Hrvatska smatra da su njezini zahtjevi za napredak Crne Gore prema članstvu u Europskoj uniji jasno definirani i ostvarivi. U dokumentu upućenom državama članicama EU-a, predsjednici Europske komisije i predsjedniku Europskog vijeća, Zagreb je obrazložio osam otvorenih pitanja koja Podgorica treba riješiti kako bi Hrvatska podržala uspješno zaključenje pristupnih pregovora.
„Hrvatska nastoji olakšati pristupanje Crne Gore, a ne ga opstruirati”, navodi se u dokumentu, uz poruku da bi konkretan napredak omogućio Hrvatskoj da podrži završetak pregovora i ratifikaciju Ugovora o pristupanju.
Zagreb upozorava da neriješena pitanja proizlaze, među ostalim, iz sudjelovanja Crne Gore u vojnoj agresiji na Hrvatsku i posljedica Domovinskog rata. Hrvatska ističe da se trajno pomirenje i međusobno povjerenje ne mogu izgraditi bez njihova rješavanja.
U dokumentu se upozorava i da su pojedini jednostrani potezi crnogorskih vlasti ponovno potaknuli povijesne napetosti i otežali bilateralne odnose, čime se ugrožava politička potpora hrvatske javnosti crnogorskom pristupanju Europskoj uniji.
Hrvatska je još krajem 2023. Crnoj Gori dostavila sveobuhvatan neslužbeni dokument s popisom neriješenih pitanja, koji je potom proslijeđen članicama EU-a i Europskoj komisiji. Unatoč intenzivnom diplomatskom angažmanu na hrvatsku inicijativu, nijedno od osam pitanja do danas nije riješeno, navodi se u novom dokumentu.
Morinj, odšteta, spomen-ploča i bazen u Kotoru
Šest hrvatskih zahtjeva odnosi se na poglavlje 23, Pravosuđe i temeljna prava, a dva na poglavlje 31, Vanjska, sigurnosna i obrambena politika.
Prvi zahtjev odnosi se na naknadu štete hrvatskim državljanima zatočenima u logoru Morinj. U tom je logoru od listopada 1991. do kolovoza 1992. bilo zatočeno više od 300 hrvatskih civila i ratnih zarobljenika.
Drugi zahtjev odnosi se na trajno očuvanje i vidljivost spomen-ploče postavljene 2022. godine u bivšem logoru Morinj, u znak sjećanja na hrvatske civile i ratne zarobljenike koji su ondje bili zatočeni i zlostavljani.
Oko ploče je postavljen veći metalni okvir koji omogućuje postavljanje pomičnog panoa kojim se spomen-ploča može prekriti, a tijekom službenih komemoracija ponovno otkriti.
Hrvatska smatra da bi takvo prikrivanje narušilo zajedničko sjećanje na žrtve i proces pomirenja te oslabilo crnogorsko priznanje povijesne odgovornosti za zločine počinjene u Morinju.
Postavljanje ploče izazvalo je političke posljedice u Crnoj Gori. Nedugo nakon njezina postavljanja smijenjena su dva ministra uključena u inicijativu, dok je treći ministar podnio ostavku u znak prosvjeda.
Treći zahtjev odnosi se na preimenovanje općinskog bazena u Kotoru, koji nosi ime Zorana Gopčevića, nekadašnjeg međunarodno poznatog vaterpolista koji je bio stražar u logoru Morinj.
Zbog tog imena hrvatski klubovi odbijaju igrati na bazenu, a hrvatska reprezentacija zaprijetila je bojkotom Superfinala Svjetskog kupa u vaterpolu 2025. godine. Bojkot je na kraju izbjegnut premještanjem hrvatskih utakmica u Budvu.
Hrvatska traži informacije o nestalima i procesuiranje ratnih zločina
Četvrti zahtjev odnosi se na punu suradnju crnogorskih institucija u pronalaženju 14 hrvatskih državljana nestalih tijekom agresije na Hrvatsku početkom 1990-ih.
Hrvatska očekuje razmjenu informacija, nastavak rada nadležnih povjerenstava te pristup arhivima i dokumentima koji bi mogli pomoći u utvrđivanju sudbine nestalih osoba.
Petim zahtjevom Zagreb traži procesuiranje odgovornih za ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata, uključujući osobe koje bi mogle snositi kaznenu odgovornost na temelju zapovjedne odgovornosti.
U dokumentu se navodi da do danas nije donesena nijedna osuda po zapovjednoj odgovornosti.
U slučaju logora Morinj četvorica pripadnika Jugoslavenske narodne armije pravomoćno su osuđena za ratne zločine na ukupno dvanaest godina zatvora. Međutim, prema hrvatskom dokumentu, tim presudama nisu obuhvaćeni zločini počinjeni nad civilima zatočenima u logoru.
Šesti zahtjev odnosi se na dugotrajne imovinske sporove koji potječu s početka 1990-ih. Hrvatska traži rješavanje slučajeva hrvatskih obitelji koje su ostale bez svoje imovine, uključujući 51 obitelj iz Tivta i druge obitelji iz Boke kotorske.
Njihovi zahtjevi ostali su neriješeni unatoč pravomoćnim sudskim presudama ili dugotrajnim sudskim postupcima.
U dokumentu se upozorava i na nejednak tretman u usporedivim slučajevima. Navodi se da je dio bivših vlasnika, uglavnom pripadnika albanske manjine, uspio vratiti imovinu, dok slučajevi hrvatskih obitelji i dalje čekaju rješenje.
„Hrvatska poziva na konkretan i mjerljiv napredak u rješavanju pojedinačnih slučajeva, uz sustavan pristup osiguravanju povrata imovine ili pravične naknade prema tržišnoj vrijednosti, bez diskriminacije”, ističe se u dokumentu.
Povratak školskog broda Jadran i razgraničenje granice
Posljednja dva zahtjeva odnose se na poglavlje 31, koje obuhvaća vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku.
Sedmi zahtjev odnosi se na povratak školskog broda Jadran, koji je prije raspada Jugoslavije bio stacioniran u Splitu, a u Crnoj Gori se nalazio radi remonta kada je 1991. godine počeo rat.
Hrvatska smatra da joj brod pripada na temelju Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001. godine.
U dokumentu se pitanje Jadrana povezuje sa širom raspodjelom vojne imovine bivše Jugoslavije. Hrvatska također tvrdi da Crna Gora nezakonito zadržava vojnu opremu bivše jugoslavenske federacije oduzetu Hrvatskoj, čiju vrijednost procjenjuje na 2,7 milijardi američkih dolara.
Zagreb očekuje da Podgorica ispuni svoje pravne obveze i vrati Jadran, koji Hrvatska smatra dijelom svoje pomorske baštine.
Osmi zahtjev odnosi se na nastavak i intenziviranje razgovora o razgraničenju državne granice.
Hrvatska očekuje da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje međurepubličke kopnene granice između Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Republike Crne Gore, u skladu s načelom uti possidetis juris, koje je potvrdila Badinterova komisija.
Prema tom načelu, granice bivših jugoslavenskih republika postale su međunarodne granice nakon stjecanja neovisnosti, a mogu se mijenjati samo sporazumom država.
U dokumentu se navodi da su stručnjaci utvrdili kako odstupanja na terenu ne prelaze 220 metara te da se mogu riješiti tijekom demarkacije, nakon potpisivanja ugovora o kopnenoj granici.
Takav bi ugovor, prema hrvatskom stajalištu, formalno potvrdio da Crna Gora nema teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj. Nakon rješavanja pitanja kopnene granice, Zagreb bi bio spreman sazvati redovite sastanke stručnih i međuvladinih povjerenstava za razgraničenje na moru, bez unaprijed određenih rokova.
Hrvatska u dokumentu poručuje da ne nastoji blokirati europski put Crne Gore, nego traži rješavanje otvorenih pitanja koja smatra važnima za pravdu, zaštitu prava svojih državljana i dobrosusjedske odnose.- Hina
