Désolé, il a été tué par ceux qui portaient le label que je soutiens. rečenica je koja se očekuje da ju ponizno izgovori Dalija Orešković majci Jean-Michel Nicoliera i dodati moj grijeh, moj preveliki grijeh jer podržavam i glorificiram oznake pod kojim je ubijen vaš sin i njegovi suborci. Hoće li Dalija Orešković doživjeti prosvjetljenje i doživjeti osjećaj grižnje savjesti. Neće jer za nju je to netema.
Za nju je Jean-Michel Nicolier samo jedan od onih koji su nosili ustaške na svojoj uniformi,on nije njen, njeni su oni koji su nosili petokraku, a njegova smrt je splet nesretnih okolnosti. Ona će se opet ogrnuti zastavom nepostojeće država i crvene petokrake, simbola zločina u Vukovara i glorificirati njenu veličinu i povijesnu ulogu, antifašizam, a vjerojatno je masakr na Križnom putu isto nesretna okolnost. Uostalom, ona se drži parole da povijest pišu pobjednici,ali u Domovinskom ratu pobjednik je nepobjediva hrvatska vojska, hrvatska mladost i strani heroji poput Jean-Michel Nicoliera.
Neće Dalija biti jedina koja će danas šutjeti, šutjet će i članovi partije, pravni sljednici SKH, a da ne govorimo o aktivističko političkoj sekti zvanoj Možemo koja bi zabranjivala Bojnu Čavoglave. Hoće li se usuditi pogledati oznaku HOS-a na posmrtnim ostacima Jean-Michel Nicoliera, neće i za njih je to netema.
I kao što kaže povjesničar Nazor na N1 nitko i nikada neće zabraniti ni jednu postrohbu pobjedničke hrvatske vojske, pa tako ni HOS i njihove ratne oznake isto kao što nitko nikada neče zabraniti Bojnu Čavoglave.