Saborska zastupnica Dalija Orešković ne posustaje u svojoj osobnoj ofenzivi protiv svega što miriše na desno i domoljubno. Dok se Hrvatska bori s realnim problemima, zastupnica vodi bitku protiv “ustaštva” koje, čini se, vidi jedino ona. Na njezinu nišanu više nije samo Marko Perković Thompson, već je popis “neprijatelja” proširila i na pokojnog Zvonka Bušića, ne birajući riječi kojima bi diskvalificirala svakoga tko se ne uklapa u njezine stroge ideološke okvire.
“Normalizacija nenormalnog” ili obračun s narodom?
U seriji objava na platformi X, Orešković je medijsko izvještavanje o Thompsonovim koncertima nazvala sudjelovanjem u “normalizaciji nenormalnog”. Ono što tisuće mladih vide kao izraz pripadnosti i ljubavi prema domovini, za nju je isključivo “veličanje profašizma”. Umjesto da prizna snagu zajedništva koju ti skupovi generiraju, ona uporno tvrdi kako se radi o svjesnom produbljivanju podjela, čime zapravo izravno vrijeđa veliki dio vlastitog biračkog tijela.
Ovakvo izvještavanje o Thompsonovim koncerima, uvelike je doprinijelo normalizaciji nenormalnog. Kakva ljubav prema domovini uz veličanje lika i djela Zvonka Bušića i uzvikivanje ustaskog pokliča?! Kakvo zajedništvo, kad je jasno kao dan da je nastala nikad veća podjela društva. pic.twitter.com/zkb6Tw68j0
— Dalija Orešković (@OreskovicDalija) February 8, 2026
Da uđe? Pa nije li već u Ustav ušlo što je trebalo ući u temelje? Ili bi ovi novokomponirani profašisti koji ne vole da ih se tako vidi, ponovo malo ratovali, pa zato i indoktriniraju mladež ratnim budnicama 30 godina nakon rata, i to s ustaškim pokličem kao vrhuncem ushita? https://t.co/sQ2I6n8mId
— Dalija Orešković (@OreskovicDalija) February 8, 2026
Zvonko Bušić kao nova meta ideološke čistke
Posebno je oštar bio njezin osvrt na lik i djelo Zvonka Bušića. U trenutku dok ga dio javnosti komemorira kao domoljuba, Orešković ga koristi kao pogonsko gorivo za svoje optužbe o fašizaciji društva. Postavlja se pitanje: žive li “ustaše” u Hrvatskoj ili samo u retorici Dalije Orešković? Njezina tvrdnja da su domoljubne pjesme 30 godina nakon rata zapravo “indoktrinacija mladeži” zvuči više kao pokušaj brisanja povijesne memorije nego kao briga za budućnost.
Optužbe za ratnohušaštvo i “novokomponirani profašizam”
Vrhunac njezina istupa svakako je etiketa “novokomponiranih profašista” koju lijepi svima onima koji se ne slažu s njezinim viđenjem povijesti. Optužiti ljude koji pjevaju o Domovini da “ponovno žele malo ratovati” nije samo zaoštrena retorika – to je opasna konstrukcija kojom se pokušava kriminalizirati svaki oblik desnog političkog izričaja. Za Orešković, Ustav je oružje kojim bi zabranjivala, a ne temelj koji bi trebao spajati sve građane, bez obzira na njihove glazbene ili ideološke preferencije.