Piše Zvonimir Hodak
Evo, napokon ima i dobrih vijesti. NASA javlja da su se hrvatski navijači uspješno spustili na zemlju. Druga slika: Dalić na blagajni Konzuma. Blagajnica uobičajeno pita: “Skupljate bodove?”. Dalić joj upućuje dug pogled. Sličan pogled uputio je novinarima i Vučić kad su ga upitali za koga će navijati kad igraju Hrvatska i Albanija.
Svi koji ne vole Hrvatsku sada uživaju u neočekivanom poklonu repke. Dežurni pljuvači, kartaški rečeno, došli su na štih. Ivošević, Pupi, Šesta lička, k’o bi ih sve mogao nabrojati. No, ne može se reći da ne kuže nogomet. Većina je uvjerena da lopta skače jer je u njoj žaba! Parola koju su neki izvikivali prije svjetskog prvenstva u Rusiji i dalje je aktualna: “Da Bog da sve izgubili”. Takvi su tada bili dobri prognozeri. Naša repka je izgubila, ali tek u finalu. U Njemačkoj je sada malo delikatnije. Moramo pobijediti Italiju, a ni to nam ne garantira nastavak prvenstva.
Dobro, Italija nije baš neka “velesila”. Osvojili su samo četiri puta prvenstvo svijeta i dva puta prvenstvo Europe. Njih pobijediti je pravi pi*kin dim! Zanimljiv je odnos lijevih medija i pro-jugovićke kamarile prema Modriću, Daliću i nacionalnoj momčadi. Stari su, treba pustiti mlade da igraju. Kao da nikada nisu čuli za onu narodnu “Bez starca nema udarca”.
U stara vremena ljudi su imali pljuvačnice, a danas imaju novine…
Najpopularnija “sporedna stvar” na svijetu je nogomet. Hrvatska je “ogromna” država. Nije veća nego pojedini kvartovi Londona, Šangaja, New Yorka… Tvrda je činjenica kako je Hrvatska osvojila dvije svjetske i jednu europsku medalju u nogometu. Recimo samo za usporedbu, Englezi koji imaju jednu moćnu i bogatu ligu bi za te tri medalje dizali spomenik svom selektoru. U Hrvatskoj bi mnogi Daliću digli spomenik, ali nadgrobni! Ako slučajno ispadnemo, doma mu se priprema lomača umjesto spomenika. Dalić je nadmašio i “nenadmašnog” Ćiru, ali to nekima nije dosta. Naravno, “na čelu kolone” su ljevičarski novinari. Problem oko Dalića je malo širi od nogometa. Htio on to ili ne, postao je simbolom svih onih vrijednosti koje naši ljevičari organski ne podnose. Jel’ to zaista tako, pita se i Ivan Pokupec.
Oscar Wilde dao je genijalnu definiciju novinarstva: “Održanje novinarstva objašnjivo je jedino genijalnom Darwinovom teorijom po kojoj samo najprostiji i najprimitivniji prežive”.
Kad je Hebrang shvatio prijevaru…
Na travanjskim izborima izgubile su pro-jugoslavenske stranke SDP, Možemo, IDS, Beljakov HSS, Dalijina i strančica Anke Mrak-Taritaš. Diljem svijeta ljevičari doživljavaju “pušing do pušinga”. Ali to još nitko dobronamjeran nije priopćio našem Borisu Vlašiću, dežurnom jugo-nostalgičaru Jutarnjeg. Boro je slovenski dragovoljac Domovinskog rata. Rat je uglavnom proveo u Mariboru. Sad u “Oštrim rezovima” Jutarnjeg oštri svoju lažnu “istoriju” naših naroda i narodnosti. U broju od srijede 19. lipnja Vlašić postavlja retoričko pitanje i odgovara na njega: “Kako se dogodilo da zaboravimo četiri tisuće Hrvata koji su poginuli za našu slobodu?”.
Kako mudruje naš Bora, stvarno, znanje nije moć. Kaže Bora: “Radi se o povijesnoj bitci na Sutjesci”. Bora misli, piše i uvjerava nas da je tamo četiri tisuće Hrvata poginulo za “našu” slobodu. Hajmo, odmah u glavu. Četiri tisuće dalmatinskih Hrvata poginulo je u bitci na Sutjesci boreći se i ginući za Jugoslaviju. Da je tada netko rekao, pokazao ili dao do znanja da se bori za Hrvatsku ta bi “borba” u isti čas prestala s metkom streljačkog voda. Potomci današnje dalmatinske orjune čvrsto su vjerovali i fanatično se borili za Tita, Partiju i Jugoslaviju.
U tim borbama sudjelovao je i Andrija Hebrang. Kad je nakon rata shvatio ratnu prijevaru i pokušao u tu savezničku pobjedu unijeti i borbu za Hrvatsku, odmah je bio pozvan u Beograd na “razgovor” koji je završio njegovim “samoubojstvom”, vješanjem o radijator visok jedan metar. “Sloboda” je navodno došla 8. maja 1945.g. Potom su slijedili Bleiburg, četveroredi, Maribor, stotine jama, Hudih i ludih, marševa smrti i stotine tisuća ubijenih bez suda i presuda. Međutim, sve to ne zanima našeg Boru. Njega jedino zanima Titova Jugoslavija, Jasenovac i partizanske “pobjede”. Njegov žurnalistički interes ne privlači, recimo, Četvrta gardijska brigada, Domovinski rat, Gavran, Krstičević, borci za Hrvatsku…. On se i danas grčevito bori za davno pokopanu Jugu služeći se jeftinim floskulama i kmečeći za propalom državom.
Zato ga vrijedi, kao primjer koliko su jugofili kod nas još uvijek žilavi i brojni, još malo citirati: “Stvarno, znanje nije moć. Ono drugo pobjeđuje. Kad jednom narodu ubiju četiri tisuće ljudi…”. Kad jednom narodu pobiješ stotine tisuća ljudi nakon 8. svibnja 1945. g. i o tome čkomiš i ti i tvoja redakcija, onda je to krimen, a tobože smatraš kako je znanje moć. Međutim, njegov problem je proziran. Našeg Vlašića žulja što je Juga propala, a stvorena je samostalna Hrvatska. Jugo-statističar Bora Vlašić ima svoju “beležnicu” pa lista. “Na Sutjesci poginulo 597 žena, 535 Šibenčana, 557 Splićana….”. Međutim, u “beležnici” nema podatak da je u Domovinskom ratu poginulo skoro 500 djece što je ekvivalent daleko tragičniji od bilo koje statistike koju iznosi Boris Vlašić i njegov statistički (eu)genije… Hvala Bogu da je Vlašićeva tvorevina završila na “smetištu istorije”. Često tvorac neke tvorevine postane tvor. Miris se odmah osjeti…
Vlasti u Istri navodno propisuju da svaki grafit bude dvojezičan, a svaki crtež dvocrtičan…
Ćorak. Plati 700 eura
Čitam kako je lik izvjesio HOS-ovu zastavu na balkonu. Isti dan stigla mu je prijava policije prekršajnom sucu te je dobio kaznu od 700 eura. Potom je uslijedila parada LGBTQ+ pripadnika na kojoj je neki drugi lik nosio zastavu Jugoslavije, ali tu nije bilo nikakve prijave policije i kazne prekršajnog suca. Još je 1993. g. Vrhovni sud Hrvatske je u predmetu koji se vodio pred Vojnim sudom protiv Mile Dedakovića, Dobroslava Parage i Ante Đapića potvrdio kako je HOS regularni dio Hrvatske vojske. Poznajem odvjetnika koji je branio i oslobodio svu trojicu i koji to može potvrditi. Uostalom, presudu je donio sudac Damir Kos, danas sudac Vrhovnog suda Hrvatske. I u ovom slučaju bi “znanje trebalo biti moć”. Međutim, ćorak. Plati 700 eura, a znanje, ako nemaš 700 eura, odvest će te u Remetinac.
Kad je neki dan u čitavoj Dalmaciji nestalo struje, svima platišama i neplatišama svečano je proglašena “Noć šišmiša” ili “Noć snalaženja u postkomunističkom mraku”….
Pada mi na pamet da bi bilo poželjno da hrvatski vanjski i unutarnji dug ne iznosi koliko je Hrvatska dugačka nego koliko je Hrvatska široka. A zasluge za dijetalnu širinu Lijepe naše možemo pripisati našim antifašistima koji ovih dana slave. S obzirom na broj ponosnih antifašista i njihovo samozadovoljstvo možemo biti sretni da imamo i ovu zemljopisno nakaradnu državu. Treba samo baciti pogled na kartu Hrvatske prije početka Drugog svjetskog rata i usporediti je s današnjom kartom. To nebulozno busanje u prsa je u pravom smislu riječi tragikomično.
Znate li tko je prijavio Hrvatski nogometni savez na Euru, e pa nećete biti iznenađeni, a HNS poručuje: ‘Nećemo nikome dopustiti da nam to pripiše‘
Srijem, Boka Kotorska, Neum sve je to “voljeni” Tito jeftino poklonio susjednim republikama. Čak i Prevlaka, koja je po međunarodnom pravu pripala nama, naši “prijatelji” Crnogorci svojataju godinama. Međutim, to našeg ministra vanjskih i europskih poslova nije spriječilo da se nacrta u Crnoj Gori i tamo klanja i smješka. Poltronski geni marširaju dalje. Naime, naš je ministar ovih dana bio u prijateljskoj posjeti Crnoj Gori. Izjavio je kako Hrvatska pruža čvrstu podršku ulasku Crne Gore u euro-atlantske asocijacije. Zašto i ne bi kad između dviju država teče samo med i mlijeko. Međutim, kad je naš ministar skrušeno zamolio da posjeti školski brod “Jadran” koji su nam naši vrli komšije maznuli 1991. g, ljubazno su ga odbili, “Njet drugovi”. Ako bi se netko samo usudio spomenuti crnogorsku agresiju na Dubrovnik, granatiranje grada, ubojstva i pljačke, odmah bi nastao “diplomatski skandal”. Zato je najbolje šutjeti i samo se diplomatski klanjati i smješkati.
Najperverzniji dokument iz nedavne racije na pedofile je video kazeta na kojoj slinavi i olinjali pedofil tepa osmogodišnjakinji: “Ti si moja stara ljubav…”.
Uzrujava ih rast desnog ekstremizma
Napokon, u nečemu smo jedinstveni. To je stalno isticanje antifašizma. Sjetimo se Churchilla i njegove vidovite prognoze iz 1946. g. da će ondašnji antifašizam biti fašizam budućnosti. Grof Nikolai Tolstoy je 1986. g. napisao knjigu “Ministar i pokolji”. Kad je u cijeloj Europi pao komunizam, naši komunisti su se odmah pretvorili u antifašiste. Otvorite samo ljevičarski Večernjak u subotu 22. lipnja. Od starih komunjara izniknuli su sami moderni antifašisti. Tko samo spomene 80 milijuna ubijenih od strane tih naših “antifašista” nakon 8. svibnja 1945. g. odmah se na njega diže dreka o revizionizmu. Renata Rašović i Gera Gerovac su uvjek spremni za Jasenovac sa “750.000 ubijenih Srba, Roma i ‘naprednih’ Hrvata”. Svaka drugačija povijesna činjenica za ljevičare je jeftini revizionizam.
Recimo, našu Renatu je uzrujao rast “desnog ekstremizma”. Pazite, ne samo kod nas nego ju ljuti čak i u svijetu. Ne zabrinjavaju je režimi poput onog u Rusiji, Bjelorusiji, Kini, Kubi, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu, u pola Južne Amerike… Po njoj i ostalim (ekstremnim) ljevičarima hrvatski antifašizam osigurao nam je, osim slobode, i hrvatsku državu u današnjim granicama. Trla baba lan. Hrvatsku državu u današnjim granicama osigurao je Tuđman i naši branitelji u Domovinskom ratu, a Renatini antife nisu imali nikakvog udjela. Znaju naše antife još puno dobrih stvari, ali se ne mogu sjetiti ni jedne. Nadalje, Renata nam tepa o propuštenoj “humanoj zajednici sretnih ljudi“ jer smo danas država od 3,8 milijuna stanovnika i s četiri milijuna ljudi koji rade u “bijelom svijetu” najteže poslove . I sam sam preko sedam godina radio u San Franciscu i dobro znam što to znači “humana zajednica sretnih ljudi” kako nam tepa Renata i njezini lijevi propagandisti.
Malo me je rastužio Hrvatski tjednik. Na naslovnoj strani zadnjeg broja naslov da se antifa smrzne: “Prokleti antifašisti i oni koji slave te najveće zločince”. Pa kome da čovjek vjeruje – Renati Rašović koja lijepo i razložno piše što nam je sve antifašizam osigurao (slobodu, hrvatsku državu u današnjim granicama, europske integracije i humanu zajednicu sretnih ljudi….) ili Hrvatskom tjedniku koji ga proklinje? Kako “obraniti povijesnu istinu o antifašizmu dok revizionisti grubo nasrću sa svih strana”, pita se 6. lička iz Večernjaka. Sjećam se jednog novinara koji se uvijek oslanjao samo na svoje znanje pa danas prima socijalnu pomoć.
Rusi poznati po smislu za humor…
Jeftino ljevičarenje Večernjaka zaokružila je još jedna članica “6. ličke” Ivana Jakelić na 35. strani. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. Rusi miroljubivi i pastoralni, preko Putina i Medvedeva svako malo pričaju o svom nuklearnom oružju. Naravno da se Rusi samo šale. Poznati su po svom smislu za humor. Ali kad to isto oružje spomene Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, onda naša Ivana dobije “sibirske ospice”. No, no! Zaboravljaju Nagasaki i Hirošimu. Ako se već spominju ti “sjajni” potezi Amera oko završetka Drugog svjetskog rata onda bi trebalo našoj demokratskoj i miroljubivoj majčici Rusiji diskretnije dati do znanja koliko je volimo.
Naši ljevičarski mediji gotovo su prešutjeli događaj preko granice: Itekako se tiče Hrvatske
Jedan u Puli nagrađeni film Vinka Brešana o svjedocima o ubojstvu jedne srpske obitelji u Osijeku za vrijeme Domovinskog rata dobio je pozive da sudjeluje na brojnim festivalima u inozemstvu: u Valjevu, Čačku, Gornjem Milanovcu, Zaječaru, Aranđelovcu, Nišu, Pančevu, Aleksincu, Zemunu, Prokuplju, a bili su zainteresirani da ga vide i u drugim “belosvetskim mestima”.
Najava poskupljenja vode daje naslutiti da u siromaštvo ulazimo vodenim putem.
