Home Izdvojeno Hodak: Imenovanjem Turudića za Glavnog državnog odvjetnika A.P. je dobio snažan vjetar u leđa, bacio drugarice i drugove u stanje očaja, ni Šesta lička im ne može pomoći

Hodak: Imenovanjem Turudića za Glavnog državnog odvjetnika A.P. je dobio snažan vjetar u leđa, bacio drugarice i drugove u stanje očaja, ni Šesta lička im ne može pomoći

by Ante R.

Piše Zvonimir Hodak
Nešto od onih koji su progresivno, lijevo, projugoslavenski, partizanski i orjunaški orijentirani skupilo se jednu večer na Markovom trgu preko puta crkve sv. Marka škiljeći u prvo bijelo polje hrvatskog grba na krovu Crkve izgrađene u XIII stoljeću.

To je podvala koju su sigurno napravile ustaše pod budnim okom Dide Kvaternika. Izgleda k’o Hajdukov dres. “Non pasaran”, kliče Benčićka. Progresivni su se digli na zadnje noge i uzvikivali parole k’o legendarne 1941. g.: “Bolje pakt nego rat”, “Bolje rob nego grob”. Problem je u prijevodu. Parole je na engleskom valjda napisala obavještajna služba MI6. Stoga je na nekim transparentima stvarno pisalo “bolje rob nego grob”. Zbog toga je snimljen film “Izgubljeni u prijevodu”.

Napokon dobre vibracije iz Zagreba. Stigli vibratori…
No, vratimo se mi Možemovcima koji su herojski proveli cijelu noć na Markovu trgu čekajući da ujutro Plenki podnese ostavku. A.P. očito nije shvatio da oni mijenjaju povijest pa je drugo jutro ponovio brutalno “brisanje poda” s našim dragim ljevičarima. Sjetite se Mostovih ministara koji su glasovali protiv Vlade u kojoj su sjedili i reakcije A.P.-a: “Molim tajnicu Vlade da napiše razrješenja za ministre Mosta”. Ovaj puta nitko nije razriješen, ali je točnom analizom otkriven “put svile”. On ide od MUP-a koji prvo oduzme mobitele osumnjičenicima, potom poruke izađu iz USKOK-a koji ih transferira “našoj lijevoj” medijskoj falangi. Prva dobitnica je miljenica ljevičara Slavica Lukić. Potom dolaze ostale ljevičarke iz 6. ličke… Tiraža novina raste, dobro se prodaju, a A.P. bez razloga misli kako je tu riječ o korupciji. Ma nije valjda…

U današnjim novinama izašla je slika Turudića i Sandre Benčić. Turudić pita Benčićku: “Dal’ još švercaš djecu”.

Grbinov konačni obračun
Peđa Grbin misli da će do konačnog obračuna doći čim ljevica dođe na vlast. To mu je uzaludni optimizam. Kad ova napaljena ljevica dođe na vlast proći će i treći svjetski rat, neće više biti ni Manolića, a “stoka sitnog zuba”, kako ih je nazvao Tuđman, borit će se i dalje sa smećem u “lepom Zagreb gradu”. Ovo “ploveće kazalište” naše nove ljevice može objasniti od kuda dolaze njihovi glasači. Možda ne u cjelini, ali djelomično sigurno. Mnogi se čude k’o pura dreku navali na naše Arene kad se cajke naslikaju u Zagrebu. Tuđman je mislio da je jugonostalgičara 25 posto. Bojim se da je u međuvremenu postotak narastao iznad 30 posto. Dražen Travaš ih gleda na “stranim” televizijama N1, RTL, Al Jazeera, Nova TV i kad se pojave Brena, Prija i ostala bratja, evo njega u Areni.

Sad su drugovi malo u šoku. Prvi puta da “tužilac” nije njihov, nije bivši udbaš ili mason nego dragovoljac Domovinskog rata. Aktivno se s puškom u ruci borio protiv “naših”, poništio presudu Stepincu, “ispratio” Perkovića i Mustača u Njemačku, osudio HDZ, vodio veliki broj najvećih i medijski eksponiranih procesa protiv naših tajkuna, a sad je još postao i glavni državni odvjetnik RH. Peđa i ekipa sanjaju kako će mu dati vritnjak. Moš’ mislit’, rekla bi Tanja Torbarina. Ovim imenovanjem A.P. je dobio snažan vjetar u leđa. Nevažno tko je šef DORH-a, važno je demaskiranje lijeve oligarhije i dobro uigranog biznisa koji se godinama odvija pred našim očima.

Voditeljica Mirovnih studija Vesna Teršelič otišla je u mirovinu, ali nije prestala s lovom na ustaše. Sad ih lovi kao voditeljica Mirovinskih studija…
Zatekao se Dudek na gay paradi na Zrinjevcu. Začudio se brojnosti blindiranih automobila i čuvara reda kojih je bilo skoro jednako toliko kao šačice prosvjednika. “Isusek, Isusek! To mora da su neke velike guzice kad svaku čuva po tri specijalca!”.
Na granici s BiH zaplijenjen je tovar od 900 kg. “sira”. Ostala roba, kao što je droga i sl., i dalje će se švercati kroz rupe u siru…

Kvaka 22
U povijesti “poltronstva” Hrvateki su jedinstven eksponat. Ne sjećam se ni jednog naroda na “ravnoj zemaljskoj ploči” koji je godinama uporno proslavljao pokolj vlastitog naroda od strane neprijatelja. Sjetite se 27. srpnja 1941. g. i dana “ustanka” u Srbu. Sjetite se “okretanja na žaru” katoličkog svećenika Juraja Gospodnetića od strane notornih četnika. Sjetite se predsjednice Vlade RH Jace Kosor i velikog lova na Gotovinu kojeg je potom sa zahvalnošću predala Carli del Ponte. Ili silne love koju je transferirala u Srb za proslavu i izgradnju spomenika “herojima” koji su nabili čovjeka na kolac i pekli ga na vatri. Još 2016. g. školska djeca iz okoline Vukovara dovedena su u Srb da bi glorificirali koljače vlastitog naroda. Djeca iz Osnovne škole Bobota recitirali su tekst u kojem sami sebe nazivaju “Titovim borcima” i najavili da će oni kao i njihovi očevi “sjekirom udarati po krvnikovoj glavi”.

O toj tipično hrvatskoj autodestrukciji i poltronstvu već sam pisao pa se ne mislim ponavljati, ali “kvaka 22” je u nečemu drugom. Poltroni će uvijek malo pognuti glavu u stilu “kaj je, je”. Koliko je godina od 5. kolovoza 1995.g. moralo proći da bi država, ratna pobjednica, mogla reći dosta je drugovi i drugarice! Hrvatski ljevičari, uz medijsku paljbu “uvijek dežurnih” Tomića, Pavičića, Dežulovića, Rudanice, Ivaniševića, Pofuka, Tome, Slavice Lukić, Željke Godeč, Bajrušija i ostalih, kao i uz “strane” TV kuće, odmah su skočili na krhke jugo noge. Turudić, e nemere drugovi! Onako kako su dočekali Vrdoljakov film “General” tako su superiorno i arogantno dočekali i Turudića, ali ovaj su puta slomili svoje jugo gebise.

Iznenađenje je veliko i gorko. Priredio im ga je AP-kojeg su cijelo vrijeme smatrali “svojim”, najmanjim zlom kojem može doći iz HDZ-a, europejcem kojem je zasigurno trebalo biti jasno kako ne smije instalirati na “osjetljivo” mjesto dragovoljca Domovinskog rata. Po njima, da je pravi već bi izvršio suicid. Sad su medijski napad s Turudića prebacili na Plenkovića. Izdao ih je, i to baš pred same izbore. Uz snažno “granatiranje” s Pantovčaka, to je trebao biti rutinski posao za naše ljevičare.

Pisani mediji, televizijske kuće, Pantovčak i domaći “progresisti” trebali su odraditi svoje, a onda će Plenki popustiti i izabrati ipak nekog bezličnog tipa, a ne Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Kad ono “katastrofa”. I što sad drugovi? Televizija N1 je izredala u svojim “spasilačkim” emisijama sve što je “lijevo i jugoslavensko”, od “trockista” do “sudije” Opštinskog suda u Prijedoru koji je, čim je RH pobijedila u ratu, odmah priskočio u pomoć. Tko je tog “sudiju” progurao do Tuđmana još se ne zna. Ali odmah je imenovan za predsjednika VSH, pa za glavnog državnog odvjetnika, pa za šefa obavještajnih službi. Malo mu je trebalo da postane i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, onako svestran s praksom suca iz Prijedora.

Uglavnom cijela ta bulumenta ljevičara koji su se otvoreno i bez ikakvog srama, ne birajući i najgore uvrede, obrušili na izbor glavnog državnog odvjetnika nije ništa drugo nego jedna velika musaka. Svi protiv jednog, ali jedan (ali važan) je bio za njega. Ima tu i zdravog humora. Treba samo pogledati “Možemovce” koji su proveli čitavu noć na Markovu trgu. Kumicama koje su ranom zorom krenule na plac nije bilo baš potpuno jasno bune li se to oni protiv Franje Tahija. Jedino što im se mora priznati je briga za penziće. Naime, penzići su do sada morali kopati po kontejnerima, a sad, zahvaljujući “Možemo”, više ne moraju. Sad skupljaju smeće pred njima!

Smiljani Donji i Gornji. Iz učeničke zadaće: “Nikola Tesla je rođenjem Hrvat, a podrijetlom Srbin i izmislio je naizmjeničnu srpsko-hrvatsku struju!”:
O skromnim plaćama pirotehničara svjedoči jedan od njih na N1: “Radim da preživim, ako preživim!”.

Jedna dobra i plemenita vijest. “Hrvatski glasnik”  javlja kako studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu idu u Beograd u “Kuću cvijeća” kako bi odali počast “najvećem sinu naših naroda i narodnosti”! “Hrvatski glasnik” se pomalo začuđeno pita “u kojem paralelnom svemiru žive studenti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu?”. Još bolje pitanje je koji profesori sudjeluju u toj crnoj komediji tipa “Tko to tamo peva”. Pretpostavljam “da će da se putuje” autobusima iz filma Pavla Vujisića. “Tko to tamo peva” je stari, ali odličan film iz 1980.g. kojega je režirao je Slobodan Šijan, a koji na tragikomičan način prikazuje ratnu tragediju.

I sad zamislite bus pun “naprednih” studenata, i to još budućih pravnika, koji putem pjevaju “Druže Tito, mi ti se kunemo…”. U busu bi mogli biti kao specijalni gosti Dino Rađa, Ante Tomić i Vedrana Rudan (ova zadnja dok sjetno razmišlja ide li ona u slobodarski Beograd ili se iz njega vraća). Mlada brucošica iz Hercegovine tim se povodom pita: “K’o zna, jel’ drug Tito studirao pravo ?”. Javio se drug iz vodstva s crnim brkom: “Naravno da jeste!”. Sad se i brucošici aktivirala “memorija pamćenja” pa zacvrkuće: “Baš sam blesava, pa to je bio on koji je, u trenutku nadahnuća, izrekao onu pravnu mudrost ‘Drugovi ima sudija koji se drže zakona k’o pijani plota'”. I tako naš Pravni fakultet u Zagrebu ponovno zbližava mlade iz Hrvatske i Srbije, sve kako bismo što prije ponovno uspostavili bratstvo i jedinstvo.

Možda kad ono ponovno zaživi, mladi budući srpsko/hrvatski pravnici odu i na radne akcije, recimo, graditi naše željezničke pruge. Ministar Butković ionako je najavio velike infrastrukturne investicije i radove na modernizaciji naših pruga, pa ako već Unija daje za to lovu, neka mladi pravnici daju svoje (fizičko) znanje. Na fejsu se neki čude toj inicijativi Pravnog faksa u Zagrebu. Ne bi trebali ako poznaju tamošnju atmosferu i okružje. Marcel Holjevac sve to ironizira riječima: “Nema boljeg mjesta za izučavati pravo od Beograda. Uzor pravne države i neovisnog pravosuđa, a Tita pogotovo”. Rigidni desničari bez imalo “razumijevanja” pljuckaju po toj inventivnoj akciji mladih pravnika iz Zagreba. Tako se Antun Drndelić pita: “Jel’ odsjedaju u hotelu Jugoslavija?”.

I kako da se onda uspemo na zelenu granu? Umjesto da širimo bratstvo i jedinstvo, mi rigidni desničari smo cinični. Naši komšije i komišine dolaze k nama da nam u Arenama pokažu svoj muzički genij, a mi hrlimo k njima da nas poduče pravnim normama. Za to odnose u otadžbinu par milijuna eura, a mi još dodajemo po 150 eura za “Kuću cveća”. I tako žal za bivšom državom ne cvijeta samo na Filozofskom faksu u Zagrebu nego se polako širi i na Pravni faks, pa onda i na druge. Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Jurica Pavičić i ostali bit će im budući turistički vodiči pri povratku u novu/staru nezaboravnu Jugu. Sve dok nam se jednog lijepog dana ne pojavi Aca Vučić u Glini na novom srpskom tenku… Početak tog uzbudljivog događaja prvi će osjetiti brucoši Pravnog faksa u Zagrebu. Pomalo me hvata strah od jugo pijanstva.

Što je vrhunsko pijanstvo? Kad napušeš 3,7 promila pa kažeš policajcu da zaokruži na 4!
Prije kraja ove kolumne ostaje mi samo jedno važno otvoreno pitanje: tko će biti prvak – Hajduk ili Rijeka? Mi Dinamovci se više ne nerviramo. Stil i način igre današnjeg Dinama odlično bi bio primljen u četvrtoj Sjeverno-irskoj ligi. To nabijanje lopte koje trener Dinama naziva “dubinskim” nogometom vodi nas u dubina iz kojih se teško vraća. Fenomenalni bivši igrač Barcelone Iniesta jednom je prilikom novinaru, koji je “posjed lopte” smatrao nepotrebnim i dosadnim, odgovorio ovo: “Jeste li ikada vidjeli da nam je protivnik zabio gol dok je lopta bila u našim nogama”. O Dinamu i njihovom “progresivnom” treneru najbolje neka govore BBB-i.

Stara poslovica kaže: “Nije pametno zadržati istu narav kad izgubite snagu”: A Dinamo je izgubio snagu.