Otvaranje Pulskog filmskog festivala ponovno je u fokus javnosti stavilo pitanje kako HAVC troši milijune eura hrvatskih poreznih obveznika i kakve projekte financira država.
Neki dan je otvoren Pulski filmski festival, ostavština iz bivše države koja je preživjela raspad, ali je u njoj ostao nevidljivi predznak jugoslavenskog filmskog stvaralaštva. Ovaj festival nostalgije otvoren je velikim regionalnim blockbusterom koji je poharao kino dvorane. Autori su stvorili formulu koju su vjerojatno već zaštitili kao patent – pokazali su kako zaraditi ozbiljan novac koji dadoše hrvatski porezni obveznici. Na premijeri se okupila filmska i kulturna krema s prostora nekadašnje države. Uz jastoge i vrhunska vina, kažu da su neki stigli u pink jaguarima i sa silikonskim pratiljama.
Regionalni blockbuster i milijuni eura iz HAVC-a
Službeni box office kaže da je film zaradio više od deset milijuna eura samo u kino dvoranama. Bio je gledaniji od bilo kojeg filma stvorenog u Hollywoodu. Smijala se publika od Vardara pa sve do Triglava, a smijali se i Hrvati – kod nas je mazohizam očito utkan u DNK. Smijali se producenti, glumci, smijala se ministrica kulture, smijali se u HAVC-u. Ali znate li onu narodnu: tko se zadnji smije… HAVC je autorima ekspresno dodijelio malo manje od milijun eura novca hrvatskih obveznika da se opet svi smiju.
Smijali se jer su se Hrvati prikazali kao dinaroidni, kockoglavi, bezubi ognjištarci. S druge strane, susjedi su prikazani kao gospoda koja su, eto, opet iznad Hrvata. Nahrlila cijela regija da se smije, euri teku u blagajne i privatne džepove. No, ti novci zasigurno ne idu onima koji dadoše sredstva da se film snimi. Zašto uopće postoji HAVC nego da daruje i dijeli javni novac za razvoj multikulturalnosti?
Transparentnost trošenja javnog novca: Gdje su milijuni?
Zamislite obrnuti scenarij. Da su u filmu Hrvati isprdali susjede i prikazali ih kao opančare i najveće bedake – tko bi pogledao taj film? Jasno je svima – nitko. Nitko se ne bi smijao od Vardara pa do Triglava. Film sigurno ne bi otvorio Pulski filmski festival, niti bi država dala novac ponovno. Ne bi se punili nečiji džepovi zahvaljujući novcu koji izdvajaju hrvatski porezni obveznici.
Hrvatska javnost i porezni obveznici zaslužuju znati istinu o raspodjeli profita od kino ulaznica. Neka dame i gospoda, drugovi i drugarice iz HAVC-a i Ministarstva kulture pokažu transparentno, crno na bijelo – gdje je novac. Ako neće oni, neka poslovanje i trošenje javnih sredstava pročešljaju DORH i USKOK. Oni uvijek nađu pčelara koji vrca med i oblizuje prste.
