U hrvatskoj politici često se ponavlja pitanje postoji li uopće prostor za istinsku desnicu izvan HDZ-a. Vladajuća stranka već desetljećima dominira tim političkim spektrom, a njezini potezi redovito ostavljaju dojam da desnica, umjesto da jača, u stvari marginalizira. Primjeri poput rasprava o Zakonu o zabrani simbola totalitarnih režima (ZDS) i povijesna odluka Franje Tuđ.mana da uvede kunu kao nacionalnu valutu najbolje pokazuju taj obrazac.
HDZ i neutralizacija,marginalizacija stranaka desnog spektra
HDZ se od samih početaka pozicionirao kao državotvorna stranka desnog centra. Međutim, njegovi politički potezi nerijetko pokazuju drukčiju logiku, oni zapravo žele kontrolu nad tim dijelom biračkog tijela. U slučaju ZDS-a, HDZ se uvijek kretao u sivoj zoni. Ta stranka formalno priznaje potrebu za osudom svih totalitarizama, ali nikada do kraja ne provodi zakonodavna rješenja, zapravo ostavlja si prostor manevra.
Time se šalje signal desnom biračkom tijelu da je “HDZ jedini garant” očuvanja nacionalnog identiteta, dok se istodobno sprječava rast manjih desnih opcija koje bi na tom pitanju mogle politički profitirati, odnosno HDZ uništava koalicijski potencijal.
Za mnoge kritičare, upravo ovakav pristup znači da HDZ “legalizira” ZDS u političkom smislu, znači da ga drži pod kontrolom i koristi kao oružje protiv konkurencije, umjesto da ga zaista provede, no tada ima problem na kontrolom i glasovima na centru.
Franjo Tuđman i uvođenje kune
Povratak u devedesete otkriva sličan obrazac. Franjo Tuđman, kao utemeljitelj moderne hrvatske države, 1994. godine uveo je kunu kao nacionalnu valutu. Ta ista kuna bila je službena valuta NDH (1941.–1945.), što je imalo snažnu simboličku težinu. Moglo se očekivati da će uvođenje takvog imena izazvati burne reakcije, ali to se nije dogodilo. Zašto se nitko nije bunio, pogotovo lijevi politički centar, ne da se nisu bunili, bila im je draga. Tuđmanu je simbol državnosti i potreba za vlastitom valutom bila je važnija od povijesnih konotacija, i uspio je.
Odluka o kuni jasno pokazuje kako simboli u politici nemaju uvijek isto značenje. Za jedne je to bio znak državne samostalnosti, za druge podsjetnik na mračno razdoblje povijesti. No u devedesetima je prevagnula državotvorna dimenzija i time je simbolika dobila novu interpretaciju i kunu su svi voljeli, kako oni kojima je država bila ostvarenje sna, tako i oni koji ju nikada nisu željeli ni prihvatili.
Imamo ZDS za koji nekim ustavno pravi stručnjaci tvrde da postoji u samo jednom kontekstu, onom iz vremena NDH i Kunu koja potječe iz istog vremena, ali nitko nije zatražio da se kao ustaška valuta zabrani, upravo suprotno nikada nisu odbili da im se u toj valuti isplati plaća.
Baš kao što je Tuđman bez većeg otpora uveo kunu unatoč njezinoj kontroverznoj povijesti, tako i današnji HDZ uspijeva “držati” teme poput ZDS-a pod svojom kontrolom. Hrvatska ima vladajuću stranku koja se naziva desnim centrom, realno većina članstva su čista desnica ali njezini potezi često djeluju kao blokada stranaka koje se deklariraju desnim.