U tekstu “Izbora nema, do daljnjega”, Ivan Kujundžić kritički osvrće se na propast unutarstranačkog izbornog procesa u zagrebačkom HDZ-u. Zbog proceduralnih prepreka i intervencije središnjice, članovi stranke ostali su uskraćeni za poštene izbore, čime je narušen demokratski legitimitet i propuštena prilika za istinsko biranje najboljih među njima. Brojka od 700 potpisa bila je najveća podvala u povijesti stranke,očito su uračunati i oni iz područnog odjela Mirogorjei svi oni koji su napustili stranku. HDZ u Zagrebu nema 20 000 članova.
Jednostavno rečeno, nemamo više kandidata, nema izbora, nema ni poraza niti pobjede i njene draži ni duha, koji nas je nekad u HDZ-ovskom duhu znao sve okupiti.
Dragi prijatelji, do samog kraja, pokušali smo u nemogućoj misiji boriti se, uz brojne hrabre ljude, kako bi u kandidacijskom postupku prikupili potreban broj potpisa za pravovaljanu kandidaturu, no nažalost, na koncu nismo uspjeli prikupiti onaj potreban broj potpisa.
Danas je pao i sav demokratski izborni legitimitet pobjede u zagrebačkom HDZ-u, kojeg sutra moramo tražiti pred biračima u Zagrebu, pred građanima Zagreba, pred koje moramo izići ne kao odabranici i pomazanici Središnjice, već oni čija politička snaga izvire iz prirode izborne pobjede, jedinog legitimnog ciklusa, što ovaj nije.
Ovo je jedna propuštena prilika za sve nas, koji smo htjeli izbore, koji su nam uskraćeni od raznih agitpropova i delegata i mentora, oni koji su trebali jedino osigurati demokratske i poštene izbore, što ovi od samog početka nisu davali naznake uz jednu pohvalnu iznimku dr. Hermana, koji se časno povukao.
Tako smo s malo nade ušli u novi proces, koji je obećavao demokratske izbore, čije su s prvom zorom zamračili razni agitpropovi, ubivši sva načela izbora s više kandidata. Jedan izgledan legitiman proces u traženju najboljeg među nama kao konačnog rješenja za HDZ, u Zagrebu pao je tako u vodu.
Mi smo prijatelji bili oni koji su nasuprot tim strukturama, koje su jedino tražile spas da budu odabranici struktura, koje negiraju izbore i draži borbe u pronalaženju najboljih među nama.
Zaboravljaju tako, kako nas čeka ispit već za tri godine, kad izlazimo pred građane i biramo one koji će tada morati po pobjeda čiju draž ne nasljeđuju ovim partitokracijskim procesom. Jer slobodni ljudi i narodi biraju slobodnom voljom i u izboru više kandidata, ali to ne mogu biti oni koji se ovozemaljski, poput Izabranika Božjih, određuju čijim kažiprstom ili prstom središnjice, još bolje rečeno”?!
Tako kažiprstom samo Bog izabire!
Ali ovdje nitko nema pravo biti u kategoriji ni Boga niti odabranika, spašenih mimo izbora, a samo poradi vlastitih partikularnih interesa, a u konačnici na štetu budućnosti HDZ-a u Zagrebu, koji proživljava četvrt stoljeća predaje, danas i u ruke globalista predvođenih sektom Možemo.
Baš zato za razliku od Osijeka i Splita, u Zagrebu smo trebali dobro zamiješati već namještene karte središnjice, špil prakse star četvrt stoljeća, s jednim ciljem, traženja najboljeg rješenja, kojih nesumnjivo ima i u ekipi koja sad preuzima zagrebački HDZ, a kojoj na ovaj način stavljamo na teret “izbor” bez draži izborne pobjede.
Jer ovim ponašanjem, napustili smo to izborno načelo i pravo da biramo i budemo birani, nadam se ne zadugo!? Hvala svim dragim i hrabrim prijateljima u HDZ-u, svima koji su sudjelovali časno u ovom procesu, i onima u zabludi da ih Bog prosvijetli!