Istup kanadskog premijera Marka Carneyja na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu brzo se proširio društvenim mrežama zbog njegove izravne i neuobičajeno otvorene analize današnjih globalnih odnosa. Carney je poručio da je razdoblje međunarodnog poretka pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država završeno te upozorio da se države srednje snage, poput Kanade, moraju prilagoditi novoj stvarnosti ako žele izbjeći pritiske velikih sila.
Iako nije spominjao američkog predsjednika Donalda Trumpa imenom, Carney je govorio o kraju američke dominacije i naglasio da moćne države sve češće koriste gospodarsku povezanost kao sredstvo političkog i ekonomskog pritiska. Prema njegovim riječima, Kanađani više ne mogu računati na staru pretpostavku da će im zemljopisni položaj i savezništva sami po sebi jamčiti sigurnost i blagostanje.
Premijer je istaknuo da se Kanada mora voditi kombinacijom načelnosti i realnog pristupa te snažnije raditi na širenju trgovinskih partnerstava. Cilj je smanjiti ovisnost o pojedinim državama, ponajprije SAD-u, jer se pokazalo da duboka integracija u određenim okolnostima može prerasti u odnos neravnopravnosti.
U nastavku svog govora Carney je naglasio da se svijet nalazi u prijelomnom razdoblju. Opisao je slom dosadašnjeg globalnog poretka i nestanak iluzije o međunarodnim odnosima koji se temelje na jasnim pravilima. Prema njegovoj ocjeni, geopolitika se vratila u obliku sirovog nadmetanja velikih sila koje djeluju bez stvarnih ograničenja.
Unatoč tome, Carney smatra da srednje i manje države nisu osuđene na pasivnu ulogu. Naprotiv, imaju mogućnost sudjelovati u stvaranju novog međunarodnog okvira koji će počivati na temeljnim vrijednostima poput ljudskih prava, održivog razvoja, solidarnosti, suvereniteta i poštovanja teritorijalne cjelovitosti.
Posebno je naglasio važnost iskrenosti, tvrdeći da snaga onih koji nemaju veliku moć proizlazi upravo iz odbijanja sudjelovanja u lažnim narativima. Podsjetio je kako danas živimo u vremenu u kojem slabi često trpe, a jaki nameću svoju volju, što se nerijetko opravdava kao neizbježna zakonitost međunarodne politike.
Carney se pritom osvrnuo na esej „Moć nemoćnih“ Václava Havela, koristeći poznatu metaforu trgovca koji iz straha i konformizma u izlog stavlja parole u koje ne vjeruje. Prema toj logici, sustavi ne opstaju samo zbog sile, nego zato što ljudi pristaju sudjelovati u prividu koji svi privatno prepoznaju kao laž. Kada netko prestane igrati tu ulogu, cijela konstrukcija počinje se urušavati.
Kanada je, rekao je Carney, desetljećima profitirala od međunarodnog sustava temeljenog na pravilima. Sudjelovala je u njegovim institucijama i koristila predvidljivost tog poretka kako bi vodila vanjsku politiku usklađenu sa svojim vrijednostima. Istodobno se znalo da pravila ne vrijede jednako za sve i da se međunarodno pravo primjenjuje selektivno.
Ta je „korisna iluzija“, kako ju je opisao, dugo funkcionirala, osobito zahvaljujući američkoj ulozi u osiguravanju globalnih javnih dobara – od slobodne plovidbe i stabilnog financijskog sustava do sigurnosnih jamstava i mehanizama za rješavanje sporova.
Međutim, taj model više ne djeluje. Carney je naglasio da svijet ne prolazi kroz postupnu promjenu, već kroz nagli lom. Posljednja dva desetljeća obilježile su brojne krize koje su razotkrile opasnosti pretjerane globalne međuovisnosti. U novije vrijeme, dodao je, velike sile tu su međuovisnost počele svjesno koristiti kao sredstvo pritiska – kroz carine, financijske mehanizme i manipulaciju opskrbnim lancima.
U takvim okolnostima, upozorio je, nemoguće je održavati iluziju zajedničke koristi kada povezanost postaje izvor ranjivosti i podčinjenosti. Multilateralne institucije na koje su se srednje države oslanjale danas su oslabljene ili dovedene u pitanje, zbog čega mnoge zemlje nastoje izgraditi veću stratešku samostalnost u ključnim područjima poput energije, hrane, financija i sigurnosti.
Carney je zaključio da je taj poriv razumljiv, jer država koja ne može osigurati osnovne potrebe nema stvarnu slobodu izbora. Kada pravila prestanu štititi, države su prisiljene same se štititi – no pitanje je kamo takav put dugoročno vodi.