Bila jednom jedna stranka, zvala se Domovinski pokret, onda su sklopili pakt s vragom i nestali. Dogodila im se sudbina Đapićevih pravaša, u svoje vrijeme saborskog kluba s najvećim intelektualnim potencijalom u hrvatskom parlamentu. Oni su nestali zbog izdaje pravaštva, Domovinski pokret zbog izdaje birača i gladi za sinekurama. Osjetili slast vlasti i gorčinu koja se iza toga krije.
Bili su kao rijeka, kupili su bujice razočarane Hrvate, bili su kao izvor života, nada u bolje sutra, i onda su postali kao gorka soda, toksični izdajnici onih koji su u njima vidjeli svjetlo nade i pretvorili se u mali potočić koji presušuje, ostale su samo sinekure, ucjene, udobne fotelje i revolveraši koji bezobzirno pokazuju nedoraslost, nezrelost, bahaćenje i sav jad i čemer nečeg što bi trebalo bitu rad za javno dobro. Postali su sinonim izdaje i svega onog što pokazuju intelektualno potkapacitirani ljudi željni vlasti i slasti.
Obećali su da će biti brana SDSS-u, financiranju Novosti, SNV-a i gradnji Srpskih kulturnih centara, snimanju srbijanskih filmova hrvatskim eurima, ali preko brane teče bujica novaca, teče za sve ono što su obećali da će zaustaviti. Njihovi ministri uče hrvatske građane kako se kuva kruv, dijele recepte za kiflice, fotografiraju uz industrijsku mrkvu, pucaju iz strojnica ugrožavajući sigurnost hrvatske djece, a ministarstvo nečega što je formirano da vrati hrvatsku dijasporu majci čija su se djeca rasula širom svijeta postoji samo na papiru i da uhljebi primaju velike plaće.
Obećali su micanje ograde s Markova Trga, vikali kako će kad oni doći ograda nestati, ali ograda i dalje stoji, a nikla je nova, ona koju su digli prema narodu kojima obećaše da će biti njihov lučonoša, ali narod nisu ovce koje možeš voditi na pašnjake bez trave i pojila bez vode. Narod ne voli crne ovce koji bijelo runo prodaju naivnima, narod nije naivan, jer previše se u svojoj povijesti nagledaše juda koji konopce nose i vodu iz razbijenog vrča da se narod napije. Ostadoše ovce u dubokim saborskim foteljama, s vremena na vrijeme pokušaju iti bećarine, ali njihovo tiho meketanje više nitko ne čuje i ne želi čuti.
Najnovija anketa pokazala je da je stranka revolveraša i bekrija nestala, rejting im više ne postoji, ali bećari i bećarina grabe da se namire prije sudnjeg dana, jer kako pjesma kaže “Danas si cvijet, a sutra uvela ruža”, koju će netko uzeti izbaciti iz vaze na smetlište da ga ono malo vode što je ostalo u potoku odnese u ropotarnicu povijesti. Umjesto slasti i duboki fotelja, ostati će gorčina i drvena klupa. Jednom bilo, sutra se ni spomenuti neće.
DORH ima snimke Dabre na kojima daje maloljetniku da puca iz strojnice
