U Domovinskom ratu za slobodnu i neovisnu Hrvatsku borio se i znatan broj Srba. Dio njih u Domovinskom ratu položio je svoje živote, a neki svoje udove.
Jedan od njih je i Milorad Drača koji je 27. kolovoza 1995. godine stao na minu koja mu je otkinula nogu, piše domovinskirat.hr.
Drača, Srbin iz sela Gornje Ceranje kod Benkovca, rođen je 28. veljače 1958. godine. Srednju školu završio je u Benkovcu, a u Bileći je kao ročnik završio Školu za rezervne oficire Jugoslavenske narodne armije. Po povratku iz vojske zaposlio se u riječkoj tvornici oružja, kamiona i motora Torpedo. Kada je shvatio da se dio hrvatskih Srba neće pomiriti s novoizabranom vlasti 1990. započeo je s nekolicinom ljudi ustrojavati Teritorijalnu obranu Rijeke van sustava jugoslovenskih pružanih snaga.
“Kada je počeo taj nesretni rat meni je bio nezamislivo da idem bilo kamo. Moj otac je rođen na ovim prostorima, moj djed je rođen na ovim prostorima, od djeda djed također. Moja djeca su rođena ovdje. Čiji ja to vojnik mogu biti nego hrvatski?”, svojevremeno je izjavio Drača.
Osnutkom Zbora narodne garde ta je formacija uklopljena u njega. Milorad Drača odmah se priključio ZNG-u, a kasnije je postavljen za zapovjednika satnije 3. bojne 128. brigade Hrvatske vojske.
Na toj dužnosti dočekao je operaciju Oluja u kojoj je ima vrlo složen pravac napada preko Stražbenice iznad sela Čanak u Lici. Usprkos gubicima, njegova je postrojba uspješno obavila zadatak. Ipak, kraj Oluje nije označio kraj rata za Milorada.
“Nakon izlaska na granicu na Plješivici, dobivamo zadatak da se izmjestimo uz Unu u selo Nebljusi, prema Bihaću. Trebao sam s vojskom pokriti jedno križanje, gdje je prije bila JNA, da bi se spriječio šverc stokom koji je nastao u tom kaosu. Prvog dana skinuo sam šest mina na tom križanju, jednu sam ostavio. Drugi dan sam došao do te mine koju sam dan prije ostavio, rastavio je, i kad sam to napravio vidio sam da imam još nekoliko mina oko sebe. Mine za mene nisu predstavljale problem, međutim ovdje je bila postavljena i mina iznenađenja – antimagnetna mina 1 koja se nalazila ispod jedne kamene ploče. Tako sam hodajući po kamenju, izbjegavajući zemlju, stao na jedan kamen, mina se aktivirala i meni je nogu otkinulo. Zvali smo prvu pomoć i na terenu sam u Donjem Lapcu amputiran prvi put. Drugi put u Kliničkom bolničkom centru Sušak. Tako je završio moj ratni put”, ispričao je jednom Milorad.
Nakon rata, Drača se kao 70-postotni ratni vojni invalid vratio na posao te je do umirovljenja radio u brodogradilištu 3. maj. Njegov ratni put i životna priča tema su dokumentarca “Junaci Domovinskog rata: Srce u Drači”, donosi domovinskirat.hr