Jean-Michel Nicolier imao je samo 25 godina kada je iz rodnog Vesoula u Francuskoj došao u Hrvatsku. Ljeto 1991. provelo se u znaku rata, a on je odlučio napustiti mirnu Europu i stati uz narod koji se borio za slobodu. U rujnu te godine priključio se Hrvatskim obrambenim snagama (HOS), dragovoljačkoj postrojbi poznatoj po svojoj hrabrosti, ali i po simbolima koji i danas izazivaju rasprave prije svega u dvostrukoj konotaciji.
Nicolier se borio u Vukovaru, dijelio s braniteljima ono malo hrane, vode i nade što je ostalo. Nakon pada grada, ranjen je i odveden iz bolnice. Prema svjedočenjima, bio je među zarobljenicima ubijenima na Ovčari, 20. studenoga 1991. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno,žrtva je velikosrpske agresije.
“Ne mogu otići. Volim Hrvatsku,” rekao je jednom prilikom Nicolier, nekoliko tjedana prije smrti.
Simbol koji nosi dvostruko značenje
Pozdrav „Za dom spremni“, ispisan na oznakama HOS-a, već desetljećima je točka podjela u hrvatskom društvu. Za mnoge branitelje, to je ratni simbol otpora iz 1991. godine, znak ponosa i prkosa agresiji. Za druge, riječ je o pozdravu koji neizbrisivo podsjeća na NDH, ustaški režim iz Drugog svjetskog rata i njegove zločine.
Dvostruka konotacija tog izraza stvara sukob dvaju narativa:
Domovinski – koji ističe borbu za slobodu, i
Antifašistički – koji podsjeća na povijesnu odgovornost i moralne granice.
Treba li raditi razliku i dvostruku konotaciju ili popusti pod pritiscima nekih snaga u Hrvatskoj?
Nicolier između povijesti i ideologije
Iako je bio pripadnik postrojbe s oznakom „Za dom spremni“, Nicolier nije imao nikakve veze s ustaštvom niti s bilo kakvom ideologijom.
Nije znao hrvatski jezik, a još manje političke podjele koje su opterećivale zemlju. Njegov motiv bio je jednostavan, suosjećanje s narodom koji je bio napadnut. U tom smislu, on je personifikacija čiste, moralne strane borbe. Ironično, upravo takva figura našla se u središtu ideološke rasprave kojoj sama ne pripada. Tko treba objasniti njegovoj majci što on ima s ustašama, NDH i tko ga je ubio, zločinci ili osloboditelji.
HOS: između ponosa i kontroverze
HOS je 1991. osnovan kao dragovoljačka vojska pod okriljem Hrvatske stranke prava (HSP). U ranim fazama rata djelovao je samostalno, često bez formalne zapovjedne strukture. Njegovi pripadnici, od Dubrovnika do Vukovara, ušli su u legende zbog svoje hrabrosti i požrtvovnosti, ali su zbog simbola i uniformi ostali trajno vezani uz polemike o NDH. Dio javnosti danas vidi HOS kao elitnu postrojbu obrane, dok drugi upozoravaju da nijedan simbol povezan s fašizmom ne može biti opravdan, čak ni u kontekstu domovinske borbe. Tko je u pravu, oni koji tvrde da ne postoji dvostruka konotacija ili oni koji tvrde da postoji.
Jean-Michel Nicolier postumno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za iznimnu hrabrost.
Njegova majka, Lyliane Fournier, godinama je dolazila u Hrvatsku, danas u njoj i živi i polaže cvijeće na Ovčari, u tišini koja govori više od svake politike. Njegova priča ostaje podsjetnik da hrabrost nema naciju ni ideologiju. Simboli mogu dijeliti, ali žrtva ostaje univerzalna.
U vremenu kada se Hrvatska i dalje bori s tumačenjem vlastite prošlosti, Nicolier je možda upravo ono što povezuje, čovjek koji je volio Hrvatsku bez interesa, ideologije i uvjetovanja. Zanimljivo da se odlikuje netko tko je uključen u dvostruku konotaciju, kako to opravdavaju oni koji tvrde da ne postoji dvostruka konotacija.
U raspravama o pozdravu „Za dom spremni“ često se gubi ono bitno: ljudi iza simbola. Jean-Michel Nicolier nije došao nositi oznake, nego pomagati ljudima. Njegova žrtva podsjeća da istinsko domoljublje ne traži opravdanja u povijesti, nego djeluje u sadašnjosti, iz suosjećanja, hrabrosti i moralnog uvjerenja. Hoće li itko ikada od osporavatelja odgovoriti majci Jean-Michel Nicoliera tko ga je ubio.