Piše: Davor Dretar Drele
Kao što je mnogima poznato, period Došašća (vjerovali ili ne, imamo hrvatsku riječ za Advent) i mir koji nam isto donosi poremetile su dvije društvene akcije potekle s različitih dijelova političkog spektra Hrvatske.
Iako je vrijeme Došašća početno razdoblje liturgijske godine i pokorničkog je karaktera, Inicijativa mladih za ljudska prava tj, njezini članovi i članice, odlučili su postavljanjem kartonskih kuglica na bor u centru Zagreba zagrijati ne samo promrzle dlanove nego i za buktinju strasti uvijek spremnu političku scenu Domovine.
Nije trebalo dugo čekati na odgovor. Odgovorio sam, u ime svih Vas, upravo ja. Nije mi namjera ovdje uspoređivati poruke i donositi sud koja je bolja ili istinitija, u stvari pozabavit ću se samo jednom od njih:
ZA BOŽIĆ ŽELIM ZNATI ŠTO JE STVARNO BILO ’91.
Ta mi poruka ne da mira i ovdje ću odgovoriti svim zainteresiranima, bez emocija, strasti a kamoli mržnje.
Krenimo redom, pitajmo se što o događajima ’91. može reći jedna od grana međunarodnih odnosa, etika međunarodnih odnosa. Gledamo li događaje ’91. kao proces secesije, onda nam etika govori da je secesija proces u kojem se dio teritorija neke suverene države politički i/ili teritorijalno odvaja te se na istom teritoriju stvara nova država.
Hrvatska je secesija bila tzv. unilateralna, jednostrana, budući da se postojeća država opirala odcjepljenju. No, je li onda odcjepljenje Hrvatske legalno? Muči li to naše neiskusne ptiće iz Inicijative mladih? Ponovno ćemo pitati znanost. Hrvatska je 1991. imala tzv. „claim right“ (pravo na potraživanje), što znači da je imala pravo pokušati stvoriti vlastitu državu uz obavezu svih ostalih subjekata međunarodnog prava de ne ometaju taj proces. Korektivno pravo, na dalje, tvrdi kako pravo na unilateralno odcjepljenje imaju skupine koje unutar postojeće države doživljavaju nepravde i povrede osnovnih ljudskih prava.
Da pomognemo ptićima iz Inicijative, upitajmo se svi – jesu li prava Hrvata u bivšoj SFRJ bila povrijeđena? Jesu li Hrvati trpjeli nepravde? Ne trebate biti povjesničar ili filozof da biste znali odgovore na ta pitanja, pa se niti ja ovdje neću zamarati očiglednim i dobro poznatim. Nastavit ću u društvu znanosti.
Nacionalna teorija smatra kako određene skupine posjeduju pravo na secesiju kao temeljno pravo vlastitog samoodređenja kroz vlastitu državu. Teoretičar secesije David Miller piše : „svaka nacija bi trebala imati vlastiti skup političkih institucija koje joj dopuštaju kolektivno odlučivanje o pitanjima primarne važnosti za njezine članove. ”
Plebiscitarna teorija secesije nas uči da bilo koja skupina ljudi s mjestom boravišta na određenom dijelu teritorija neke države, ima pravo na secesiju bez posebnog dogovora sa samom državom od koje se želi odvojiti. Jedini uvjet jest skupljanje dovoljnog broja glasova za secesiju, i ako se skupi dovoljan broj glasova, pravo na secesiju za dotičnu skupinu ostvareno je kao primarno pravo i ne bi smjelo biti zanijekano. A Hrvatska je na referendumu o napuštanju SFRJ, održanom 18. svibnja 1991. jasno rekla – od 83,56% birača koji su izašli na referendum, čak 94,17 % podržalo je državnu samostalnost Hrvatske!
Eto, pametnom dosta rekao bih.
Zaključit ću : ako je ptićima iz Inicijative mladih nejasno što se stvarno događalo 1991., nakon što ovo pročitaju morali bi shvatiti da je te godine većina stanovnika Hrvatske odlučila napustiti SFRJ, i da je odluka o stvaranju samostalne i nezavisne Hrvatske bila u potpunosti legitimna po svim moralnim i pravnim aspektima. A ako ih zanima što je bilo nakon tog referenduma, neka sjednu u autobus i pođu u Škabrnju. Ili u Vukovar. Ili u Četekovac. Ili u Borovo Selo. Ako nemaju za kartu, ja častim.
