Piše Roko Antić na Facebooku
Podlost i licemjerje Martina Berishaja, veleposlanika Republike Kosovo u Hrvatskoj
Nesporna je povijesna činjenica da su Hrvati iz Janjeva i Letnice najstarija hrvatska dijaspora. Nesporno je također da su Hrvati iz Janjeva i Letnice među najzaslužnijima za očuvanje katoličke vjere na Kosovu. Tu se od davnina od vjere katoličke živjelo, vjeru čuvalo i za vjeru umiralo. Danas, 22. veljače 2024. godine po kazivanju župnika Janjeva, don Mateja Palića u Janjevu živi slovom i brojkom još 138. Hrvata katolika, a u Letnici i Vrnavokolu niti 10. zajedno.
I mi više nakon 720 godina nismo najbrojnija zajednica Hrvata na Kosovu. Više od broja 138. je hrvatskih vojnika i vojnikinja u sklopu Međunarodne misije potpore miru KFOR (Kosovo Force) u kojoj Hrvatska sudjeluje od 2009. godine. Pripadnici HV-a nalaze se na Kosovu na tri lokacije, u kampu Film City Priština, APOD-u Slatina kod Prištine te kampu Villaggio Italia kod Peći. Nesporno je i to što je Hrvatska 2008. među prvima priznala neovisnost Kosova.
ŠTO JE SPORNO?
Sporno je licemjerje Albanaca s Kosova, naravno, čast časnim izuzecima – a ima ih Bogu hvala, čak i u mojim Kistanjama.
Pokušati ću u najkraćim crtama to objasniti:
1. U Ustavu R. Kosovo, Hrvatima na Kosovu, kao jednom od najstarijih naroda nije priznat status nacionalne manjine.
2. Hrvatskim mučenicima, franjevcima Bl. Serafinu Glasnoviću Kodiću (Lheze, Albanija) i Slugi Božjem fra Alojziju Paliću i fra Stjepanu Konstantinu Gečeviću (Zjum, Kosovo) promijenjeni su hrvatski nazivi na grobnim pločama i stavljena albanizirana imena s dvoglavim orlom, nacionalnim simbolom Albanaca, što je prvorazredni primjer kulturocida i neprijateljska gesta prema preostalim Hrvatima na Kosovu i Hrvatima uopće. Isti primjer je i s Hrvatima iz Letnice i Vrnavokola, mučenikom blaženim Antonom Muzićem kojemu su u mjestu njegova mučeništva i preminuća, Skadru u Albaniji, također promijenili ime i albanizirali prezime u Muzaj – i u crkvi i na groblju!
ZA OVO CIJELA HRVATSKA TREBA ZNATI
3. Martin Berishaj, kosovski veleposlanik u Hrvatskoj prednjači u tom licemjerju. Primjerice, u emisiji multinacionalnog magazina “Prizma” na HRT-u sipa hvalospjeve o “povijesnim činjenicama i uspješnim Hrvatima iz Janjeva na Kosovu” – a kad mladi predstavnici Udruge “Janjevo” iz Zagreba dođu kod njega u veleposlanstvo, onda ih pokušava podučavati “kako smo mi Hrvati podrijetlom iz Janjeva zapravo Albanci, samo što nam to naši stari nisu prenijeli i o tome nas poučili”!
S tim perfidnim likom jednom sam svojedobno telefonski razgovarao, jer nas je spojio jedan zajednički prijatelj. Želja mu je bila doći u Kistanje i održati sastanak s nama. Odgovorio sam mu, vrlo rado – samo što za to postoji jedan uvjet. Uputiti nam javnu ispriku zbog krivotvorina s grobnim pločama i ako već albanske katoličke župe na Kosovu žele ustrajati u uređenju grobnih mjesta i promjeni grobnih ploča, da se napiše da su naši svećenici iz Janjeva i Letnice (Vrnavokola) – Hrvati. To je polazna osnova za razgovor, a i to bi bila civilizacijska razina, a ovo što oni čine je klasična krivotvorina. Ostao je zaprepašten i dometnuo je tek da će uzeti moj broj mobitela i da će se javiti. Nikad me više nije nazvao.
4. Koliko puta su naši predstavnici u Janjevu, od župnika do predsjednika Udruge i mještana, podigli glas tužeći se kosovskim vlastima na uzurpaciju napuštene imovine, sustavnu pljačku i ugrozu sigurnosti. Što je učinjeno nakon svega – NIŠTA.
5. Usporedo s tim, dok se Janjevo i Letnica sustavno pljačkaju, državi Kosovo je upravo Republika Hrvatska glavni saveznik u eurointegracijama i najvažniji vanjsko-trgovinski partner.
Znaju li što o svemu ovome Ermine Ljekaj Prljeskaj, saborska zastupnica Albanske nacionalne manjine i notorni Martin Berishaj?
Znaju, ali šute!
6. Nagrada Franji Guciću za izvrsnost.
To sam ostavio za kraj, a medalja bolje od ičega razotkriva podmuklost Martina Berishaja i žao mi je da se na takvo što nasjeda.
Molim Franju i njegovu obitelj, moje dojučerašnje susjede u Kistanjama da mi oproste što ovo spominjem. Franju smatram za prijatelja, jer ga cijeli život znam, kao i oca Ivicu. U prigodi dana međunarodnog priznanja R. Kosovo u Zagrebu, on kao Hrvat rođen u Zagrebu (mislim 1995.) dobiva nagradu za vrhunska sportska postignuća i promociju, zamislite, Republike Kosovo?!?
Franjini roditelji jesu rođeni na Kosovu, ali kakvu tu Franjo ima izravnu vezu s Kosovom, osim perfidne i podmukle Berishajeve namjere da nas sve prikaže “nepoučenim Albancima”! Niti je Franjo kao vrhunski sportaš i profesionalni hrvatski vojnik ikada nastupao pod zastavom Kosova, niti je bio u sastavu vojne misije KFOR a na Kosovu.
ZAKLJUČAK :
Odgovorno tvrdim, a to sam i glavnom (interesnom) glasnogovorniku albanske zajednice u Hrvatskoj, Velimiru Bujancu rekao i s njime tada završio:
Od Srba na Kosovu smo proživjeli torturu i maltretiranja od 1990.-1992., i Srbi i su to činili javno i putem televizijskih kamera. Za razliku od njih Albanci to rade sustavno, ali perfidno i podmuklo i to je jedina razlika!
SAPIENTI SAT!