Piše dr.sc.Ivica Granić
Nakon drugog po redu, ipak dramatičnog, javnog obraćanja Marka Perkovića, u kojem najavljuje čak i radikalne poteze u slučaju da antihrvatska strana franšiza Možemo! ne ‘smiri tenzije’, mnogi su se iznenadili. Mnogi da, ali ne i ljudi koji godinama analitički prate unutarnju politiku.
Zapravo se s velikom sigurnošću može tvrditi kako se ništa drugo i nije moglo dogoditi! Situacija je godinama pravolinijski klizila točno prema epicentru i točki usijanja. I sada, nakon što je narod godinama trpio ponižavanja, često i do granica krajnje bizarnosti, jedino otvoreno pitanje ostaje ono o ‘smjeru’ u kojem bi situacija mogla krenuti. Nadamo se smirivanju, i dobrom smjeru.
Iako će mnogi u ovom momentu zagrebačkog gradonačelnika detektirati i optužiti kao glavnog krivca za nastalu krizu, moramo znati kako ništa, posebice u politici, ne nastaje preko noći. Kao i u životu, i u politici se sve događa u određenim intervalima. Kriza je sada tek kulminirala, puno argumenata govori kako je začetak negdje drugdje, i znatno ranije.
Ključni problem je ona politika, i ona stranka, i oni lideri koji su Hrvatima već prije 20-ak godina obukli političku ‘luđačku košulju’, čvrsto je vezali te situaciju doveli, kako rekosmo, sada do točke usijanja.
Nije u pitanju tek jedna politička stranka, najčešće je riječ o HDZ-u, ali trend treba promatrati i šire i iznad klasičnog političkog strančarenja. U pitanju je višegodišnja antinarodna, antiidentitetska i antinacionalna politika iz mnogih centara, koja je Hrvatskoj oduzela i zadnji tračak suvereniteta, te državu u vrijednosnom smislu transverirala u običnu briselsku podaničku koloniju.
Sve veličanstvene tekovine domovinskog rata u zadnjih par desetljeća potpuno su uspjeli poništiti! Tradicionalne vrijednosti svedene su na ruganje, a novouspostavljene vrijednosti su one vrijednosti koje hrvatski narod nikada u vlastitoj povijesti nije baštinio.
Republika Hrvatska tek je u formalno pravnom smislu država hrvatskog naroda, u vrijednosno-identitetskom smislu ona to već odavno nije! Suverenitet je davno iščezao, te smo postali mentalni apatridi u vlastitoj državi, koju smo nekada osjećali i kao Domovinu.
Državna vlast koja se godinama, najčešće putem Ministarstva kulture, na najbizarnije načine izrugivala i sprdala s čašću i ponosom hrvatskog čovjeka, vojnika, tako što financira užasne antinacionalne projekte, ne može se nazvati hrvatskom(!) državnom vlašću. Ta ista vlast, također putem Ministarstva kulture, ali i na mnoge druge načine, financira srpsku zajednicu, koja nakon što je izgradila 41 tzv. kulturni centar i sl., kako vidimo čak i sasvim otvoreno provodi velikosrpsku politiku. Takva vlast nije suverenistička, to je nenarodna vlast!
Kakva je to država koja je praktički sve svoje glavne medije prepustila strancima? Kakva je to država čija javna televizija, koju svi plaćamo, dvadeset i više godina vodi permanentnu antinacionalnu kampanju, promovirajući s jedne strane prežvakano jugoslavenstvo, sada nazvano antifašizam, a s druge globalističku antikršćansku briselsku agendu. Državna vlast, koja ne samo u zagrebačkoj Areni, zabranjuje nastup Marku Perkoviću, a dozvoljava nastup Lepoj Breni, koja se u uniformi vojnika RS-a šepurila Bosnom, i koja u sred Zagreba izvodi skladbu Jugoslavenka, nije narodna vlast.
Državna vlast je iznad svih gradonačelnika! I svih gradskih Skupština! I svih gradskih odluka! Ona jedina donosi Zakone! Kroji pravila, trendove i politike. Slijedom logike, ne može se skrivati iza ovog ili onog Gradonačelnika, ili odluke bilo koje Skupštine, ili Vijeća.
Odgovorna vlast brani suverenitet, a ne jeftinijim populističkim potezima, poput odlaska dan-dva prije koncerta na Hipodrom, ili opsjenarskim govorima predsjednika Sabora, glumi kako brani taj isti nacionalni suverenitet.
Paradoksalno, možda je upravo Lepa Brena, i razne ‘Brene’, na simboličan način sve to zapravo maksimalno pojednostavila, zlo učinila shvatljivijim i vidljivim čak i onim slijepcima koji su svih ovih godina bili slijepi pokraj zdravih očiju.
Sada neki odgovornost kukavički pokušavaju prebaciti tek na zagrebačkog gradonačelnika, kao da državna vlast stotinu puta do sada nije mogla reagirati i anomalije svesti u normalu, i potpuno ih anulirati.
Mnogi su sada iznenađeni time što je Thompsonu zabranjen nastup u Areni?! Pa zar tom istom Thompsonu nije već prije 20 godina zabranjen nastup u Puli? I što je bilo? Ništa? Kao što bi i sad bilo ‘ništa’ da se Marko Perković nije oglasio. Što se dogodilo nakon sramotne epizode sa spomenikom u Bleiburgu, gdje se austrijski regionalni ljevičari sotonistički iživljavaju nad možda i najvećim simbolom stradanja hrvatskog naroda. Je li državna vlast reagirala i pozvala austrijskog veleposlanik na razgovor, i slično?! U konačnici, je li Premijer ikada otišao na Bleiburg, za razliku od Jasenovca, gdje svake godine hodočasti po nekoliko puta. Poslati izaslanika štos je za slabije političke osnovnoškolce. Je li ikada ijedno državno tijelo reagiralo na javna fašistička iživljavanja tipa ‘naši djedovi nisu temeljito posao odradili 45?!’
Zagrebački gradonačelnik sljedbenik je antinacionalnih, antisuverenistička politika, on je radikalni izdanak globalističke tzv. zelene ili okolišne ljevice, šef je političke franšiza koja je postavljena tek da uradi zadaće vezano za populariziranje LGBTQ pokreta i sl. anomalija, ali prije svega za provođenje rodne ideologije! Za to je godinama pripreman, treniran. To je čovjek koji je imao ogromna primanja a nikada ništa nije radio, praktički prvo radno mjesto u životu mu je mjesto zagrebačkog gradonačelnika. Kojeg li nonsensa.
Da, ali on to ne skriva! Ne radi poskrivećki! On sve radi otvoreno, kao dio programa, i to se u politici mora kvalificirati kao politički fair play, koliko god se to nekima činilo čudnim ili nenormalnim. On je politički znatno pošteniji od slijepog sljedbenika briselskih našmrkanih farizeja. Pravo je pitanje je li i jednima i drugima isti Gazda?
Kažu da je izdaja najgora jer uvijek dolazi od prijatelja. Nakon svega, jedino se možemo nadati kako će oni glasači koji su godinama činili isto a nadali se drugačijem, kako će ipak konačno shvatiti da su i nehtijući sudjelovali, ako izuzmemo tzv. pomirbu, u možda i najvećoj političkoj podvali od uspostave suverene i samostalne hrvatske države. Pametnome dosta!