Šok koji je doživjela ekipa kragujevačko-luksemburške televizije kada je Glavni državni odvjetnik poručio svi mogu osim vas, upućuje da izjavu da hrvatskim medijima, a ne i stranim, jer što strani mediji imaju s hrvatskim DORH-om, a N1 televizija ni po čemu nije hrvatski medij. Niti je registrirana u Hrvatskoj niti odgovara hrvatskoj regulatornoj televiziji.Niti televizija niti portal. U Hrvatskoj ne plaćaju nikakvu naknadu koju plaćaju svi mediji registrirani u Hrvatskoj niti plaća kao tvrtka porez na dobit i dohodak. Radi se o najobičnijoj internet televiziji koja ne bi imala vidljivosti da nije tele operatera. Zanimljivo da portal N1 televizije ima hr. domenu, a nije registriran u Hrvatskoj. Osim toga čine nelegalnu konkurenciju domaćim, hrvatskim medijima.
N1 reklamira se kao objektivan, profesionalan i neovisan medij,a u stvarnosti je se isprofilirala ka javno glasilo SDP-a, Možemo i njihovih partnerskih stranaka, a ponekada ugosti i nekog drugog, ponajmanje nekoga iz vladajućih struktura koristeći priliku za provokativna pitanja i javnu difamaciju sugovornika. Bez obzira na to što neke goste i njihova politička stajališta ne podržava i koristi kao sapun da pokuša oprati pristranost, političari dolaze u emisije jer se na televizijske kamere lijepa ka muha na drek jer u manjku medijske vidljivosti pristaju na sve, a neki vjerojatno na indirektan način plate takva gostovanja.
Najjednostavniji način da se takve televizije uklone s javnog progadanstičkog djelovanja je ignoriranje i pokazivanje da su nebiti.Najlakši način je onemogućiti ih u radu i izvještavanju traženjem upisa u hrvatsku regulatornu agenciju. Tako prilikom javnog natječaja za medijsko praćenje lokalne samouprave svi mediji moraju dokazati da su registrirani u Hrvatskoj i dostaviti broj i datum upisa kog nadležnog hrvatskog regulatora.N1 nije upisana u registar i kao takva ne može sudjelovati u javnom natječaju, a agencije koje imaju ugovore s državnim tvrtkama i ministarstvima morali bi se držati istih pravila.
U Hrvatskoj postoji Zakon o pravu na pristup informacijama, a podnositelj zahtjeva mora biti medij registriran u Hrvatskoj, isto tako ne postoje zakonske prepreke niti obveze da institucije koje podliježu tom zakonu postupe drugačije i da daju dozvolu za pristup informacijama jer zašto bi informacije od javnog interesa davali medijima koji nisu registrirani u Hrvatskoj, odnosno koje su “onkraj zakona”. Tako ni Vlada, ministarstva, Sabor i ostale institucije mogu odbiti nazočnost tim medijima prilikom tiskovnih konferencija ili davanja izjava.
No najjednostavniji način je kontrolirati protok novca i onemogućiti reklamiranje ministarstva državnih i javnih tvrtki u tim medijima, jer novci su najbolji način da se nekoga prisili da uđe u hrvatske zakonske okvire.