U posljednje vrijeme u političkom Vilajetu vlada nova opsesija – postoci. Ne inflacija, ne iseljavanje, ne raspad institucija, nego čista, sterilna matematika. Tko je koliko posto, tko je gdje po popisu, tko je otišao, a tko ostao, analizira politički analitičar i komunikolog dr.sc. Ivica Granić.
Postoci se bacaju kao kamenje, selektivno, proizvoljno i s jasnom namjerom: dokazati da su Hrvati „premali“ da bi imali ono što im po Ustavu pripada. U toj novoj disciplini političkog računanja, činjenice ne smetaju, Dayton se zaboravlja, a konstitutivnost se pokušava zamijeniti logikom puka – tko je brojniji, taj je vlasnik države. Problem je samo jedan: BiH nije matematička zadaća, nego politički sporazum. A sporazumi se ne rješavaju kalkulatorom, piše dr. Granić, pa nastavlja.
Mudro(serno)slovno podmetanje Hrvatima
Vidim kako je u zadnje vrijeme u Vilajetu vrlo popularan šport gađati se postocima. Koliko, dakle, u postocima ima kojeg naroda, koliko ima po popisu, a koliko ih trenutačno živi u BiH. Koliko stalno, a koliko privremeno.
Onda ide nastavak sage na način da ‘što hoće ti Hrvati, tu ih je toliko i toliko (najčešće se lažno umanjuje na oko 10-12 posto) a obnašaju vlasti preko 30 posto’.
Prije svega, svakako bi bilo interesantno vidjeti o kojoj se to točno matematičkoj formuli radi, odnosno metodi izračuna ‘postotka obnašanja vlasti’. Kako je moguće baš toliko precizno izmjeriti sudjelovanje u vlasti, ili recimo izmjeriti ‘važnost’ ili ‘težinu’ pojedinih institucija. Koliko, dakle, ‘nosi’ mjesto u, ne znam, recimo ustavnom sudu. Ili koliko pojedino ministarstvo, koliko ‘nosi’ direktorsko mjesto u Pošti ili Čistoći. Koliko u vojsci, ili športu.
U konačnici, što je to uopće vlast? Koje su institucije u igri da ulaze u izračun postotaka tko koliko obnaša vlasti? Što se pod tim točno podrazumijeva?
Vlast je općeniti, kolokvijalni naziv za upravljanje državom. Općenito, a ne precizno govoreći. Slijedom logike nameće se pitanje o formuli baš toliko preciznog izračuna.
Nadalje, zar BiH nije promovirana i ustanovljena na principu konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda?! A Vilajet sad umjesto konstitutivnosti želi uvesti nekakav princip ‘proporcionalnosti’. Što li. Konstitutivnosti vs. Proporcionalnost. Presmiješno.
Princip proporcionalnosti baš nikada i baš nigdje nije spomenut, kakvi postoci, kakvi bakrači. Od Daytona do danas, nikada. I od kuda onda ta besmislena priča o prebrojavanju koliko kojeg naroda ima, koliko po popisu, a koliko je iselilo i sl. Pojedini bošnjački lideri, kako se čini, sasvim otvoreno žele uvesti princip koga se srami svaka normalna demokracija, kolokvijalno ‘tko je jači, taj kvači’, onih kojih ima više oni su gazde, i onda oni mogu što hoće.
Malo morgen!
Na koncu i nešto besplatne poduke iz politike, i još malo nešto iz matematike.
Prije svega, BiH je uspostavljena u Daytonu na principu jednakopravnosti tri konstitutivna naroda! Jedna država, dva entiteta, tri naroda. Točka! Vlast se dijeli na narode, ne na građane, predstavnici naroda i obnašatelji vlasti – su narodi! Točka!
Dalje, politički tu nema postotaka. Ne postoje. Niti ih može biti! Niti je to provedivo! A ako baš Vilajet hoće nekakvim bizarnim formulama prikazivati situaciju, onda je jedina moguća formula sljedeća: 1/3 +1/3 +1/3= 3/3=1
Na koncu, kako to da genijalci u Vilajetu baš s toliko nevjerojatnom preciznošću znaju izmjeriti postotak Hrvata koji su odselili, i onih koji su ostali, a da nikada nikakav sličan izračun nismo vidjeli za, recimo, Bošnjake? Srbi imaju svoj entitet, i tamo vrijede drugačija pravila. A opće je poznato da se baš najviše Bošnjaka iselilo nakon rata iz BiH. Po nekim procjenama trenutačno u BiH nema niti 50 posto Bošnjaka od popisa stanovništva. Što ako bi netko predložio ukidanje dopisnog glasovanja?