA TOMASOVIĆA IZLAZE IZVAN UOBIČAJENIH OKVIRA PRMJERENOG JAVNOG DISKURSA O OKOLNOSTIMA SMRTI GOSPODINA VLADIMIRA MATIJANIĆA“
kao i da te izjave „NE PREDSTAVLJAJU PRIMJER IZRAŽAVANJA POŠTOVANJA NEČIJE OSOBNOSTI I DOSTOJANSTVA NAKON SMRTI U JAVNOM PROSTORU“,
pa da dr. Tomasović „SUGERIRA DA ZDRAVSTVENA SKRB POČIVA NA PROTEKCIJAMA“.
Nadalje se u Zahtjevu tvrdi da „LJUDI VJERUJU LIJEČNICIMA“ (???) te da „HLK od svojih članova ne očekuje ponašanje, pogotovo ne u javnosti, koji bi se moglo protumačiti kao ZLORABLJENJE ZVANJA U CILJU DEKLARIRANJA OSOBNIH STAVOVA“.
Disciplinski prijavljeni je već ranije u pisanoj obrani od 8.9.2022. godine objasnio gotovo svaku rečenicu svoje objave i komentara, a to je još jednom precizno i potanko učinio u ovom podnesku tj. u toč. XI/ ove pisane obrane.
Povjerenstvo za etiku je u potpunosti zanemarilo i prešućuje politički diskurs u kojem je došlo do objave i komentara i to svjesno prešućuje, a što je sve objašnjeno u toč. XI/ ove pisane obrane.
Već je ranije bilo iznijeto da „rad Povjerenstva za etiku mora biti nepristran, objektivan i iznad svega principijelan i neovisan i pri čemu se sve nabrojane kvalitete takvog rada moraju vidjeti iz obrazloženja akta“.
To znači da ukupnost rada Povjerenstva za etiku mora biti vjerodostojnost jer snaga svakog mišljenja i pravorijeka proizlazi iz njegove uvjerljivosti. Uvjerljivosti razloga koji su u aktima tih tijela iznijeti; ne u uvjerljivosti sile.
Ako je tome tako nije jasno gdje je vjerodostojnost Povjerenstva za etiku koje u slučaju LADE VIDEC PENAVIĆ i njezinih objava na Facebooku zaključilo da „…ne nalazi dokaze da je liječnica prim. Dr. sc. Lana Videc Pavić, dr. med., prekršila liječničku etiku.“
DOKAZ: preslika dopisa Povjerenstva za etiku od 21.4.2023. godine
Kratko podsjetimo:
Liječnica prim. Dr. sc. Lana Videc Pavić, dr. med. je na Facebook-u objavila:
„upravo o tome se radi… očito je kod nas premali bilo bolesnih i umrlih da ljudi shvate… a znam i pojedince koji su i sami bili prilično bolesni ili imali bolest i/ili smrt u bliskoj okolini i nije pomoglo u promjeni mišljenja… kategorija „vjerovali ili ne“.
Nekad mi dođe da im svima poželim tešku bolest ako je to jedino što bi (neke) ipak natjeralo na reviziju stavova“
„Kad si kreten, ne pomaže ni domoljublje, niti činjenica da si liječnik, niti „prolife“ uvjerenje. Kretenima nema pomoći. Još jednom, nadam se samo da će virus biti dovoljno precizan kada se sad proširi dodatno…“
a, vodeći komunikaciju sa osobom Natašom Andrijašević, prim. dr. sc. Lana Videc Penavić, dr. med je objavila odgovor istoj tj. svoje komentare:
„ Natasa Andrijasevic da,
onda se NETKO MORA ZBOG IDIOTA UBIJATI NA POSLU tko zna koliko još dugo, ugrožavati sebe i svoju obitelj, raditi u iznimno teškim uvjetima u toj opremi.“
„Natasa Andrijasevic upravo tako.
NEKA ZAOBIĐU BOLNICE U ŠIROKOM LUKU. Problem je što će TAKVI, CVILEĆI, PRVI DOLETITI ČIM ZAKURE, POZIVAJUĆI SE NA SVOJA PRAVA. Njihove OBVEZE KO JEBE…“
Oni koji se ne žele cijepiti su za tu liječnicu KRETENI, IDIOTI, upućuje ih NEKA ZAOBIĐU BOLNICE U ŠIROKOM LUKU jer NE JEBU SVOJE OBVEZE pa joj dođe da im poželi TEŠKU BOLEST da bi ih natjerala na reviziju stavova prema cijepljenju te se ista NADA DA ĆE VIRUS BITI PRECIZAN KAD SE DODATNO PROŠIRI…
Na stranu to što upotrijebljeni vokabular ugledne liječnice nije primjeren, na stranu to što su pacijenti i porezni obveznici koji financiraju i njezin rad, ali ugledna liječnica „trpa sve pacijente u isti koš“ zaboravljajući pri tome napraviti distinkciju između onih zdravih necijepljenih i onih koji boluju od nekih teških bolesti (imunodeficijentni bolesnici, akutna febrilna bolest, nus pojave poslije prve doze cijepljenja, kemoterapija, presađivanje koštane srži, sindrom tromboze, sindrom kapilarnog curenja…komorbiditet zar ne ?) koje mogu nepoznatim cjepivima biti kontraindicirane, djeca (!)…i pri tome se zanemaruje strah koji je u to vrijeme vladao kod građana u pogledu nepoznatog cjepiva pa je i životno i logično da postoji zazor od nepoznatog u cjepivu kao i u svemu drugom što čovjeku nije iskustveno blisko
No, sve to prednje navedeno iz objave liječnice za Povjerenstvo za etiku „NIJE ETIČKI SPORNO“; ne predstavlja i nije osporavanje prava koja pacijentima pripadaju (da se ne odluče za vrstu liječenja što je njihovo pravo), to nije ZLORABLJENJE ZVANJA U CILJU DEKLARIRANJA OSOBNIH STAVOVA“; to nije osporavanje da se SVAKOM JAMČI PRAVO NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU U SKLADU SA ZAKONOM;
Sve navedeno je za Povjerenstvo za etiku „PRIMJEREN RJEČNIK I SADRŽAJ“, a „IZJAVE LIJEČNIKA NE IZLAZE IZVAN UOBIČAJENIH OKVIRA PRIMJERENOG JAVNOG DISKURSA“ te „PREDSTAVLJAJU PRIMJER IZRAŽAVANJA POŠTOVANJA NEČIJE OSOBNOSTI I DOSTOJANSTVA U JAVNOM PROSTORU“ i stoga Povjerenstvo za etiku „…ne nalazi dokaze da je liječnica prim. Dr. sc. Lana Videc Pavić, dr. med., prekršila liječničku etiku.“
Tužno.
Povjerenstvo za etiku tepa svom zvanju da „LJUDI VJERUJU LIJEČNICIMA“ !
Pravi dokaz takvog navoda Povjerenstva za etiku je objava Ranka Ostojića na Facebooku par dana iza tog događaja.
„….u jednom danu tri različite verzije, četiri pokušaja zataškavanja istine, od samog početka laži….do zadnje oksimorončine stručnog nalaza povjerenstva: greške nije bilo, ali je morao biti pregledan….“
DOKAZ: preslika citirane objave
Objava je iskaz povjerenja u stručne nalaze Povjerenstva kojeg od reda čine – liječnici !
Je li se bilo koje tijelo HLK oglasilo na tu objavu ?
Iz prednje navedenog se vidi da Povjerenstvo za etiku ne postupa prema svima jednako i njegova mišljenja kao niti postupci nisu nepristrani, objektivni i iznad svega principijelni i neovisni.
Protiv disciplinski prijavljenog vodi se neprincipijelna odmazda.
Člankom 2. st. 2. PDP-a određeno je da se disciplinski postupak provodi odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku, ako ovim Pravilnikom drugačije propisano.
Međutim, budući da je člankom 16. PDP-a određeno što sve Zahtjev mora sadržavati, isti je sastavljen protivno toj odredbi i po njemu se niti ne može niti smije postupati.
U vezi sa takvim pravilom koje nalaže odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o kaznenom postupku ukazuje se na potpunu neodređenost i nepotpunost Zahtjeva te se po takvom Zahtjevu ne može niti postupiti, a kamo li nastaviti dalje voditi bili kakav oblik disciplinskog postupka.
Prednje navedenim ukazuje se na potpunu paušalnost navoda u pogledu radnje izvršenja koje se disciplinski prijavljenom stavljaju na teret jer nije jasno kojim je to točno NAVODIMA i/ili DIJELOVIMA NAVODA objave i komentara izloženih u toč. VII/ ove obrane disciplinski prijavljeni počinio povrede odredbi Kodeksa i PDP-a
Što je u konkretnom slučaju protivno bilo kojoj odredbi Kodeksa u objavi:
„Nije baš da je bio sklon meni i mojim stavovima, ali uvijek mi je žao kada netko iznenada ode. Neosporno je da je bio vrhunski novinar vrlo opakog pera, ali bio je top profesionalac i treba mu odati počast premda bio na suprotnoj strani. Iskreno mi je žao zbog iznenadne smrti i ovim izražavam sućut njegovoj obitelji!“
Što je u tome neprimjereno, neodmjereno, suprotno Kodeksu ? O tome nema razloga u Zahtjevu. O tome obrazloženje Zahtjeva šuti.
Ako su DIJELOVI objave i komentara inkriminiraju uopće, nije navedeno koji dijelovi objave i komentara se smatraju neprimjerenim i inkriminirajućim?
Slijedom svega prednje navedenog Zahtjev je, laički općenit, bez prijeko potrebne određenosti i razumljivosti i protivan članku 16. PDP-a i standardima pravne sigurnosti koji se i na ovaj postupak primjenjuju iz kaznenog postupovnog prava
Svakom prosječnom čovjeku koji pročita Zahtjev mora biti jasno što je to disciplinski prijavljeni objavio i čime je počinio povredu zbog koje može biti disciplinski kažnjen ukorom.
Časni sud je vezan Zahtjevom jer je on neovisni sudionik u ovom postupku pa nije jasno kako uopće sud i ovo povjerenstvo može postupati na temelju tako uopćenog sastavljenog zahtjeva.
Adresati na koje se neka pravna pravila odnose moraju jasno i neupitno znati koja se to ponašanja sankcioniraju pa ih u zahtjevu treba jasno i opisati jer uopće nije jasno iz zahtjeva smatra uvredljivim komentarom na društvenoj mreži.
Pri tom se ostavlja po strani sve ono što je ovdje iznijeto u toč. VIII/, IX/ i X/ tj. ostavljaju se po strani ustavna i konvencijska prava građana i isključivo se upire na neodređenost obrazloženja Zahtjeva i onog što se disciplinski prijavljenom stavlja na teret jer bez navođenja istih nije moguće ni u kojem slučaju postupati, niti iznijeti obranu a poglavito nije jasno što će i o čemu će ovo Povjerenstvo zauzimati stajalište.
PREDLAŽE SE SUDU DA ZAHTJEV VRATI PREDLAGATELJU NA ISPRAVAK I POZOVE GA DA TOČNO OZNAČI DIJELOVE OBJAVE I KOMENTARA KOJI SU PROTIVNI KODEKSU i BILO KOJEM DRUGOM AKTU HLK jer tek tada se može dati smislena obrana.
VII/ o inkriminacijama i povredama disciplinski prijavljenog
a) o tome što je disciplinski objavio
Protiv prijavljenog je podnijet Zahtjev jer da je dana 6.8.2022. godine na društvenoj mreži „FACEBOOK“ objavio javnu objavu koja sadrži slijedeće izjave:
1) „Nije baš da je bio sklon meni i mojim stavovima, ali uvijek mi je žao kada netko iznenada ode. Neosporno je da je bio vrhunski novinar vrlo opakog pera, ali bio je top profesionalac i treba mu odati počast premda bio na suprotnoj strani. Iskreno mi je žao zbog iznenadne smrti i ovim izražavam sućut njegovoj obitelji!“
2) „I još nešto! Ja nisam oni i ne likujem nad mrtvim neprijateljem. Ovo cipelarenje mrtvaca mi je odvratno. Što ga nije netko od velikih desničara kada su ga tako mrzili uhvatio za uši i prebio? Naravno da nisu, ali sada svi nešto likuju i otvaraju šampanjac. Čemu? Mrtvacu koji je umro na dosta blesav način! Da je bio neki drugi novinar koji je dobar sa mnom sigurno bi me nazvao i ja bi sve napravio da mu pomognem i to pod odmah! On očito nije bio dobar ni sa ovim njegovim jugo doktorima pa nije imao niti koga zvati osim hitne. Pa mene su samo ovo ljeto zvali najmanje jedno 5 puta zbog sličnih stvari. Možeš smatrati da je na kraju umro zbog svojih kvazi poštenih stavova kako mu ne trebaju protekcije i onda nema koga zvati za pomoć. Prijateljstva i postoje da se pomogne jedan drugome, ali on očito nije imao prijatelja niti među svojima! A ja kao desničar svakome pomognem kada me nazove !“
b) o odredbama PDP-a i Kodeksa koje da je disciplinski prijavljeni povrijedio
Zahtjevom se disciplinski prijavljenom stavlja na teret da je prednje navedenim objavama počinio povrede propisane odredbama članka 4. stavka 2. toč. 2. i 4. PDP HLK-a jer da je:
– postupao protivno odredbama članka 1. st. 2., 4., 5. i 6., članka 2. st. 2.
– članka 9. stavka 13. i 15. Kodeksa medicinske etike i deontologije (NN br. 55/08, 139/15) (dalje: Kodeks)
Člankom 4. st. 2. toč. 2. PDP-a HLK određeno je da je liječnik disciplinski odgovoran ako povrijedi Kodeks.
Članak 1. Kodeksa sadrži Temeljna načela djelovanja liječnika.
Člankom 1. st. 2. Kodeksa određeno je:
„U tom smislu on će poštovati ljudski život od njegova početka do smrti, promicati zdravlje, sprječavati i liječiti bolest te poštovati ljudsko tijelo i osobnost i nakon smrti.“
Člankom 1. st. 4. Kodeksa određeno je da:
„Svim svojim sposobnostima čuvat će plemenitu tradiciju liječničkog poziva održavajući visoke standarde stručnog rada i etičnog ponašanja prema pacijentu i njegovim bližnjima te zdravim osobama.“
Člankom 1. st. 5. Kodeksa određeno je da:
„U svojem će djelovanju čuvati ugled i dostojanstvo liječničkog staleža i časno se odnositi prema kolegama“
Člankom 1. st. 6. Kodeksa određeno je da:
„Svoje znanje i umijeće uvijek će odgovorno primjenjivati u skladu s načelima ovoga Kodeksa“
Člankom 2. st. 2. Kodeksa određeno je da:
„Svoj će posao obavljati stručno i etički besprijekorno, ne iskorištavajući pacijenta ni emotivno, ni tjelesno ni materijalno.“
Člankom 9. st. 13. Kodeksa glasi:
„Svojim ponašanjem i djelovanjem čuvat će ugled liječništva“
Člankom 9. st. 15. Kodeksa glasi:
„Etičke obveze liječnika ne prestaju preuzimanjem dužnosti na kojoj nije izravno uključen u skrb o pacijentima.“
Člankom 4. st. 2. toč. 4. PDP-a HLK određeno je da je liječnik disciplinski odgovoran ako svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije.
VIII/o mjerodavnim ustavnim i konvencijskim pravima građana koja se primjenjuju u ovom slučaju:
Članak 16. Ustava Republike Hrvatske ( NN 156/90, 135/97, 113/00, 28/01, 076/10 i 5/14)- (dalje u tekstu: Ustav) :
„Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“
Članak 35. Ustava:
„Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.“
Članak 38. Ustava:
„ Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa…“
Članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – dalje u tekstu: Konvencije (dalje u tekstu: Konvencija)
„PRAVO NA POŠTIVANJE PRIVATNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA
1. Svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života…
2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi.. zaštite prava i sloboda drugih“
Članak 10. Konvencije
„ SLOBODA IZRAŽAVANJA
1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice.
2. Kakvo ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni… radi zaštite ugleda ili prava drugih…“
IX/o ustavnoj praksi Ustavnog suda RH
U pogledu slobode mišljenja i izražavanja pregledno se izlažu bitni dijelovi nekih bitnih odluka Ustavnog suda RH kako slijedi:
U-III/3648/2021, 15.2.2022.:
„Naime, sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedna od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca, pri čemu se pravo na slobodu izražavanja odnosi ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju ili uznemiruju. To zahtijeva pluralizam i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva. Međutim, ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti i ono može biti podvrgnuto formalnostima ili ograničenjima koja su u demokratskom društvu nužna. Jednako tako, sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenjem nečije slobode izražavanja dužan je utvrditi da li je ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge pri čemu se ograničenja prava na slobodu izražavanja mora razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem se one dane. Kada se radi o vrijednosnim sudovima razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava a u suprotnom ti se sudovi mogu smatrati pretjeranima. Međutim kada je izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva.“
„ Stoga, uzevši u obzir kontekst u kojem je izjava dana i sam stil intervjua, te sve konkretne okolnosti konkretnog slučaja, a sukladno sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u odlukama Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, Lopes Games da Silva protiv Portugala te Oberschlick protiv Republike Austrije, kao i sudska praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-1084/2015 od 10. prosinca 2019., u dokaznom postupku nije utvrđeno postojanje prijeke društvene potrebe koja bi zahtijevala da se na pravu privatnog tužitelja na zaštitu njegovog ugleda da prednost nad pravom optuženika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja kada je riječ o raspravi od javnog interesa, pri čemu se sukladno prethodnoj navedenoj sudskoj praksi, političari nazvani „idiotom“ u debati o pitanjima od javnog interesa moraju tolerirati, jer politički diskurs često može zadrijeti u osobnu sferu, a koji rizik je usko vezan s političkim djelovanjem i slobodom iznošenja misli, koja je jamstvo demokratskog društva“
„Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da kada se radi o vrijednosnim sudovima razmjernost ograničenja slobodne izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, a u suprotnom ti se sudovi mogu smatrati pretjerani, međutim kada je izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora, jer je sloboda političke debate bit demokratskog društva pri čemu su granice prihvatljive kritike šire u slučaju kada se radi o političarima, nego kada su u pitanju privatne osobe.“
„Ustavni je sud u svojoj ranijoj odluci u ustavnosudskom postupku vezanom uz isti kazneni postupak i iste stranke u predmetu broj: U-III-1084/2015 od 10. prosinca 2019., u dijelu ocjene Ustavnog suda, iznio načelna stajališta ESLJP-a prihvaćena u praksi Ustavnog suda u svim predmetima u kojima se ispituje eventualna povreda prava na slobodu izražavanja odnosno prava na dostojanstvo, ugled i čast. Također, izložio je i primjenu tih načelnih stajališta na konkretan slučaj vezan uz kazneni postupak između podnositelja i okrivljenika (u tom predmetu podnositelj je bio okrivljenik Hrvoje Hitrec te je njegova ustavna tužba usvojena). Stoga se, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na točke od 6. do 13. obrazloženja navedene odluke (www.usud.hr). U tim je točkama Ustavni sud, prilikom elaboriranja primjene načelnih stajališta na konkretan slučaj, proveo test razmjernosti kako bi odgovorio na pitanja: je li došlo do miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli, ako jest – je li ono bilo opravdano, je li imalo legitimni cilj i je li bilo “nužno u demokratskom društvu”. Na ta je pitanja Ustavni sud u svojoj odluci dao iscrpne odgovore. U toj je odluci Ustavni sud iznio zaključak da sudovi nisu utvrdili specifične okolnosti konkretnog slučaja niti su ih doveli u vezu s kaznenom osudom (tamo) podnositelja (okrivljenika u kaznenom postupku). Također je iznio stav da redovni sudovi nisu uvjerljivo utvrdili postojanje prijeke društvene potrebe koja bi zahtijevala da se pravu (ovdje) podnositelja na zaštitu njegovog ugleda i časti dade prednost pred pravom na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja kada je riječ o raspravi od javnog interesa. U obrazloženju Ustavni je sud naveo zašto smatra da se radi o raspravi od javnog interesa, s obzirom na to da su i (tamo) podnositelj i privatni tužitelj političari, javne osobe, a polemiziralo se o izjavi (ovdje) podnositelja vezanoj uz njegovo (političko) mišljenje o postupanju hrvatskih branitelja okupljenih u referendumskoj inicijativi o uvođenju ćiriličnog pisma u službenu upotrebu na području Grada Vukovara.“
U-III/2588/2016, 8.11.2016:
U ocjeni je li došlo do povrede slobode izražavanja potrebno je sagledati svaki pojedini slučaj u svjetlu svih okolnosti, uključujući sadržaj spornih navoda, kao i kontekst u kojemu su ti navodi izrečeni. Osobito je potrebno utvrditi jesu li mjere poduzete radi ograničenja slobode izražavanja razmjerne legitimnom cilju koji se tim ograničenjem želi postići i da li je miješanje bilo “nužno u demokratskom društvu”. Temeljna načelna stajališta sadržana su u presudama Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u odnosu na ograničenje slobode izražavanja propisane člankom 10. stavkom 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine – Međunarodni ugovori” broj 18/97., 6/99., – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.). Nastavno se navodi njihov sažetak iz predmeta Guja protiv Moldavije (presuda, veliko vijeće, 12. veljače 2008., zahtjev br. 13277/04):
“(i) Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak te za ispunjenje svakog pojedinca. Sukladno stavku 2 istog, članak 10. je primjenjiv ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtjeva pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema ‘demokratskog društva’. Kao što je navedeno u članku 10. ova je sloboda podložna iznimkama, koje … moraju biti strogo tumačene, a potreba za bilo kakvim ograničenjima mora biti uvjerljivo utvrđena …
(ii) Test ‘nužnosti’ u smislu članka 10. st. 2. implicira postojanje ‘snažne društvene potrebe’. Države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene kad ocjenjuju postoji li takva potreba, ali ta sloboda procjene ide ruku pod ruku s europskim nadzorom, obuhvaćajući i zakonodavstvo i odluke koje ga primjenjuju, čak i one koje je donio neovisni sud. Sud je stoga ovlašten donijeti konačnu odluku o tome može li se ‘ograničenje’ pomiriti sa slobodom izražavanja, kako je ona zaštićena člankom 10.
(iii) U izvršavanju svoje nadzorne nadležnosti, zadaća Suda nije zauzimanje uloge nadležnih domaćih organa, već ispitivanje odluka koje su isti donijeli u skladu sa svojim ovlastima, a u svezi s člankom 10. To ne znači da je nadzor ograničen na utvrđivanje da li je tužena država postupala razumno, pažljivo i u dobroj vjeri; ono što Sud mora utvrditi jest da li je miješanje o kojemu je riječ ‘razmjerno legitimnom cilju koji se teži ostvariti’ i jesu li razlozi koje navode nacionalne vlasti kako bi ga opravdale ‘mjerodavni i dostatni’. Pri tome se Sud mora uvjeriti da su domaće vlasti primijenile standarde koji su u skladu s načelima sadržanim u članku 10. i, štoviše, da se ti standardi osnivaju na prihvatljivoj ocjeni mjerodavnih činjenica…”
U-III/1084/2015, 10.12.2019:
Za razumijevanje problematike u ovom predmetu, a moguće i u drugima koje se pojave pred sudom i drugim tijelima HLK, od posebne je važnosti ova presuda US RH jer je njome Ustavni sud RH pregnantno naveo da prihvaća niže navedena načelna stajališta ESLJP-a te ih unosi u ustavno sudovanje RH:
„
A) NAČELNA STAJALIŠTA ESLJP-a PRIHVAĆENA U PRAKSI USTAVNOG SUDA
6.
ESLJP je u nizu presuda koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja utvrdio načelna stajališta kako slijedi.
Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na “informacije” ili “ideje” koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema “demokratskog društva”. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usporedi s predmetima ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br. 14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.). Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.
7.
Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe “zahtjev” za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usporedi sa Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usporedi s Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).
7.1. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i “opći ton” (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usporedi s Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).
7.2. Kada je sporna izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva.
Stoga su granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti političara nego kod privatnih osoba. Za razliku od ovih posljednjih, političar je neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove ili njezine riječi i djela i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije (usporedi sa Sürek protiv Turske /br. 1/ [Vv], br. 26682/95, § 61., presuda od 8. srpnja 1999.; Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, br. 20981/10, § 40., presuda od 17. travnja 2014.; Lingens protiv Austrije, br. 9815/82, § 42., presuda od 8. srpnja 1986.; i Lopes Gomes da Silva protiv Portugala, br. 37698/97, § 30., presuda od 28. rujna 2000.).
7.3. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je “sukob” potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usporedi s Von Hannover protiv Njemačke /br. 2/ [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. – 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. – 88., presuda od 7. veljače 2012.; Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. – 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.). Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđe no dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (usporedi s Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).
7.4. Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije također su čimbenici koje treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (usporedi s Narodni list d.d. protiv Hrvatske, navedeno, § 70.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od 9. siječnja 2007.; Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, navedeno, § 54.)
7.5. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (navedeno) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).
7.6. Ustavni sud u tom smislu ističe da je u više svojih odluka (na primjer broj: U-III-7479/2014 od 16. prosinca 2015., broj: U-III-2195/2016 od 2. studenoga 2016. i broj: U-III-2588/2016 od 8. studenoga 2016., sve na www.usud.hr), prihvatio gore navedena načelna stajališta ESLJP-a, te je ispitujući opravdanost prigovora miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli tijekom ustavnosudskih postupaka proveo test nužnosti u demokratskom društvu.
U tom smislu Ustavni sud primjećuje da je ESLJP u presudama Oberschlick protiv Republike Austrije (br. 2) i Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije u kojima su političari bili nazivani “idiotom” i “mozgovnim invalidom” (“a celebral bankrupt”) smatrao da se u debati o pitanjima od javnog interesa moraju tolerirati i takvi izrazi.
Imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu uvjerljivo utvrdili postajanje prijeke društvene potrebe koja bi zahtijevala da se pravu privatnog tužitelja na zaštitu njegovog ugleda da prednost pred pravom podnositelja na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja kada je riječ o raspravi od javnog interesa. Razlozi koje su sudovi naveli, prema ocjeni Ustavnog suda, ne mogu se smatrati dostatnima i mjerodavnima za takvo miješanje u podnositeljevu slobodu izražavanja. Stoga se ne može zaključiti da je osporenom odlukom ostvarena pravična ravnoteža Ustavom zajamčenih suprotstavljenih prava tužitelja i podnositelja (usporedi s Mladina d.d. Ljubljana protiv Slovenije, navedeno, § 47.).“
X/o mjerodavnoj praksi Europskog suda za ljudska prava
MLADINA D.D. LJUBLJANA PROTIV SLOVENIJE, ZAHTJEV BR. 20981/10, PRESUDA OD 17. TRAVNJA 2014. GODINE:
„U društvo podnositelj objavilo je članak koji je žestoko kritizirao S.P.-a, tadašnjeg zastupnika u slovenskom Parlamentu, zbog njegovih komentara i ponašanja tijekom rasprave o pravnom statusu osoba u istospolnim zajednicama. Članak je opisao S.P.-a kao „mozgovnog invalida“, koji u zemlji koja nema tako ograničene ljudske potencijale ne bi mogao naći niti posao podvornika u osnovnoj školi. Naime, u navedenoj debati S.P. je opisao homoseksualne osobe kao nepoželjne u društvu, a pritom je imitirao homoseksualne muškarce upotrijebivši specifične geste. S.P. je tužio Mladinu d.d., dosuđena mu je naknada štete, a Mladina d.d. je morala objaviti uvod i izreku presude u svom tjednom časopisu. Domaći sudovi utvrdili su da su sporni komentari objektivno uvredljivi, bez dostatne činjenične osnove, te da uvredljivi rječnik nije imao za cilj širenje informacija javnosti.
Sporna izjava objavljena je u tisku u okviru političke rasprave o pitanju od javnog interesa. U takvom kontekstu dozvoljeno je vrlo malo ograničenja prava na slobodu izražavanja. Naime, političari moraju pokazati veći stupanj tolerancije nego privatne osobe, osobito kada su prethodno javno iznijeli tvrdnje podložne kritici. Sud je ponovio kako novinarska sloboda može podrazumijevati i određeno pretjerivanje, čak i provokaciju. Izrazi koji su korišteni pri opisu S.P.-ovog ponašanja doista su bili ekstremni i mogli su se smatrati uvredljivima. No, sporna primjedba koja ga je opisala kao „mozgovnog invalida“ je vrijednosni sud. Činjenice na kojima se temeljila ta izjava detaljno su navedene, a nakon njihovog opisa slijedio je autorov komentar koji je, prema mišljenju Suda, bio metaforički. U okolnostima napete debate, u kojoj su mišljenja izražavana s vrlo malo zadrške, Sud smatra da je sporna tvrdnja predstavlja snažno neslaganje, a ne činjeničnu ocjenu S.P.-ovih mentalnih sposobnosti. U tom svjetlu, opis njegovog govora i ponašanja treba smatrati dovoljnom osnovom za spornu tvrdnju. 29 Štoviše, izjava je protuteža S.P.-ovim primjedbama koje se mogu smatrati ismijavanjem i promoviranjem negativnih stereotipa. Naposljetku, članak je odgovarao ne samo S.P.-ovim provokativnim komentarima, već i stilu u kojem su isti izrečeni. Čak i uvredljiv jezik, koji načelno ne uživa zaštitu prava na slobodu izražavanja ukoliko mu je uvreda jedina svrha, može biti zaštićen tim pravom ako ima isključivo stilsku svrhu. Imajući u vidu kontekst u kojem je izrečena sporna izjava, kao i stil članka, Sud smatra da nije došlo do ničim izazvanog osobnog napada. Stoga domaći sudovi nisu na uvjerljiv način utvrdili nužnu društvenu potrebu zbog koje bi S.P.-ov ugled bio stavljen iznad prava na slobodu izražavanju u demokratskom društvu.
Političari moraju pokazati veći stupanj tolerancije nego privatne osobe, osobito kada su prethodno javno iznijeli tvrdnje podložne kritici. Novinarska sloboda može podrazumijevati i određeno pretjerivanje, čak i provokaciju.“
OBERSCHLICK PROTIV AUSTRIJE, PRESUDA OD 23.5.1991. GODINE
„Sud podsjeća da sloboda izražavanja, kako je to imao stavom 1 člana 10., predstavlja jedan od bitnih temelja demokratskog društva, i jedan je od osnovnih uvjeta za njegov napredak i samoispunjenje svakog pojedinca. U svjetlu stava 2. ovo se primjenjuje ne samo na «informacije” ili «ideje” koje se povoljno primaju ili smatraju neuvredljivim ili su predmet ravnodušnosti, nego i one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju; to su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema «demokratskog društva”. (v., inter alia, presudu u predmetu Handyside od 7. decembra 1976. god., Serija A br. 24, str. 23, stav 49, i presudu Lingens od 8. jula 1986. god., Serija A br. 103, str. 26, stav 41).“
EUROPAPRESS HOLDING D.O.O. PROTIV HRVATSKE, ZAHTJEV BR. 25333/06, PRESUDA OD 22. LISTOPADA 2009. GODINE:
„Sloboda izražavanja misli ne odnosi se samo na izražavanje i objavljivanje podataka i ideja koje imaju pozitivan stav, već i na objavljivanje informacija koje bi mogle imati negativan odjek u javnosti. Međutim, sloboda izražavanja nije apsolutna, već podliježe određenim ograničenjima, čak i u odnosu na napise u tisku, koji se tiču informacija od javnog interesa. Ustavno jamstvo slobodnog izražavanja sadrži obveze i odgovornosti, koje se odnose i na tisak. Te obveze i odgovornosti dolaze do izražaja i kad, kao u ovom predmetu, dođe do povređivanja ugleda državnog dužnosnika. Upravo radi postojanja tih obveza i odgovornosti od strane onih koji se koriste svojim pravom na slobodu izražavanja, tisak je prilikom iznošenja informacija od javnog interesa dužan postupati u dobroj vjeri kako bi pružio vjerodostojne informacije u skladu s novinarskom etikom.
Pri ocjeni je li došlo do povrede slobode izražavanja potrebno je sagledati svaki pojedini slučaj u svjetlu svih okolnosti, uključujući sadržaj spornih navoda, kao i kontekst u kojemu su ti navodi izrečeni. Osobito je potrebno utvrditi jesu li mjere poduzete radi ograničenja slobode izražavanja razmjerne legitimnom cilju koji se tim ograničenjem želi postići.“
Prema tome, Sud jedino mora odlučiti o pitanju je li miješanje u slobodu izražavanja podnositelja bilo „nužno u demokratskom društvu“.
(ii) „Nužno u demokratskom društvu“
54. U tom smislu, iz prakse Suda proizlaze sljedeća opća načela (vidi, na primjer, Pedersen and Baadsgaard v. Denmark [GC], br. 49017/99, §§ 68-70 i 76, ECHR 2004-XI):
(a) Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva od Suda da utvrdi je li miješanje kojemu se prigovara bilo u skladu s neodgodivom društvenom potrebom. Države potpisnice imaju određenu slobodu procjene postojanja takve potrebe, no to dolazi zajedno s europskim nadzorom koji obuhvaća i zakonodavstvo i odluke donesene u skladu s njim, uključujući i odluke neovisnih sudova. Sud je stoga ovlašten donijeti konačnu odluku o tome je li „ograničenje“ sukladno sa slobodom izražavanja koja je zaštićena člankom 10. (vidi, primjerice, Pedersen and Baadsgaard v. Denmark [GC], br. 49017/99, § 68, ECHR 2004-XI).
(b) Zadatak Suda pri ostvarivanju svoje nadzorne funkcije nije zauzeti mjesto nadležnih domaćih sudova već radije na temelju članka 10. ocijeniti odluke koje su sudovi donijeli temeljem svoje slobodne ocjene. To ne znači da je nadzor ograničen na utvrđivanje je li tužena država svoje diskrecijske ovlasti koristila razumno, pažljivo ili u dobroj vjeri; ono što Sud mora učiniti je razmotriti miješanje kojemu se prigovara u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj primjedbi protiv podnositelja i kontekst u kojem su te primjedbe iznijete (Id., § 69).
(c) Posebice, Sud mora utvrditi jesu li razlozi koje su navela državna tijela kako bi opravdala miješanje relevantni i dovoljni te je li poduzeta mjera bila razmjerna legitimnim ciljevima. Pritom, Sud se mora uvjeriti da su državna tijela, temeljem prihvatljive procjene relevantnih činjenica, primijenila standarde koji su bili u skladu s načelima sadržanima u članku 10. (Id., § 70).
(d) Prilikom ocjenjivanja razmjernosti miješanja, treba stvoriti razliku između izjava o činjenicama i vrijednosnih prosudbi. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih prosudbi nije dokaziva iako mora postojati dostatna činjenična osnova koja ih podržava, u suprotnom će se smatrati pretjeranima (Id., § 76). Stoga, razlika između činjenica i vrijednosnih prosudbi leži u količini činjeničnih dokaza koje je potrebno utvrditi (vidi, primjerice, Scharsach and News Verlagsgesellschaft v. Austria, br. 39394/98, § 40, ECHR 2003-XI). Drugim riječima, dok je zahtjev za dokazivanje istinitosti vrijednosne prosudbe gotovo nemoguće ispuniti te time dolazi do kršenja članka 10. (vidi, primjerice, Lingens v. Austria, 8. srpnja 1986. godine, § 46, Serija A br. 103, i Oberschlick v. Austria (br. 1), 23. svibnja 1991. godine, § 63, Serija A br. 204), zahtjev da se u skladu s razumnim standardom dokazivanja dokaže da je izjava o činjenicama substancijalno istinita nije u suprotnosti s člankom 10. Konvencije (vidi, na primjer, McVicar v. the United Kingdom, br. 46311/99, § 87, ECHR 2002-III; Rumyana Ivanova v. Bulgaria, br. 36207/03, § 39, 14. veljače 2008; i Alithia Publishing Company Ltd and Constantinides v. Cyprus, br. 17550/03, § 70, 22. svibnja 2008).“
XI/ detaljna analiza objave i komentara disciplinski prijavljenog na društvenoj mreži – FACEBOOK-u
Prijavljenom se na teret stavlja da je na Facebook-u javno objavio svoje stavove a koji su objavljeni u okviru rasprave i komentara vođenih u političkom diskursu.
S tim u vezi treba podsjetiti da je Facebook javna društvena komunikacijska mreža koja podrazumijeva da korisnici odgovore na objave svakog korisnika i predstavlja „mjesto gdje se korisnici povezuju i KOMUNICIRAJU jedni s drugima razmjenjujući informacije, stavove i mišljenje“ (Pojava društvenih mreža kao globalnog komunikacijskog fenomena, Jacinta Grabovac, Vitomir Grabovac, Hrvatsko komunikološko društvo, Zagreb Hrvatska)
Sve prednje navedeno jasno i neupitno ukazuje da društvene mreže služe za KOMUNIKACIJU objavama koje njihovi korisnici objavljuju. To podrazumijeva i određenu reakciju drugih korisnika na svaku vrst objave pa društvene mreže poput Facebooka čine javnu platformu na kojoj se raspravlja, diskutira, negira, potvrđuje i tome slično.
Koristeći se javnim društvenim mrežama izlažemo se javnoj provjeri, potvrđivanju, oponiranju i kritikama o iznijetim stavovima.
Osoba koja javno djeluje mora biti spremna na javno ispitivanje svojih stavova pa ovakvo zadiranje disciplinskim postupkom u prava disciplinski prijavljenog nije u skladu sa načelom razmjernosti i ne predstavlja argument da je „miješanje u slobodu izražavanja disciplinski prijavljenog bilo nužno u demokratskom društvu“
Disciplinski prijavljeni je 14 godina živio i radio u Splitu.
Disciplinski prijavljeni je javno djelovao u političkom prostoru i životu Splita jer je bio član Hrvatske stranke prava i 3 godine predsjednik organizacije HSP Split.
Pokojni Vladimir Matijanić bio je poznati splitski novinar koji je svoje tekstove objavljivao na portalu INDEKS, a bio je i novinar FERAL-a.
Svaki prosječni poznavatelj tih medija, kao i onaj tko ima uvida u pisanje i stavove pok. Vladimira Matijanića jednostavno može zaključiti da su isti suprotni svjetonazoru i ideološkoj matrici Hrvatske stranke prava kojoj je na čelu u gradu Splitu bio upravo disciplinski prijavljeni.
OBJAVA glasi:
„NIJE BAŠ DA JE BIO SKLON MENI I MOJIM STAVOVIMA,
ali uvijek mi je žao kada netko iznenada ode. Neosporno je da je bio vrhunski novinar vrlo opakog pera, ali bio je top profesionalac i treba mu odati počast
PREMDA BIO NA SUPROTNOJ STRANI.
Iskreno mi je žao zbog iznenadne smrti i ovim izražavam sućut njegovoj obitelji !
Dakle, cijela stvar sa objavom, a dalje i sa komentarom vođena je u „POLITIČKOM DISKURSU“ što je pravo svakog građana (politički misliti i slobodno izražavati svoja politička uvjerenja).
Politički diskurs te objave ogleda se posebno u riječima i dijelovima objave: „nije baš da je bio sklon meni i mojim stavovima“, „premda bio na suprotnoj strani.“
Disciplinski prijavljeni se objavom osvrnuo na smrt svog političkog protivnika tj. čovjeka koji je zastupao suprotne političke stavove te mu je odao priznanje za njegov novinarski rad nazivajući istog „vrhunskim novinarom vrlo opakog pera“ i „top profesionalcem“ te izrazio sućut njegovoj obitelji.
Što je u te tri rečenice objave sporno, neetički ili tome sl. ??
Medij u kojem je pokojni najviše objavljivao – INDEX – na svojoj je stranici objavio 20 najboljih tekstova pokojnog Vladimira Matijanića od kojih radi uvida dostavljamo svega tri:
1. „Plenkoviću, ustašo“
2. „Otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu: Otac ti je bio ozbiljan kreten“
3. „Kolektivno urlanje Moje domovine – čiste ruke i ispran mozak“
DOKAZ: preslika citiranih tekstova
Pokojni novinar bio je pripadnik lijeve novinarske scene i u tekstu „Plenkoviću, ustašo“ navodi da je Hrvatska stranka prava „krajnje desna“, a u tekstu „Otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu: Otac ti je bio ozbiljan kreten“ propituje je li Hrvatska „sama po sebi, neko postignuće“.
U istom iznosi da je kapitalno djelo dr. Franje Tuđmana „etničko čišćenje Hrvatske“, da je dr. Franjo Tuđman bio „ozbiljan kreten“, „provincijski autokrat, neosuđeni ratni zločinac, ekonomska sirovina“, „svetac zaštitnik lopova i zločinaca“, „prolazna nepogoda“ iza kojeg je „u svakom pogledu ostalo manje vrijednih tragova nego iza Stipe Šuvara“.
Pokojni novinar ima sreću što zbog posla koji je obavljao nije bio član HLK jer bi sigurno odgovarao pred tijelima iste zbog prednjih navoda iako i iz odluke Ustavnog suda U-III/3648/2021, 15.2.2022. proizlazi da:
„… sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedna od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca, pri čemu se pravo na slobodu izražavanja odnosi ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju ili uznemiruju. To zahtijeva pluralizam i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva.“
Iz svega prednje navedenog jasno je da je pokojni novinar izražavao radikalno lijeve političke stavove te svojim tekstovima sudjelovao u političkoj debati na javnoj, političkoj sceni pa se sa svim njegovim stavovima mora moći polemizirati.
Konačno, upravo pokojni novinar jednu je političku stranku – HSP – kojoj je na čelu u Splitu bio disciplinski prijavljeni označio – KRAJNJE DESNOM, a sadašnjeg Predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića titulira s „ustašo“ (???!).
Na prednje opisani način pokojni je novinar javno sudjelovao u političkoj debati s njemu lijevih pozicija nesmiljeno osporavajući desnom centru bilo kakva postignuća te se čak retorički upitao je li Hrvatska samo po sebi neko postignuće.
U RH smo bili svjedoci nečega iza 2001. godine tj. iza politike HDZ-a i dr. Franje Tuđmana što se nazivalo „antituđmanizmom“ kojeg je inaugurirao bivši predsjednik RH Stjepan Mesić osporavajući bivšem predsjedniku sve što se ticalo izgradnje temeljnih institucija u RH, a koja je politika bila oličena u sloganu da je Mesić „predsjednik građanin“.
No, nečije javno djelovanje (posebno političko) uvijek je podvrgnuto ispitivanju, potvrđivanju i osporavanju te u skladu sa tim principima ne odvija samo svekoliki napredak društva nego i medicine kao znanosti. Osporavanje, ispitivanje i potvrđivanje.
Ovome Časnom sudu i svim Povjerenstvima HLK na znanje treba reći da svaki liječnik ima pravo na
izražavanje političkih stajališta jer je to smisao uvođenja demokracije u RH i nikakva cehovska pravila ne mogu biti iznad tog povijesnog dostignuća.
Sa prednje navedenom objavom koja se stavlja na teret disciplinski prijavljenom HLK niti bilo koja sudbena tijela u RH nemaju baš ništa i ovo ne može biti predmet inkriminacije na bilo kojem dijelu Lijepe naše.
Disciplinski prijavljeni je u svojoj objavi notirao da je pok. Vladimir Matijanić bio pripadnik suprotnog političkog spektra (lijevog) i nalazio se na suprotnoj strani političke arene od disciplinski prijavljenog pri čemu mu je odao počast i priznanje za njegov rad te izrazio sućut.
Što je u tome svemu sporno i što u tome ne odgovara bilo kojim običajima, pravilima ponašanja u javnom polju djelovanja?
Posebno nije jasno što sa političkim djelovanjem disciplinski prijavljenog ima Hrvatska liječnička komora, a posebno Predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju dr. sc. Lada Zibar?
Stavljajući ovu objavu disciplinski prijavljenog kao inkriminaciju Zahtjeva Povjerenstvo za medicinsku etiku ukazuje se kao „čuvar tekovina lijeve scene“ jer je apsolutno neprihvatljivo inkriminirati ovakvu objavu i to sa bilo kojeg motrišta – moralnog, ljudskog, političkog i dr.
Već je ranije u Očitovanju od 8.9.2022. godine disciplinski prijavljeni naveo da je nakon njegove objavljene sućuti preminulom novinaru došlo do komentara – javne rasprave na društvenoj mreži Facebook i to rasprave i komentara između osoba iz desnog političkog spektra i njega.
Razlog takve rasprave bilo je negodovanje većeg broja ljudi kako nije trebao izražavati sućut preminulom novinaru jer je prema njihovom mišljenju novinar bio neprijatelj Hrvatske države kao i Hrvatskoga naroda.
Nakon što je disciplinski prijavljeni u objavio izrazio sućut obitelji pokojnog novinara jedna je osoba u komentaru objavila:
„Ni sekundu ne žalim za neprijateljem naroda i države“
i taj su komentar čak 52 osobe popratile odobravanjem.
DOKAZ: preslika objave i prednje citiranog komentara
To je bio razlog da se disciplinski prijavljeni odluči uključiti u raspravu štiteći pokojnika od nepotrebnih negativnih komentara i pokušao objasniti – da se mrtve ne dira.
Mrtve se pušta na miru, a sa živima se raspravlja. U toj raspravi između disciplinski prijavljenog i jedne osobe dolazi do spornog komentara koji nije baš dobro “sjeo” pokojnikovim političkim istomišljenicima.
Još jedom se napominje da se radi o komentaru upućenom određenoj osobi unutar rasprave između dvije osobe, a ne javnoj objavi upućenoj svima.
Onome tko je bez predrasuda pročitao sve komentare to je više nego kristalno jasno.
Disciplinski prijavljeni je u KOMENTARU upućenom određenoj osobi napisao:
„I JOŠ NEŠTO! JA NISAM ONI I NE LIKUJEM NAD MRTVIM NEPRIJATELJEM.
OVO CIPELARENJE MRTVACA MI JE ODVRATNO.
Fraza „cipelarenje mrtvaca„ slično kao primjerice fraza „mamuzanje mrtvog konja„ su fraze kojima se naglašava uzaludnost i nesvrhovitost nekog postupanja, a u konkretnom slučaju se odnosi na lijevo-liberalno usmjereno novinarstvo koje dominira hrvatskim javnim prostorom i koje smrt kolege koriste za vlastitu promociju.
Nije li nazivati pok. dr. Franju Tuđmana „ozbiljnim kretenom, provincijskim autokratom, neosuđenim ratnim zločincem, ekonomskom sirovinom, svecom zaštitnikom lopova i zločinaca, prolaznom nepogodom“ iza kojeg je „u svakom pogledu ostalo manje vrijednih tragova nego iza Stipe Šuvara“ – cipelarenje mrtvaca ?
Ili je to iskaz političke i ine druge hrabrosti ? Ad hominem ? To je za HLK bilo prihvatljivo ?
ŠTO GA NIJE NETKO OD VELIKIH DESNIČARA KADA SU GA TAKO MRZILI UHVATIO ZA UŠI I PREBIO? Naravno da nisu, ali SADA SVI NEŠTO LIKUJU I OTVARAJU ŠAMPANJAC.
Radi se o upitnoj rečenici hiperboličnog tona koja predstavlja retoričko pitanje koje samo u sebi nosi odgovor. Navedenim je htio naglasiti apsurd prema kojem gore spomenuto novinarstvo traži nepostojeće neprijatelje na desnoj strani političkog spektra i aluzija je na hipotetičku situaciju koja je istovremeno i paradoks koji za svrhu ima naglasiti kontrast.
Desničari niti jesu, niti su imali namjeru obračunavati se s Matijanićem za vrijeme njegovog života, tako da … ga prebiju i vuku za uši … (metaforička aluzija na pretpostavljeno desničarsko nasilje koje kao lažnu percepciju neki novinari nerijetko plasiraju).
Nadovezuje se opet u vidu metafore misleći na novinare i dio javnosti koji kapitaliziraju na smrti kolege i to tako da uz….likovanje i otvaranje šampanjca …putem novinarsko skribomanske hajke uvjetuju medijski linč usmjeren prema medicinskim djelatnicima prije nego što su nadležne inspekcijske i nadzorne službe utvrdile eventualno sporne momente oko preminuća pokojnika, a sve s ciljem vlastite narcisoidne promocije.
Disciplinski prijavljeni se time „ruga“ naglo probuđenoj hrabrosti onih koji o pokojnom ružno govore u trenutku kada se isti od svega ružno izrečenog ne može braniti.
ČEMU? MRTVACU KOJI JE UMRO NA DOSTA BLESAV NAČIN!
Čemu nazdravljaju, pita se disciplinski prijavljeni u duhu ironije i daje isto tako ironičan odgovor ..Mrtvacu koji je umro na dosta blesav način!“… misleći na smrt koja moguće nije bila nužan ishod i nije li takvo preminuće blesavo, samim tim ako je postojala realna vjerojatnost da bude spriječeno ispravnom akcijom ljudskog faktora koju je pokojni otklonio svojom pasivnošću ?
Pokojni novinar bio je politički ISKLJUČIV (niža bića ?) jer je sve one koji misle suprotno od njega označavao nižim bićima. Iz objave njegove životne partnerice to je jasno vidljivo.
Takva politička isključivost i rigidnost dovodila je i do isključivosti u socijalnim kontaktima. Stoga „blesavost“ čina njegove smrti počiva i u njegovom isključivanju od svih onih socijalnih postupaka koji su mogli spriječiti taj njegov tragičan kraj (netraženje pomoći od onih koji suprotno njemu politički misle i rade, netraženje pomoći od ostale okoline, nedolazak u ambulantu i tome sl.).
On nije umro jednim događajem „na mah“, iznenadno, nego se njegovo stanje postepeno pogoršavalo i nije tom stanju pristupio onom pozornošću koja se u vlastitoj bolesti traži.
DA JE BIO NEKI DRUGI NOVINAR KOJI JE DOBAR SA MNOM SIGURNO BI ME NAZVAO I JA BI SVE NAPRAVIO DA MU POMOGNEM I TO POD ODMAH! ON OČITO NIJE BIO DOBAR NI SA OVIM NJEGOVIM JUGO DOKTORIMA
pa nije imao niti koga zvati osim hitne. Pa mene su samo ovo ljeto zvali najmanje jedno 5 puta zbog sličnih stvari. Možeš smatrati da je na kraju umro zbog svojih kvazi poštenih stavova kako mu ne trebaju protekcije i onda nema koga zvati za pomoć. Prijateljstva i postoje da se pomogne jedan drugome, ali on očito nije imao prijatelja niti među svojima!
A JA KAO DESNIČAR SVAKOME POMOGNEM KADA ME NAZOVE !“
Kada se u Splitu kaže da je netko dobar s nekim, to znači da se poznate („Biti dobar s nekim“ uvriježena je žargonska fraza koja svojim opsegom zaokružuje cijelu paletu međuljudskih odnosa od pukog poznanstva do slojevitije relacije, prijateljstva npr.). Dakle, nije se odnosilo na pokojnika, nego na poznanike disciplinski prijavljenog što bi bilo da su se našli u toj tragičnoj situaciji kao pokojnik. Disciplinski prijavljeni bi im pomogao, ali ne kako mu se zlonamjerno imputira da bih pomogao bolničkom “vezom”, nego bih pomogao svojim liječničkim znanjem, pregledom, savjetom, a ako treba i sam bi ga odveo u bolnicu ukoliko bih kao liječnik zaključio da je neophodno.
Nigdje nije napisao da bi pomogao nekakvom bolničkom “vezom”. Pokojnika nije poznavao osobno, ali od drugih zajedničkih poznanika imao je spoznaje da on nikada ne bi sa disciplinski prijavljenim niti sjedio za istim stolom, budući je bio stava da je disciplinski prijavljeni za njega bio biće nižega reda nedostojno da živi, prema onome što je javno govorio u gradu Splitu, a posebno stoga što je (prema mišljenju novinara) i bio pripadnik krajnje desne stranke – HSP.
Tako nikako, na žalost, nije ni bilo mogućnosti da disciplinski prijavljenog on, ili netko od njegovih prijatelja nazove za pomoć.
Da sve prednje navedeno nije izmišljotina, pokazuje objava Andree Topić koja je bila životna partnerica pokojnog novinara od 7.8.2022. godine kojom je navela da je disciplinski prijavljeni bio za pokojnog novinara „niži oblik života, HDZ-ovska i HSP-ovska nakupina stanica koja nije u stanju bez stranaka i veza odgonetnuti koji je muški, a koji ženski zahod na benzinskoj pumpi.“
Ostatak objave je više nego nakaradan i ne treba ga komentirati, ali ga treba uzeti u obzir u kontekstu „hajke“ koju je začeo novinar portala „INDEKS“ Matija Babić javno objavljujući brojeve telefona disciplinski prijavljenog.
Dovoljno je za ovu priliku reći da disciplinski prijavljeni vodi nekoliko sudskih postupaka protiv portala „INDEKS“, a i ovaj slučaj je povod sudskom postupku.
DOKAZ: ispis objave Andree Topić
Hipotetički gledano, da je disciplinski prijavljenog pok. Matijanić poznavao ili netko od njegovih prijatelja zamolio da ga osobno disciplinski prijavljeni pregleda kao liječnik jer je čovjek bio bolestan ( što je i njegova liječnička dužnost da se na svaki poziv bolesnika odazove, jednako kao što mora stati i pomoći svojim liječničkim znanjem kada naiđe na prometnu nesreću sa stradalim ljudima), možda bi nakon obavljenog liječničkog pregleda disciplinski prijavljenog na licu mjesta nakon što sam utvrdio da pacijent treba interventna hospitalizacija novinar Matijanić danas bio živ !?
Moguće da bi ga sukladno procjeni i osobno bolesnika disciplinski prijavljeni stavio u automobil i odvezao ga u nadležnu medicinsku ustanovu ?
Moguće da bi ga pomogao samo savjetom, kao nebrojeno puta do sada i drugima koji su ga savjet tražili ?
Sad se i ovim putem upućuje pitanje Naslovu bi li život spašen na takav način bio suprotan nekom etičkom dokumentu i profesionalnom protokolu ?
Misao je zaključena drugom rečenicom koja daje kontekstualni smisao i isključuje eventualnu afirmaciju protekcije iz rečenice koja joj prethodi, jer traženje i pružanje liječničke pomoći ne smatra protekcijom.
Nije li logično da svatko od nas ili naših bližnjih, a koliko je poznato pok. Matijanić nije bio sam, traže pomoć ?
Ima li išta normalnije kada su apsolutna stanja ( život/ smrt ) u pitanju pomoć tražiti ne samo od prijatelja, nego i od onih koje se ne smatra prijateljima ?
Disciplinski prijavljeni je stava da je to životno i logično i da u tom slučaju svi protokoli postaju podređeni sili prirodne nužnosti.
Svako drugo mišljenje i postupanje drži (samo) destruktivnim, budući da život smatra vrhunskim dobrom.
Ostali dio komentara disciplinski prijavljeni ne vidi spornim u vidu pojašnjenja, budući da je u duhu i smislu sinkrono s gore navedenim, a ako Naslov smatra suprotno predlaže da se signiraju sve sporne točke te da isto u vidu kauzalne veze stavi u odnos s povredom točno određenog članka/stavka konkretnog propisa na koji se referira.
Izraz „jugo doktori“ disciplinski prijavljeni je upotrijebio u tom političkom diskursu i raspravi sa pripadnicima desne scene koji su ga napadali zbog izražavanja sućuti i priznanju novinarskog rada pok. Vladimira Matijanića označavajući time one koji pripadaju političkom spektru i političkoj areni pok. Vladimira Matijanića, a što je njihovo legitimno pravo političkog djelovanja i izražavanja.
Nakon što je disciplinski prijavljeni objavio svoj komentar da mu je takvo cipelarenje mrtvaca odvratno ostali sudionici su objavili:
„Tebi svaka čast kao čovjeku i doktoru !!. Svaka ljudska čast. Znam da bi neprijatelju najvećem kao čovjek pomogao. Ne cipelarim ga. Nije morao umrijeti kod kuće….“
„Svaka čast doktore. Tu je vaša vrijednost u ljudskosti, poštovanju i prijateljstvu. Malo ljudi ima te vrline. S tim se treba roditi i biti tako odgojen.“
DOKAZ: ispis objave, komentara i svih komentara na iste
Zanimljivo je da su obični ljudi prepoznali značaj i smisao poruke disciplinski prijavljenog te mu ispisali riječi koji odišu zahvalom i poštovanjem.
Obični ljudi da, ali Povjerenstvo za etiku smisao poruke nije prepoznalo.
Obični ljudi nisu u ovom prepoznali da dr. Tomasović „SUGERIRA DA ZDRAVSTVENA SKRB POČIVA NA PROTEKCIJAMA“ nego njegovu empatičnost i spremnost da pomogne i onom koji za njega drži da je „niže biće i HSP-ovska nakupina stanica“
Iz OBJAVE, a i komentara može se jasno zaključiti :
– vrijednosni sud po kojem su pok. Matijanić i disciplinski prijavljeni bili na različitim stranama političkog spektra
– njegov respekt i poštovanje prema profesionalnom novinarskom habitusu pok. Matijanića
– njegovo žaljenje zbog smrti i plasman sućuti obitelji
– njegova intencija prema pružanju pomoći
Izrazi upotrijebljeni u objavi i komentaru:
„nije baš da je bio sklon meni i mojim stavovima“
„premda bio na suprotnoj strani.“
„jugo doktori“
„ja kao desničar“
jasno označuju da se radilo o objavi i komentaru koju su objavljeni prilikom rasprave koja je vođena u političkom diskursu jer se u konačnici to vidi iz toga što se disciplinski prijavljeni očituje „desničar“, dakle kao pripadnik političkog svjetonazora i onih vrijednosti koje se u političkoj tipologiji označavaju kao „desne“, upravo s toga jer je pok. novinar takvom označio HSP – stranka kojoj je pripadao disciplinski prijavljeni.
Slijedom svega prednje navedenog disciplinski prijavljeni svojom objavom i komentarom nije povrijedio niti jedno etičko pravilo, no dozvoljava da neformalna konverzacija putem društvenih mreža unatoč tekstualnoj formi i javnoj dostupnosti predstavlja supstitut za verbalnu komunikaciju i ne podliježe stilskim, semantičkim, gramatičkim i drugim kanonima formalne tekstualne konverzacije.
XII/ ZAKLJUČAK
Disciplinski prijavljeni nije počinio nikakvu disciplinsku povredu iz PDP-a HLK niti povredu Kodeksa medicinske etike i deontologije te se ne osjeća krivim.
Časni sud HLK nije nadležan u ovom postupku jer je disciplinski prijavljeni objavu i komentar objavio u raspravi vođenoj u političkom diskursu budući je pokojni novinar tijekom svog života žestoko u javnom prostoru (portalu INDEKS) iznosio izrazito lijeve političke stavove između ostalog i o političkoj stranci kojoj je u gradu Splitu bio disciplinski prijavljeni što je pokojnog novinara činilo dijelom političke arene zbog čega svatko ima pravo o takvim stavovima slobodno iznositi mišljenja. Disciplinski prijavljeni je upravo tako i postupio te je i to izvan svoje radne sredine i radnog procesa tj. liječničke dužnosti čime je konzumirao svoja ustavna i konvencijska prava na slobodno izražavanje mišljenja, pravo govora i izražavanja.
Povjerenstvo ne može biti „sud iznad suda“ kako to pokušava tumačiti Povjerenstvo za etiku i njegovo mišljenje sud ne smije se uzimati u obzir, bez obzira što je tako PDP-om određeno, jer svatko ima pravo da o njegovom sporu odluči neovisni i nepristrani sud, a svi pravni akti moraju biti usklađeni sa Konvencijom. Ako pak nisu, u tom se dijelu ne mogu niti primjenjivati.
Povjerenstvo za etiku se javlja u dvostrukoj ulozi – kao disciplinski tužitelj i kao tijelo koje odlučuje o opravdanosti vlastite optužnog akta (Zahtjeva). I jedno i drugo je protivno osnovnoj arhitekturi kaznenog procesnog prava koje se supsidijarno primjenjuje u ovom postupu.
Ovakav postupak je do sada povrijedio odredbe PDP-a i ne može se stoga voditi dok se ta povreda ne otkloni u skladu sa pravnim i demokratskim standardima.
Pored navedenog, Povjerenstvo koje pribavlja i dokaze treba pribaviti i komentare na objavu disciplinski prijavljenog kako bi se vidio kontekst u kojem je komentar objavljen (kao reakcija na komentare drugih koji su vrijeđali Vladimira Matijanića).
Zahtjev je suprotan temeljnim ustavnim i konvencijskim pravima koja su sadržana u pravu na pošteno i dobro suđenje jer ne sadrži sve potrebno određeno člankom 16. PDP-a HLK, a podredno i odredbama Zakona o kaznenom postupku.
Uopće nije jasno kojim dijelovima objave i komentara je disciplinski prijavljeni počinio inkriminacije pa se po tako uopćenom Zahtjevu ne može niti postupati.
Do ovog trenutka nije jasno je li inkriminirana i rečenica koja se u Zahtjevu navodi (i zbog čega):“…. uvijek mi je žao kada netko iznenada ode. Neosporno je da je bio vrhunski novinar vrlo opakog pera, ali bio je top profesionalac i treba mu odati počast premda bio na suprotnoj strani. Iskreno mi je žao zbog iznenadne smrti i ovim izražavam sućut njegovoj obitelji !“
Dakle, Zahtjev je neodređen, a u njemu nema razloga o odlučnim činjenicama, poglavito dijelu prednje iznijetog navoda pa obrana nije ni moguća.
Ovaj disciplinski postupak jest miješanje u pravo i slobodu izražavanja disciplinski prijavljenog i umjesto bilo kojeg daljnjeg navoda i komentara opetovano se upućuje na toč. 7. i 7.1. presude Ustavnog suda RH U-III/1084/2015, 10.12.2019 čiji pravorijek obvezuje sve sudove u RH, a koje točke glase:
„7.
Test nužnosti u demokratskom društvu zahtjeva da sud pred kojim se nađe “zahtjev” za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usporedi sa Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usporedi s Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).
7.1. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i “opći ton” (general tone) izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usporedi s Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).“
U pravorijeku Ustavnog suda RH BR. U-III/2588/2016, 8.11.2016. navodi se:
„U ocjeni je li došlo do povrede slobode izražavanja potrebno je sagledati svaki pojedini slučaj u svjetlu svih okolnosti, uključujući sadržaj spornih navoda, kao i kontekst u kojemu su ti navodi izrečeni. Osobito je potrebno utvrditi jesu li mjere poduzete radi ograničenja slobode izražavanja razmjerne legitimnom cilju koji se tim ograničenjem želi postići i da li je miješanje bilo “nužno u demokratskom društvu”. Temeljna načelna stajališta sadržana su u presudama Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u odnosu na ograničenje slobode izražavanja propisane člankom 10. stavkom 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine – Međunarodni ugovori” broj 18/97., 6/99., – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.).“
Sve prednje navedeno potvrđuje i najnovija ustavnosudska praksa u odluci br. U-III/3648/2021, 15.2.2022.:
„Jednako tako, sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenjem nečije slobode izražavanja dužan je utvrditi da li je ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge pri čemu se ograničenja prava na slobodu izražavanja mora razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem se one dane. Kada se radi o vrijednosnim sudovima razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava a u suprotnom ti se sudovi mogu smatrati pretjeranima. Međutim kada je izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva.“
Pokojni novinar je bio pripadnik lijeve političke arene i svoju je političku agendu redovno plasirao u svojim novinarskim tekstovima pri čemu je za političku stranku kojoj je bio na čelu disciplinski prijavljeni pisao da je „krajnje desna“, a prema objavi njegove životne partnerice za disciplinski prijavljenog držao da je niže biće zbog pripadnosti strankama čiji je protivnik bio.
U objavi i komentaru disciplinski prijavljenog sadržan je vrijednosni sud po kojem su pok. Matijanić i disciplinski prijavljeni bili na različitim stranama političkog spektra, respekt i poštovanje prema profesionalnom novinarskom habitusu pok. Matijanića, njegovo žaljenje zbog smrti i izrazi sućuti obitelji kao i njegova intencija prema pružanju pomoći bez obzira što su pripadali različitim političkim opcijama pri čemu je više nego jasan politički diskurs objave i komentara iz upotrijebljenih izraza kao što su: „nije baš da je bio sklon meni i mojim stavovima“, „premda bio na suprotnoj strani.“, „jugo doktori“, „ja kao desničar“.
Protivljenje disciplinski prijavljenog da se pokojnog novinara u komentaru naziva „neprijateljem naroda i države“ koji je dobio 52 odobravanja komentara naišlo je na reakcije sudionika rasprave kao što su: „„Tebi svaka čast kao čovjeku i doktoru !!. Svaka ljudska čast. Znam da bi neprijatelju najvećem kao čovjek pomogao. Ne cipelarim ga. Nije morao umrijeti kod kuće….“; „Svaka čast doktore. Tu je vaša vrijednost u ljudskosti, poštovanju i prijateljstvu. Malo ljudi ima te vrline. S tim se treba roditi i biti tako odgojen.“.
Slijedom navedenog, sloboda izražavanja je bila sukladna ustavnim i konvencijskim odredbama i sudskoj praksi koja se primjenjuje i na ovaj konkretan predmet.
Predlaže se disciplinski prijavljenog osloboditi od optužbe za inkriminacije iz Zahtjeva.
U Zagrebu, 28. 6. 2023. godine HRVOJE TOMASOVIĆ
po branitelju
odvjetniku Damiru Mikuljanu